Hrvatski Montecasino, kako se naziva ženski benediktinski samostan sv. Marije u Zadru, svečano je proslavio u ponedjeljak 27. rujna u crkvi sv. Marije u Zadru spomen 40. godišnjice povratka zadarskih benediktinki iz Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u tada djelomično obnovljeni samostan sv. Marije, istočno krilo njihove zgrade u kojoj ta najstarija redovnička zajednica u Hrvatskoj živi od 900. g. Crkva i samostan su 1943. g. doživjeli razaranje i uništenje svetišta, krova, kora, matroneja, kapitula, tri zgrade samostana te djevojačke škole. Vrijednu sakralnu baštinu koludrice su pohranile u tajanstvena skloništa, a 1943. g. pred talijanskim okupatorima koji su ga htjeli uzeti, opatica Tereza Manzoni je rekla: «Mi smo čuvale i sačuvale tu svetinju što nam je povjerio Bog, sestre i narod. Mi ćemo i dalje dijeliti sudbinu s Bogom i ovim narodom, makar i umrle na ovom svetom mjestu». Podsjetila je na to u recitalu opatica samostana Anastazija Čizmin, dodavši da je Kolomanov zvonik, koji nije bio srušen, bio Noina arka za koludrice, kulturno blago samostana, nadbiskupije, riznice Nina i sarkofaga sv. Šime. «Uništeno je materijalno zdanje sv. Marije ali ne i živuće kulturno blago Crkve. Nijedna koludrica nije poginula. Sakralno blago u utrobi zvonika i živuće blago na prvom katu zvonika u Vekeneginoj kapeli preživjelo je bombardiranje zapaljivim bombama» rekla je opatica. Sakralno blago je ostalo u zvoniku a koludrice su potražile sklonište: najprije u ubožnici sv. Frane, zatim bolnici, pa kod obitelji Stulić u Ninu iz koje je bila koludrica M. Klementina, zatim u obiteljskoj kući Šalov nasuprot crkve sv. Križa u Ninu. Potom su koludrice živjele u tri benediktinska samostana na Cresu, Rabu i Pagu. Opatica Čizmin je podsjetila na mučan prizor kad su koludrice nakon progonstva, 1946. g. došle u nadbiskupiju i vidjele hrpu ruševina: «Ulaskom preko ruševina u crkvu zasja im zvijezda. Na oltaru stoji neoštećena Marija, kip Majke žalosne. Okružena hrpom kamenja očekuje povratak koludrica. Ona je čuvala to blagoslovljeno zdanje». Bile su na putu svog prognanog i božanskog zaručnika Isusa. Nadbiskup Petar Dujam Munzani primio je koludrice u poluporušeno malo sjemenište ‘Zmajević’ čime počinje novo razdoblje samostana. U prizemlju sjemeništa je bila kapela, sakristija, škola i parlatorij, na prvom katu sjemenišna gimnazija, na drugom radionice, ćelije koludrica i ‘soba od crkve’: blago, riznica i uprava, a na trećem katu blagavaonica, radionice, novicijat, kuhinja i spremište. Majka Benedikta Braun molila je i slavila Boga s krhkim ali hrabrim koludricama, rekla je opatica Čizmin, istaknuvši da je trebalo imati jaku vjeru, duh i postojanu nadu. Opatica je podsjetila i na smiješne situacije u ‘novoj’ klauzuri, poput propuha, kiše i postavljanja kanti, miševa i postavljanja mišolovki, što je uzrokovalo dogodovštine i šale za njihove rekreacijske razgovore.
Benediktinke su 1966. g. proslavile 900. godišnjicu osnutka samostana kojeg je utemeljila Čika, sestra kralja Krešimira IV. Papa Pavao VI. je tim povodom rekao da je ta kuća pokore ures i dika Zadra koja je dizala baklju pobožnosti i vjere, gajila sjaj građanske kulture, umjetnosti i književnosti, posvećena djelima ljubavi i dobrotvornosti. Zadarski nadbiskup Mate Garković nazvao je samostan prvorazrednim religioznim, nacionalnim i kulturnim spomenikom s kojim bi se s pravom dičio svaki kulturni narod. Nakon 26 godina, devet mjeseci i 11 dana u ‘Zmajeviću’, praćene nadbiskupom Marijanom Oblakom, benediktincima Martinom Kiriginom i Benediktom Celiginom, biskupima Jugoslavije, brojnim svećenicima i pukom, benediktinke su se 27. rujna 1970. g. u svečanoj procesiji vratile u svoj obnovljeni dom u samostan sv. Marije. Križ na početku procesije nosila je priora M. Skolastika Večeralo. Poput hrabrih žena pod Isusovim križem benediktinke su bile pod križem uništenog i prognaničkog samostana u neimaštini, a obnova je od 1970. g. trajala sve donedavno. Na dan povratka u samostan, Kalelargom je gromko odjeknulo Tebe Boga hvalimo, Zdravo djevo i zvonjava s Kolomanova zvonika. “Zvona kao da ponavljaju ‘Vekenega ne umire, već umirući rađa se’. Osjeća se miris tamjana i širi se balzam mira. Sveta Marija čvrsto stoji da zajedno slavimo mudrost Božju, da s Kristom slavimo križno ratno razdoblje – jer je samo po križu došlo spasenje svijetu i domu tvom, Sveta Marijo” zaključila je opatica Čizmin u recitalu u kojem su koludrice izvele niz pjesama i korala. U svečanosti su sudjelovali zadarski nadbiskup Želimir Puljić, gradonačelnik Zvonimir Vrančić, predstavnici kulture, znanosti i brojan puk. Prigodne riječi su uputili dr. Eduard Peričić i glavni konzervator hrvatskog Ministarstva kulture Miljenko Domjan koji je rekao: “Dragocjeno prisustvo benediktinki su baština sama. Kolika koncentracija baštine u 1000 godina. Samostan je čuvar boljeg svijeta, dragocjena podloga radu konzervatora, oaza ljubavi i mira za grad, nadbiskupiju i sav hrvatski narod”.
Ines Grbić