„Pobačaj – znak dekadentnog društva“ naziv je izlaganja dr. Ivana Poljakovića, profesora sa Sveučilišta u Zadru, kojeg je povodom korizmene kampanje ’40 dana za život’ u četvrtak 2. ožujka održao u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. U komentaru odluke Ustavnog suda RH da je „Zakon o pobačaju iz 1978. g. koji je donijela Komunistička partija, u skladu s današnjim Ustavom RH“, rekao je da je to „tužan dan za Hrvatsku, pogotovo danas kad su nam informacije na dohvat“. „Čl. 21. Ustava RH kaže da svako ljudsko biće ima pravo na život. Ne znam što njima nije jasno. Što znači ljudsko biće, život ili pravo. Nema tu puno riječi. Da ustavotvorac nije mislio tako, onda bi se izrazio drugačije“ rekao je Poljaković, karikirajući da je ustavotvorac mogao napisati da „svako ljudsko biće od rođenja nadalje ima pravo na život, ili, otkad mu narastu zubi pa nadalje, ili kad dosegne pubertet, pa nadalje, ima pravo na život“.
Tekst objašnjenja odluke se poziva „na ustav SFRJ koji više ne postoji, cijela ta nomenklatura i terminologija više ne postoje. Gdje je tu pravo? Nonsens je da je zakon u skladu s ustavom. Političari govore kako nas ljudi koji se bore protiv tog Zakona o pobačaju žele odvući nazad u mračna vremena. Ustvari je obrnuto. U ljudskoj povijesti su uvijek postojali pripravci za pobačaj. Puno prije Krista, nećudoredni Židovi su imali veliki broj pobačaja. Ali kad god je u povijesti broj pobačaja dosegao visoku razinu, to je kasnije prelazilo granicu, pa se išlo i u ubojstvo rođene djece. Tako su Židovi žrtvovali rođenu djecu bogu Baalu, Kartažni su spaljivali rođenu djecu njihovom bogu, kod Rimljana, kad je došlo do dekadencije Rimskog carstva, žene su ostavljale neželjenu djecu u šumama“ rekao je Poljaković. Upozorio je da je već u Nizozemskoj legalizirano ubojstvo djece do 12. godine života, „ako vam se ne sviđa, zbog bolesti“. To se zove Groningen protokol, pritom se trebaju usuglasiti liječnici i roditelji. „U anonimnoj anketi u Belgiji, jedna četvrtina medicinskih sestara su rekle da su izvršile čedomorstvo na zahtjev roditleja. To se događa i u mnogim drugim europskim zemljama. Sad se vraćamo u mračno doba“ upozorio je predavač.
Dr. Poljaković je temu pobačaja smjestio u širi kontekst, pojave seksualne revolucije, kontracepcije „koja također postoji otkad postoji svijeta“, no sada ona „postaje društveno prihvaćena“ te teorije genderizma da je svrha seksa užitak, a ne ljubav, sebedarje i prokreacija. Znanstveni podatak je da je sigurnost kondoma 75 %. Upozorio je na „mentalitet gdje se ide samo na užitak, pa dijete postaje breme koje se mora riješiti. Onda se dogodi pobačaj. To je sve povezano. Pali smo u trenutku kad smo pristali na kontracepciju. Ako je netko protiv pobačaja, a podržava kontracepciju, ne razumije. Ne možete biti protiv pobačaja, a za kontracepciju. To je posljedično-uzročna veza“ rekao je Poljaković. „Sve veći broj pobačaja je znak dekadentnog, moralno pokvarenog društva kad dolazi do kolapsa. Počelo je s kontracepcijom, dolaze pobačaji, ubojstvo nerođene djece, onda dolazi ubojstvo rođene djece. Hitler je ubio milijun i pol djece u četiri godine u Drugom svjetskom ratu. Danas godišnje ima oko 180 milijuna trudnoća godišnje, od toga 25 % se abortira. Znači, 45 milijuna nerođene djece se ubije“ rekao je Poljaković.
Predavač je istaknuo argumente strane koja podržava pobačaj i suprotstavio im druge. Teza da fetus nije ljudsko biće nije točna, sa znanstvenog stajališta je jasno da život počinje začečem. „Sve što postoji u svijetu ima svoju bit i stanje. Bit je ono što ga čini onim što jest. Čovjek od začeća do smrti je ljudsko biće, čovjek. To je njegova bit. Stanica od začeća ima sve upisano u genima i od tog trenutka raste. S obzirom na genetski kod, to je ljudsko biće. Stanje odražava kapacitet. Kapacitet malog čovjeka od začeća nije isti onome kao rođenog djeteta, rođeno dijete nema isti kapacitet kao odrastao čovjek ili odrastao kao starac“ rekao je Poljaković, istaknuvši da „u znanosti nema proizvoljnosti. Ne može se reći, počinje ljudski život, ali to još nije čovjek“. Kaže se da život počinje u 21. tjednu, a djetetu već u sedmom tjednu kuca srce. Predavač je upozorio kako zagovornici pobačaja „proizvoljno postavljaju granicu kad postajete čovjek. Čovjek će biti kad se dijete rodi, kad počne disati. A što čovjek ne bi počeo kad mu izrastu zubi, do puberteta, jer čovjek se ne može razmnožavati dok ne uđe u pubertet, dok ne sazrije mozak. Mozak je zadnji organ koji sazrije, do 25. godine života. Svi koji kažu ‘ovaj, onaj tjedan počinje život’, isto to čine. Čovjek se postaje začećem. Stanje se mijenja, bit ostaje ista. Čovjek od začeća do smrti“ istaknuo je Poljaković.
Za drugi argument o nakupini stanica, Poljaković je rekao „svi smo mi nakupina stanica, samo s većim kapacitetom. Postoji mala i veća nakupina stanica. Ako ste mala nakupina čstanica, može vas se ubiti?“ upozorio je Poljaković. Na treću tezu da je to tijelo žene i da ona sa svojim tijelom može raditi što hoće, Poljaković je rekao da je „dijete u ženinom tijelu, a nije ženino tijelo. Ako kaže da je u mom tijelu, zato mogu raditi što hoću, to je kao da kažemo netko je u mojoj kući, pa ga mogu ubiti. Nemamo pravo ubiti drugo ljudsko biće jer je u našoj kući, utrobi“. Kod silovanja kao argumenta u prilog pobačaju, Poljaković je rekao da „zbog zločina jedne osobe nemate pravo ubiti drugu osobu. Biće začeto kroz zločin silovanja je nedužno i nema se pravo ubiti jer je netko drugi napravio zločin. Mogu razumijeti da majka kaže ‘Ne znam kako ću s djetetom, podsjećat će me na silovanje’. Može dati dijete na posvojenje. Nema pravo ubiti nedužno biće jer je netko treći napravio zločin. Ali obično majke koje ostanu s tom djecom i odgoje ih, to se pretvori u veliku ljubav prema tom djetetu i pomogne izliječiti rane“ rekao je Poljaković.
Na petu primjedbu, „što ste u Hrvatskoj toliko zapeli za pobačaj, nitko te ne tjera da pobaciš“, Poljaković je rekao da je to kao da je za vrijeme Hitlera netko rekao, „što imaš protiv toga, nitko te ne tjera da ubijaš Židove. Pusti nas koji hoćemo ubijati. Ubiti Židove je bilo legalno. Legalizacija nečega ne znači da je to moralno ispravno, zato što je legalizirano. Što je sve bilo legalizirano u povijesti? To samo znači da vas ta vlast neće goniti. To nema veze s moralnošću“ rekao je Poljaković. Ne smatra ispravnom ni tezu da legalizcija pobačaja znači manje abortusa, da će se zbog njegove zabrane žene više izlagati riziku. Na Novom Zelandu gdje je živio, kad se prostitucija legalizirala, broj prostitutki i broj oboljelih se udvostručio. „Kad bi se abortus zabranio, bilo bi manje pobačaja. Nije bez rizika i pod najmodernijom tehnologijom. Idete ubiti nekoga i htjeli bi da to bude bez rizika?“ rekao je Poljaković.
Pitanje pobačaja nema veze s vjerom, istaknuo je predavač. To je stvar prirode, zato se kaže, prirodni zakon: „Vjera ne može ići protiv znanosti jer Bog je stvorio prirodu. Prirodoslovne znanosti izučavaju prirodu koju je Bog stvorio. To se ne može kositi niti ići jedno protiv drugoga. Kad se čovjek držao prirodnog reda stvari, bilo mu je dobro. Kad nije, bilo mu je loše“. Podsjetio je kako je Elizabeta rekla kad ju je trudna Marija posjetila da joj je zaigralo čedo u utrobi. „Bila su dva fetusa, dvoje nerođene djece u utrobama majki, Ivan i Isus. Govore o nerođenim bebama kao čovjeku“ rekao je Poljakoivć, poručivši da se „zlo u sebi ne može prihvatiti, a abortus je zlo po sebi. Ne smijemo se s time pomiriti. Moramo se boriti, žrtvovati, ako treba i umrijeti. Isus je rekao, ‘Mi smo u svijetu ali nismo od svijeta. Ne bojte se. Mene su mrzili, mrzit će i vas’. Katolik mora biti spreman na borbu i boriti se. Potrebno je i političko opismenjavanje“ zaključio je Poljaković.
Na tribni je gostovala i Petra Tišljarić, koordinatorica inicijative ’40 dana za život’ iz Zagreba. Korizmena kampanja u Hrvatskoj se provodi u 26 gradova, uključili su se Koprivnica i Đakovo, javljaju se i novi gradovi. Istaknula je i najveću molitvenu podršku kampanji dosad, moli se na otocima Vis, Hvar, Šolta, Brač, Cres. Od 2014. g. kad je prvi put održana u Hrvatskoj, inicijativa zna za dosad 43 spašena života. Majke kojima su pomogle imaju hranu, duhovnu pomoć smještaj. „Svi trebamo braniti život. Prisustvom ispred bolnice svjedočite majkama da nisu same. Majka u Križevcima koja sad moli ispred Doma zdravlja kaže da se svaki dan kad baci koricu kruha, sjeti svog djeteta kojeg je pobacila prije trideset godina. Jer je mislila da neće imati hrane za njega“ rekla je Tišljarić najavljujući i duhovnu obnovu za supružnike koji ne mogu imati djecu pod vodstvom o. Marka Glogovića.
Ines Grbić