1. Divan je susret učenika u Emausu s Uskrsnulim Kristom. Lijepa je i njihova spontana ispovijed o tomu „čemu su se oni ljudski nadali“. A kad su se pokazali dobrim domaćinima, pa nagovorili Isusa „neka se navrati kod njih“ i ostane jer već je večer, Isus ponavlja gestu s posljednje večere: Uzima kruh, blagoslivlja i daje im ga. Kad je iščezao ispred njih, otvorile su im se oči pa su govorili: „Nije li srce naše gorjelo dok nam je tumačio pisma“. Odmah su se vratili u Jeruzalem izvijestiti braću što su doživjeli. – Kad se prisjetimo naših nekih sakramentalnih susreta s Isusom, i m i bismo mogli analogno reći kako je i u našem životu u Crkvi bilo trenutaka kad nam je „srce gorjelo“, kao napr. za Prvu pričest, krizmu i dr. Crkva, u kojoj imamo prigodu doživjeti takve trenutke, nije utemeljena na nekom mitskom događaju. Ona je ukorijenjena u osobi Isusa Krista, utjelovljenoga Bogo-čovjeka iz Nazareta koji je za nas muku podnio, raspet bio i uskrsnuo. Crkva je, dakle, rođena u krvi na križu, i nastavlja u vremenu i prostoru po meni i po tebi živjeti među ljudima. Ona se razvija, evo, kroz stoljeća sve do naših dana. I što je još važnije Crkva nije proizvod povijesnog slučaja, nego izvorni Božji naum i zdanje komu je zaglavni kamen Krist, a u njezinim su temeljima ugrađeni apostoli i proroci (Ef 1, 20-21). Duljina pak i širina, visina i dubina tog otajstva može se obuhvatiti jedino mjerom vjere (Ef 1, 17-18).
U toj vjeri okupili smo se večeras zahvaliti Isusu koji je htio ostati s nama kao naša hrana i poputbina. Svjesni kako to našim razumom ne možemo dokučiti. Ali, čvrsto vjerujemo i ispovijedamo da je Krist u euharistiji središte i vrhunac našega kršćanskoga života. Stoga Crkva slavi euharistiju i od euharistije živi. Pred tom velikom i nedokučivom tajnom i mi večeras okupljeni u našoj katedrali s Tomom ponavljamo: „Ne shvaćamo, ne gledamo, al’ po jakoj vjeri znamo, što van reda biva tu“. Euharistijski Krist nije neki simbol, slika ili sveta relikvija koju se časti i cjeliva. Ne, on je živi Bog među nama, Mesija i Spasitelj koji nas tijelom svojim liječi i hrani za život vječni. Od onoga svetog trenutka u Dvorani Posljednje večere, što smo obilježili prije tjedan dana, teče i struji novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Zahvaljujemo Bogu Ocu što je njegov Sin umro za nas i ostavio sebe kao poputbinu na našem putovanju.
2. Nama putnicima, kao i onoj dvojici učenika prema Emausu, potrebna je neprolazna hrana. Jer, i naše će putovanje jednom završiti. Dok smo mladi o tomu rijetko razmišljamo. Nema ovdje trajnog prebivališta. Svi smo putnici iz Emausa i putujemo u kuću Očevu. Ne daj nam Bože okasniti. Još ima vremena. Prolazi svijet i slava njegova. Gospodin je blizu. Hranimo se, dakle, Božjom riječju i euharistijom. I ne umarajmo se pružati svojom vjerom i dosljednošću „razloge nade koja je u nama“ (1 Pet 3, 15). – Poželio bih, draga mladeži, neka vaše putovanje na susret mladih u Vukovaru bude ispunjeno čežnjom i željom susresti se s braćom iz čitave naše Domovine i inozemstva koji su istim krstom kršteni i istu vjeru ispovijedaju. Neka vaša mladenačka i raspjevana duša pokaže svima kako vam srce gori jer ste se ovih dana susreli s Uskrsnulim u sakramentu svete ispovijedi i euharistije koju nam je ostavio za našu hranu. S tom vjerom okupili smo se i večeras zahvaliti za taj dar vjere i zamoliti Gospodina ovim činom klanjanja neka blagoslovi naše hodočašće; neka blagoslovi obitelji i mlade koji će nas ugostiti u svojim domovima; neka blagoslovi Đakovačku nadbiskupiju koja je domaćim susreta hrvatske katoličke mladeži. Posebice pak molimo neka blagoslovi zaliječi rane stanovnicima herojskoga grada Vukovara.
Gospodine Isuse, mi vjerujemo da si večeras među nama u bijeloj hostiji na oltaru. Osjetili smo tvoj poziv i došli smo ti zahvaliti za dar vjere, za naše roditelje, prijatelje, svećenike, za našu nadbiskupiju i župu gdje smo te sakramentalno susreli i zavoljeli. Naučili smo i prihvatili da je svaka misna žrtva predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovoga konačnoga dolaska „jednog dana“. Stoga, svaki puta nakon podizanja molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Tebi Uskrsnuli Kriste i na ovom klanjanju kličemo: Ti si naš pravi prijatelj i jedini otkupitelj. S apostolom Petrom i mi večeras ponavljamo kako „nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista“ (Dj 4,12). Upućujemo ti zato, kao i učenici u Emausu, iskrenu i srdačnu dobrodošlicu! Dođi večeras k nama; dođi u naša srca i u naš stan; dođi i budi s nama jer tada smo sigurni da smo na pravom putu! Dođi Gospodine Isuse! Mi znamo i vjerujemo kako ti nosiš ključeve povijesti. Tvoja su vremena i vjekovi. Tebi slava u vijeke vjekova. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 21. travnja 2017.