Misno slavlje povodom početka nove akademske godine u utorak 26. listopada u crkvi sv. Dimitrija u Zadru, na svečev blagdan, predvodio je don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda zadarske nadbiskupije. Potaknuo je studente da uz akademsko znanje traže i stječu i mudrost od Boga, mudrost života. Uz želju da Duh Sveti blagoslovi cijelu akademsku zajednicu, istaknuo je potrebu oduševljenja istinskim životom, a i korijen te riječi je u Duhu Svetom. “Tko ima Duha Svetoga oduševljen je čovjek. Valja svjedočiti vrijednosti koje životu daju radosni i pravi smisao i ispunjaju srce. Čovjek se traži u kvazireligioznim ponudama. No ostaje mu i izazov: u Kristu čovjek može naći sebe i svoj identitet ostvariti u zajedništvu s Bogom” rekao je don Gašpar upozorivši da se čovjek zadovoljava ispunjavanjem fizioloških i psiholoških potreba, lijepe odjeće, putovanja, društvenih odnosa. “Sve što bi moralo biti sporedno u životu: predstave, sport, glazba, briga za tijelo, postaje njegovim središtem. To je kultura prolaznoga. Čovjek koji sebe nalazi u Bogu sretan je čovjek. To je bitna odrednica u shvaćanju sreće i čovjekova identiteta” istaknuo je don Gašpar. Kršćanin svjedoči dosljednost, podudarnost između onog u što vjeruje i vrijednosnog sadržaja života. “Slijedom toga mučenik je u sukobu s neispravnim stavovima. Vrijednosti su nužne, jer se tek u njihovom okruženju čovjek ostvaruje kao zrela osoba. Mučenik mora biti u konfliktu s vrednotama svijeta u kojem živi, jer on ostvaruje novu, Božju ljestvicu vrednota” poručio je don Gašpar. Isus je živio sustav vrednota suprotan rimskom: blaženi su siromašni, a ne moćni; mir se rađa u srcu, a ne silom mača.
Don Gašpar je opisao život ranokršćanskog mučenika Dimitrija iz Sirmiuma, današnje Srijemske Mitrovice, koji je s drugim kršćanima u Panoniji pokazao životnu snagu sirmijske Crkve. I ime grada izraslog iz ruševina starog Sirmija znači Dimitrov Grad, Mitrovica. Kao mladi đakon srijemskog biskupa mučenika Ireneja bio je predveden pred upravitelja Proba, optužen jer nije predao svete knjige kojih je bio čuvar i tumač. Odbijajući taj bezbožni zahtjev osuđen je na smrt i pogubljen tri dana nakon Irenejeva smaknuća, na Uskrs 9. travnja 304. g. Pogubljen je sa skupinom đakona, sedam kanonskih djevica i drugih kršćana. “Mučenik ne mrzi svijet, on očituje i navješćuje nove i prave vrijednosti ostvarive samo u zajedništvu s Bogom. Tko bi umirao s mržnjom na svoje i Kristove neprijatelje ne bi svjedočio istinskog Krista, nego ideju Krista borca za parcijalne zemaljske ciljeve. Mučenik se oružjem, poput fanatika, ne suprotstavlja mučiteljima. Mučenik je uvijek mučenik iz ljubavi i s ljubavlju. On u mučeništvu propovijeda novi svijet u kojem vladaju Božja pravila života. Tako se mučeništvo usredotočuje na razloge onoga koji umire, a ne na razloge onoga koji ubija” rekao je don Gašpar, istaknuvši da mučenik postaje ogledalo svog Učitelja, Raspetoga. Zato je mučenik zrcalo Krista, jer ono što se očitovalo u Isusu mora se očitovati i u njegovim sljedbenicima: otvorenost prema Bogu i drugima, bezgranična ljubav i kritički duh pred društvenim i religioznim stanjem koje ne utjelovljuje Božju volju.
Ines Grbić