Zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio je u srijedu 29. ožujka okružnicu naslovljenu ‘Poziv na molitvu za ranjene obitelji i uznike u Haagu i diljem svijeta’ svećenicima, redovništvu i vjernicima laicima Zadarske nadbiskupije, pod brojem 580/2017.
Kad vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke.
Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači! (blaženi Alojzije Stepinac)
Dragi svećenici, braćo i sestre u Kristu!
Ovih dana pratimo izvješća o žalbenom postupku na prvostupanjsku nepravomoćnu presudu u Haagu. Tom se nepravomoćnom presudom sumnjiči šestorica Hrvata, političkih i vojnih čelnika iz Hrvatske Republike Herceg-Bosne, da su „sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu“ zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom, s ciljem „etničkog čišćenja prostora Herceg-Bosne i njenog pripajanja Hrvatskoj ili stvaranja nove hrvatske republike na tom prostoru“. A sve to – kada bi presuda postala pravomoćna, u konačnici bi značilo da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Ne treba ni govoriti koliko je apsurdna spomenuta nepravomoćna presuda. Dovoljno se prisjetiti onoga što su hrvatski narod i hrvatska država učinili za opstojnost, samostalnost i obranu Bosne i Hercegovine. Najprije valja reći da je referendum o neovisnosti BiH 29. veljače i 1. ožujka 1992. g. uspio isključivo zbog aktivnog zauzimanja i sudjelovanja hrvatskog naroda u BiH koji je bio organiziran ustrojem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Republika Hrvatska prva je priznala neovisnost Bosne i Hercegovine, a Hrvati u BiH prvi su se suprotstavili velikosrpskoj agresiji na BiH. Hrvatska je primila nekoliko stotina tisuća izbjeglica i prognaniKa muslimana-Bošnjaka iz BiH. Ranjenici iz postrojbi Armije BiH liječili su se u hrvatskim bolnicama, čak i u vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. Ovdje valja spomenuti da je Hrvatska vojska u vojno-redarstvenoj akciji Oluja spriječila pad Bihaća i tako onemogućila veći zločin nego što je bio onaj u zaštićenoj zoni Srebrenica. Moglo bi se puno toga još nabrajati što su sve hrvatski narod u BiH i hrvatska država učinili za opstojnost i obranu BiH. Sve spomenuto u suprotnosti je s glavnim tezama haaške nepravomoćne presude.
Uz silna stradanja i progone u nedavnom ratu, Hrvatima iz BiH koji bi se htjeli vratiti na svoja ognjišta, onemogućuje se, na razne načine, povratak u svoje domove. U tom vidu, nepravedna prvostupanjska presuda Haaškog suda mogla bi biti poticajem da se Hrvati uopće i ne vraćaju u BiH. A to bi mogla biti i velika kušnja za Republiku Hrvatsku.
Kao vjernici imamo pravo i obvezu boriti se za pravdu i istinu, protiv svih oblika manipulacije događajima i nepravdi prema ljudima. A efikasni načini borbe jesu navještanje i širenje istine te molitveno ozračje u crkvama, svetištima i obiteljima za mir i pravdu. Budući da je treći tjedan u korizmi uobičajeno posvećen ‘solidarnosti i zajedništvu s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini’, učinilo mi se prikladnim pozvati ovim kratkim dopisom da nastavimo molitvenu solidarnost te preporučimo svoje sunarodnjake u BiH moćnom zagovoru Blažene Djevice Marije i drugih svetaca i blaženika. Preporučimo u molitve posebice šestoricu uznika Hrvata iz BiH u Haagu.
Pozivam svećenike, vjernike i Bogu posvećene osobe neka u moljenju krunice, križnog puta i u molitvama vjernika uključe i ove ili slične molbeničke nakane:
– Svim ranjenim obiteljima diljem Bosne i Hercegovine i svijeta, kao i svima koji pate i trpe zbog odvojenosti od svojih obitelji, neka Bog daruje svoju pomoć i utjehu, molimo te;
– Po zagovoru Djevice Marije i blaženog Alojzija Stepinca, neka Bog udijeli našim haškim uznicima, kao i svim progonjenima diljem svijeta, mir, strpljenje i pravdu, molimo te.
+ Želimir Puljić,
nadbiskup zadarski
Zadar, 27. ožujka 2017.