Korizma – vrijeme obnove i „duhovnoga boja“
1. Pokorničkim obredom pepeljenja započela je korizmu, vrijeme duhovne obnove i priprave za Kristovo Uskrsnuće. Popratnim riječima iz obreda: „Obrati se i vjeruj evanđelju“, ili „Sjeti se, čovječe da si prah i u prah ćeš se vratiti“ liturgija nas podsjeća na ono bitno. Ako smo se svojim ponašanjem udaljili od vjere, Boga i Crkve, obrati se i vjeruj. Vjeruj evanđelju koje je radosna vijest tvoga spasenja. Vjeruj Bogu koji te po krštenju učinio svojim odabranim djetetom. Vjeruj i vjera će te spasiti. Drugim pak obrednim izrazom, „sjeti se čovječe da si prah“, obuzdava se naša oholost srca i pameti. A podsjeća nas na činjenicu kako je život kratak i prolazan. Potrebno je, dakle, obraćati se i Bogu približiti.
Tijekom 40 korizmenih dana mi ćemo se truditi biti više sabrani i slušati Božji glas kako bismo pobijedili napasti Zloga. Zbog toga je vrijeme korizme vrijeme „duhovnoga boja“ i borbe u kojoj se koristimo oružjem vjere, molitve, posta i pokore. Ovo sveto vrijeme čini nas sposobnima gledati zlu u lice i biti raspoložen za borbu koja nas čeka; ne samo protiv učinaka koje to zlo proizvodi, nego i protiv njegovih uzroka; sve do onoga posljednjega uzroka kojeg evanđelje naziva „ocem laži, napasnikom i zavodnikom ljudskog roda od početka“, koji je i Sina Božjega iskušavao u pustinji, kako ćemo slušati u slijedeću, prvu korizmenu nedjelju.
2. Gledati zlu i svemu onomu što ne valja u lice, te biti raspoložen za okršaj i borbu s njime, ne znači prebacivati problem zla na druge, na susjeda, na društvo, ili ne daj Bože na Boga. To su činili fašisti kad su za zlo u svijetu okrivili Židove, Cigane i sve druge nearijevce; ili pak komunisti kojima su smetali svi koji u Boga vjeruju pa su ih ‘oslobađali’ od njihovih tvornica i oranica, imanja i života njihovih kako bi bez njih stvarali „raj na zemlji“. A o kakvom se raju radilo najbolje nam mogu posvjedočiti oni koji su iskusili posljedice takve borbe protiv „drugih i drugačiji“.
Borba, na koju nas Krist poziva svake korizme, nije uperena protiv drugih. Ona nas potiče otkrivati i prepoznavati vlastitu odgovornost za zlo koje vlada u svijetu. I poziva u poniznosti i povjerenju preuzeti svjesno dio odgovornosti. Ući u korizmu obredom pepeljanja znači obnoviti osobno odluku da ćemo se zajedno s Kristom suočiti sa zlom. Pobožnost križnoga puta, koji rado obavljamo u korizmi, put je koji nas vodi do pobjede. One prave. Ne nad drugima, nego nad sobom. A do nje se stiže putem ljubavi kojom nadvladavamo mržnju; preko darivanja i dijeljenja dobara koje u nama svladava prirođene porive sebičnosti.
3. Do prave duhovne pobjede dolazi se i širenjem ozračja mira, dobrote i tolerancije, a ne vrijeđanjem, nasiljem i ponižavanjem drugih. Korizma je tako izvrsna prigoda za snažan pedagoški, ljudski, asketski i duhovni napredak i rast u Gospodinu. U korizmenom vremenu Crkva nam stavlja na srce konkretne aktivnosti koje smo pozvani činiti tijekom ovog vremena duhovne obnove: to su molitva, post i dobra djela koja zovemo milostinjom. Korizma je novi početak, veli papa Franjo, „koji vodi k sigurnom cilju: Kristovoj uskrsnoj pobjedi nad smrću. Ona je pogodno vrijeme za jačanje duhovnog života sredstvima koje nam Crkva pruža postom, molitvom i milostinjom“. A to onda pomaže vjernicima „otvoriti vrata svima onima koji su u potrebi i prepoznavati u njima Kristovo lice“ (Papa Franjo, Poruka za korizmu 2017.).
Dva su liturgijska razdoblja crkvene godine slična po odjeći i intonaciji poziva na obraćenje. To su vrijeme došašća i vrijeme korizme. I dok vrijeme pred Božić nazivamo ‘došašćem’, jer ‘očekujemo Onoga koji ima doći’, vrijeme koje danas započinje i traje 40 dana zovemo korizmom. U tom vremenu Crkva poziva vjernike neka tijekom duhovne obnove čine određene konkretne aktivnosti. Neka se popravljaju i pripravljaju put Gospodinu:
- „Krivudavi putovi našega neispravnog kršćanskog hoda neka se ispravljaju;
- doline očaja i razočaranosti neka se popunjavaju vjerom u Gospodina;
- a bregovi oholosti neka se sravne činima naše poniznosti“ (usp. Lk 3,5-6).
Korizma nam dakle pomaže da se popravljamo i duhovno očvrsnemo. Ona nas poziva i potiče „krenuti u duhovni boj“ protiv zlu koje je u nama i oko nas. Neka nas i ovaj simbolični obred posipanja pepelom učini raspoloživim za molitvu, post i dobra djela kako bismo uskrsne blagdane proslavili obnovljenim i osnaženim duhom. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 1. ožujka 2017.