1. Muka gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, koju smo sada slušali, remek djelo je biblijske književnosti. Ona je prava theodrama, Božanska drama (Uhrs von Balthasar). Glavni je junak te drame Sin Božji, Isus Krist, jedini spasitelj i otkupitelj čovjeka. To je drama koja uznemiruje ljudsko srce, ali i nameće brojna pitanja. Ona započinje u vrtu. Ivan ne spominje ime vrta. Želi nas vjerojatno podsjetiti onog edenskog vrta, izgubljenog raja gdje je prvi Adam sve proigrao, i nas u grijeh uveo. Ali, evo, muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu počinje također u vrtu, gdje novi Adam sve popravlja.. Bože koji si sve stvorio, i još divnije u svom Sinu obnovio…
Jeka opisanoga događaja i danas se čuje. A mi kao suvremeni akteri te drame obuhvaćeni smo poviješću Isusove muke i trpljenja. Jer, i mi smo ga osudili svojim zlim življenjem. On pada na križnom putu pod teretom naših grijeha I dok zemlja cvili, kamenje plače, hramska zavjesa puca, dotle se Isusovo srce razdire od bola jer ga njegov narod muči i razapinje. I dok budemo hodali za križem Širokom ulicom slušat ćemo dirljivi ukor: “Puče moj, što učinih Tebi, ili u čemu ožalostih tebe, odgovori meni!” U napasti smo tvrditi kako se taj njegov prijekor ne odnosi na nas, nego na ljude koji su ga u ono vrijeme hapsili, mučili i razapeli. Očima vjere i u poniznosti prihvaćamo da su naše krivnje i naši grijesi anticipirano utkani u Judinoj izdaji, Pilatovoj osudi, u Malkovom šamaru, u Petrovoj zataji, u bijesu svjetine i u okrutnosti vojnika. Dok slušali pjevano Ivanovo izvješće o tom procesu, srce nam se ledi. A tu strašnu dramu prate brojna, teška i neshvatljiva pitanja. Zašto si, Bože, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Isusa pod križem i pred Sinedrijem? Zašto si odabrao patnjom spašavati ljude?
2. I dok pitanja naviru i ne daju mira, mi večeras očima vjere molimo i odlučno priželjkujemo nikada se ne naći u ulozi Jude koji će Isusa prodati za mizerne škude. Isto tako ne daj Bože naći se među lažni, tajnim ili zaštićenim svjedocima koji bi te, Isuse, teretili svojim iskazima. Ne želimo ponavljati Petrovo iskustvo koji se kleo i preklinjao “da te ne pozna”. Posebice pak ne bismo se htjeli naći među svjetinom koja viče “raspni ga, raspni”. Slušajući izvješće o Mesiji koji pati i umire, razmišljamo i o brojnim Isusovim sljedbenicima koji bijahu osuđivani samo radi toga jer su bili njegovi, njegovo ime nosili i njegovu nauku s radošću pronosili. Od rimskih do naših dana. To je ono silno mnoštvo koji se okupaše u krvi Jaganjčevoj, velikani i heroji, koji su cijenili slobodu duha i nisu se strašili okova kako ne bi bilo okovano Evandelje. Gledamo ih, divimo im se i Bogu zahvaljujemo za njih. Nadahnuti njihovim primjerom idimo stopama njihovim.
Valja u ovoj prigodi također naglasiti kako križ i trpljenje nije bila glavna namjera Isusovog dolaska na svijet. Njegova je namjera bila spasenje, uskrsnuće i život vječni. Ali, nema drugog puta koji bi tamo vodio osim onoga preko Maslinske Gore, Golgote i Kalvarije. Stoga je križ naš lijek, naša snaga i utjeha. S križem dolazi blagoslov. A sudjelovanje u dirljivim obredima Velikoga Petka izraz je naše vjere, molitve, nade i počasti svetom drvu križa na kojem Isus umrije. Stoga i večeras usrdno molimo: Ne daj, Isuse, da neizmjerna vrijednost tvoje svete krvi bude za nas izgubljena. Udijeli nam svoju milost i uvedi nas poslije ovoga života u vječnu radost. “Vrelo milja, slatka mati, bol mi gorku osjećati. Daj da s tobom procvilim. Daj mi s tobom suze livat. Raspetoga oplakivat. Dokle diso budem ja!”
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 14. travnja 2017.