Poticaj i apel da se od nepoštovanja i iseljavanja domaćih stanovnika sačuvaju središnje povijesne jezgre hrvatskih gradova bila je tema nagovora zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je u ponedjeljak 20. veljače blagoslovio Kneževu palaču u Zadru, najistaknutije multimedijalno kulturno zadarsko zdanje. U svečanom trenutku blagoslova tog hrvatskog spomenika kulture iz 13. st. čiji su temelji iz rimskog i kasnoantičkog razdoblja, a granatama je teško oštećen 1991./1992. g. u Domovinskom ratu, nadbiskup Puljić je rekao da je „blagoslov i izraz zahvalnosti ljudima koji su snagom službe primili dragu dužnost i obvezu čuvati i obnavljati našu bogatu i raznoliku kulturnu, povijesnu i vjersku baštinu i približiti je suvremenom čovjeku na razumljiv i moderan način“.
„Blagoslov je i zajednički zavjet prema našim starima koji su s ponosom i ljubomorno čuvali što su naslijedili: crkve, samostane, dvorce, palače, sakralne i svjetovne prostore u kojima su se sačuvale slike, predmeti, biblioteke i arhivi. Njih danas prepoznajemo kao dio svoje kulture u koju je utisnut naš pečat i obilježje. U tom pokladu otkrivamo i prepoznajemo dušu svog mjesta i bitne čimbenike imena i prezimena svoga naroda“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da su spomenici svih vrsta i stilova koji prate povijest jednog naroda i mjesta trajan i živi govor koji budi zahvalnost i strahopoštovanje gdje otkrivamo dušu grada.
„Nažalost, našom nebrigom, vidimo kako umire duša naših gradova. Umire protjerana iz svog mjesta i doma očinskoga. Dijelim tjeskobu sugrađana zbog nepodnošljive buke i galame u gradu, čiji žitelji organizatore tih bučnih manifestacija nazivaju suvremenim nasilnicima. No, oni imaju i nečije dopuštenje. Razlozi koje plasiraju, da se ‘oživi stari dio grada’, ne pije vodu. Naprotiv, stvaraju se savršeni mehanizmi da ljudi za par godina napuste zadarski poluotok, kao što se već dogodilo Dubrovniku, koji sad bez živih ljudi postade običnom kulisom za filmove, kako se i ovih dana snima film o Robin Hoodu“ upozorio je nadbiskup Puljić. Poželio je da nas „Bog sačuva od takvog scenarija“, da povijesne gradske jezgre ostaju bez ljudi napuštanjem stanovnika.
Zadar je poput drugih mediteranskih gradova od Dubrovnika do Poreča, bio i ostao uzor sklada i stvaranja sinteze društvenog, kulturnog i religioznog okruženja, rekao je nadbiskup, upozorivši: „Taj sklad i sinteza, osjećamo, danas su narušeni. Ne ideologijama od jučer, već od nas samih“. Kao „sljednici velikog blaga koje su nam ostavili naši očevi, malo po malo gubimo poštovanje najprije prema čovjeku, a onda i strahopoštovanje pred djelima ruku njegovih u kulturi, umjetnosti i sakralnosti. Naši su gradovi imali svoju dušu koju smo prepoznavali po bedemima i palačama, kalama, kupolama i tvrđavama. Na trgovima se čuo tihi šušur ili gitara, ugodan razgovor ili pjesma klape koja dušu krijepi.
Zadnji je čas da se trgnemo i spašavamo dušu grada. Blagoslov Kneževe palače vidan je i vrijedan doprinos u tom vidu“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši da se usvaja antropologija koja vrednuje čovjeka i ne prihvaća ‘poslovanje bez morala, bogaćenje bez rada, politiku bez načela’, kako je pisao Mahatma Gandhi. Čovjek treba biti u središtu pozornosti, a on je u trajnoj čežnji i nostalgiji za vječnim i Apsolutnim, rekao je nadbiskup, podsjetivši na misao sv. Ivana Pavla II. da u čovjeku drijema ‘izvanpovijesna stvarnost koja je izvor njegove ljudskosti.
„Crkva, kao čuvarica tog neprocjenjivog blaga, živi od te istine o čovjeku. S poštovanjem prema čovjeku i strahopoštovanjem pred djelima ruku njegovih, molimo neka Božji blagoslov prati Zadar i njegove žitelje. Neka svi koji dođu u Zadar i prođu dvoranama Kneževe palače ponesu sa sobom lijepe dojmove o gradu smiraja, umjetnosti i kulture. Neka osjete kako stanovnici Zadra i okolice vole i poštuju svoje mjesto, bore se i kulturom za svoj grad, za čovjeka u izgradnji bolje i podnošljive budućnosti“ potaknuo je nadbiskup, rekavši da se u Zadru osjeća umješno pletivo umjetnosti, vjere i kulture.
„Usprkos silnim stradanjima, Zadar je sa svojim vrijednim stanovnicima razvijao skladan odnos privatnog i javnog, svjetovnog i profanog. Upravo zahvaljujući zdravom odnosu vjere i kulture, njeni zaštitnici nisu ‘klerikalizirali’ kulturno nasljeđe, društvenu, političku, znanstvenu, sportsku ili neku drugu stvarnost u gradu“ rekao je mons. Puljić, dodavši da je Crkva stoljećima surađivala s umjetnicima i poticala ih da stvaraju i uljepšavaju sjaj Božje prirode, na čemu im je trajno zahvalna.
„Obred blagoslova obnovljenih prostora i umjetničkih djela koja smo u nasljeđe primili, izraz je naše zahvalnosti prema svima koji su ta djela zamislili, stvorili i nama darovali, ujedno i izraz grada koji leži na gori pa ga se ne može sakriti. U njemu svjetiljke kulture još uvijek plamte, pa ih se ne stavlja pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima“ rekao je nadbiskup. Istaknuo je da stvaratelji umjetničkih djela iz prostora nebeske liturgije komuniciraju s nama po djelima svog uma i umjetničkog dara.
„Odgovorni voditelji znanstvenog, kulturnog i društvenog života imali su osjetljivost za umjetnost i kulturu, pa su se opirali strujama nasilne deložacije sakralnog, osobito u vremenima žestokih ideologija 20. st. Tada je bila ranjena i u rastu ometena sinteza zdravog međuodnosa vjere i kulture koja je stoljećima rađala i stvarala umjetnička djela“ podsjetio je nadbiskup, zahvalan zadarskom gradonačelniku Božidaru Kalmeti na pozivu da blagoslovi to djelo ljudskih ruku koje raduje stanovnike Zadra i Hrvatske.
„Dolazak predsjednika Vlade RH sa suradnicima i ministrima na otvorenje pokazuje značenje kulturnog događaja obnove i otvorenja Kneževe palače“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da ljudski napor bude ispunjen Bogom i utječe se vječnoj ljepoti, dok umjetnost na jedinstveni način otkriva sjaj istine.
U budućnosti će Kneževa palača, sa susjednom Providurovom palačom čija obnova slijedi, imati funkciju Baštinskog muzeja koji će na jednom mjestu okupiti sve odjele sadašnjeg Narodnog muzeja Zadar. Narodni muzej Zadar osnovan 1832. g. među najstarijim je muzejima u Hrvatskoj. Ima oko 80 000 predmeta, a u Kneževoj palači je sad izloženo njih 1100. Zadar je ovime dobio reprezentativan izložbeni prostor i koncertnu dvoranu najsuvremenije tehnologije, m
odernu multimedijalnu dvoranu, prostor za održavanje raznih kulturnih događaja, interaktivnih predavanja i radionica.
Do svoga oštećenja u napadima na Zadar 1990.-ih, Kneževa palača, najviše razorena zgrada u Domovinskom ratu u Zadru, bila je središte kulturnog života gdje su se nalazili Gradska knjižnica, Glazbena i baletna škola, koncertna dvorana, dom pjevačkog društva Zoranić. Tu je do 2014. g. i preseljenja u novi studio HRT-a, djelovala i Radio postaja Zadar Hrvatskog radija.
U Domovinskom ratu Kneževa palača pogođena je s osam granata velikog kalibra koja su narušila njenu cjeloku
pnu statiku i konstrukciju, krov, sve prostorije i inventar. U ljeto 1999. g. počela je obnova građevine kao njena treća treća povijesna obnova. Projekt pod nazivom ‘Obnova i turistička valorizacija kulturno-povijesnog kompleksa Kneževe palače’ vrijedan 44 milijuna kuna, kao četvrta obnova palače u povijesti, počeo je 2. listopada 2014. g. Projekt je s 36 milijuna kn financiran nepovratnim sredstvima iz europskih fondova, po čemu je zadarska Kneže
va palača kulturni objekt u Hrvatskoj u kojeg je EU uložila najviše sredstava.
Svečanost blagoslova pjesmom je obogatio Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo. Žana Morovića, u pratnji Dragana Pejića. Već u deset dana od njenog otvorenja, Kneževu palaču je pohodilo deset tisuća posjetitelja. „Nakon 26 godina, nešto što i nije smjelo biti srušeno, obnovljeno je. Svi kulturni događaji održani nakon otvorenja palače popunjeni su do zadnjeg mjesta, što pokazuje koliko Zadranima i gostima znači takav sadržaj i kakvo je to mjesto kulture“ rekao je gradonačelnik Kalmeta.
U događaju su sudjelovali i dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru, Renata Peroš, ravnateljica Narodnog muzeja Zadar, Dina Bušić, ravnateljica Koncertnog ureda Zadar, generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić, mons. dr. Pavao Kero, vikar za kulturu zadarske nadbiskupije i ostali.
Ines Grbić
