Obiteljsko zajedništvo uvijek se u povijesti spasenja smatralo važnim nositeljem poruke i dara spasenja, rekao je dr. Ivica Pažin na 34. Katehetskom danu zadarske nadbiskupije u četvrtak 2. rujna u župi Uznesenja BDM u Zadru. Podsjetio je na Isusov rast u duhu i mudrosti u obitelji, apostol Pavao hvali vjeru obiteljskog zajedništva Timotejeve kuće, obitelj Leonide iz Aleksandrije odgajala je Origena, velikog ljubitelja Svetog Pisma, a obitelj slavenskih apostola dala je vjerske temelje Ćirilu i Metodu. Govoreći o kulturi života mladih dr. Pažin je upozorio na niz proturječnosti koje žive. Ne može ih se svesti pod jedan nazivnik. «Mladost je danas istodobno sportska i mladost raznih skupina; u službi je kod euharistijskog stola ili je scena predvođena grafiti-umjetnicima, rock kultura i narodno-melodične skupine. U mladom čovjeku se isprepliću elementi jedne i druge scene. Mladi žive više trendova istodobno» rekao je dr. Pažin. Roditelji imaju najviši stupanj odgovornosti za odgoj djece, a društvo preko škole i odgojno obrazovnih institucija ima supsidijarnu ulogu. «Država ne smije i ne može odvojiti djecu od njihovih roditelja te ih protivno volji roditelja odgajati. Odgoj je uvijek bio društveni izazov i država ne može ignorirati obitelj, a obitelj ne može ignorirati mogućnosti odgoja države preko školskih institucija» rekao je dr. Pažin. No, obitelj nije u mogućnosti do kraja ostvariti odgojni proces a društvo ne može brinuti za emocionalni razvoj djece. «Kad se sagleda i uloga medija, sudjelovanje roditelja i škole u odgoju je minimalizirano» upozorio je predavač istaknuvši da je katehetska zadaća roditelja njihova naravna zadaća. Nije dopuna vjeronauka ili župne kateheze, nego kršćanskim roditeljima treba otkriti zadaće koja je dio njihove roditeljske uloge. «Katehetskoj zadaći roditelja ne bi trebalo pristupati tako da je se roditeljima nameće, nego im je uvijek treba otkrivati kako bi postali svjesni te zadaće» naglasio je dr. Pažin. Djecu treba upućivati roditeljima jer škola to ne čini dostatno. U suvremenom školstvu nema mjesta milosti; učenici se obrazuju poput robova koji će na tržištu kapitala uz minimalni trošak i maksimalni profit koristiti društvu i kompanijama, upozorio je dr. Pažin. No, glavna svrha odgoja je razvoj općeljudskih i vjerničkih sposobnosti: «To je više od shvaćanja mnogih obitelji kako je bitno da dijete nešto nauči i završi, ima svjedodžbu, a u vjerničkom smislu da nauči neke istine i ‘obavi’ obrede koji će mu jednom trebati». Katehetska uloga roditelja ne treba biti naukovanje i moraliziranje, nego trajna pratnja uz posredovanje vlastitog iskustva vjere. Predavač je podsjetio na riječi Ivana Pavla II. da obiteljska kateheza prethodi, prati i obogaćuje svaki drugi oblik kateheze Crkve. Dr. Pažin je rekao da, s usporedbi sa školom i župnom zajednicom, obitelj posreduje vjeru kroz zajednički život. Svakodnevica obitelji sadrži prigode koje su plemeniti dio vjerskog sadržaja, iako se o tome u obitelji ne raspravlja na ‘katehetski’ način: želja i napor biti dobar, oproštenje, skromnost, živjeti mir. Istaknuo je važnost svakodnevne vjerske kulture u obitelji, jer vjera kod djece dolazi kroz gledanje, doživljavanje i sudjelovanje, mora biti očita u znakovima, obiteljskim ritualima, pripovijedanju, molitvi, sudjelovanju u liturgijskom životu Crkve.
Katehetska uloga roditelja nema zadaću dopuniti ili nadomjestiti angažman kateheze ili školskog vjeronauka, naglasio je predavač. Smatra da bi svi, iz dostojanstva prema zadaći roditelja, trebali dopustiti očevima i majkama da najprije budu roditelji – «a ne gledati kako ćemo, možda i krivo interpretirajući pojam ‘kućne Crkve’, roditelje i obitelj staviti u funkciju Crkve» istaknuo je dr. Pažin; Crkva je pozvana raditi za obitelj i s obitelji, a tek u nužnosti nešto činiti umjesto obitelji. «Vrijedi i obrnuto: neka obitelj prvo bude obitelj, a onda neka bude u funkciji, i to s opreznom mjerom, Crkve ili neke druge institucije» rekao je dr. Pažin, istaknuvši da obitelj ima nezamjenjivo značenje za navještaj vjere zbog svoje specifične moći izgradnje zajedništva. No treba i težiti umreženju obitelji s drugim mjestima na kojima se događa odgoj za vjeru. Obitelj nije otok, istaknuo je predavač, ukazavši na potrebu suradnje svih odgojnih institucija, osobito kod obitelji u krizi. Potrebno je diferencirano vrednovati katehetsku ulogu roditelja s obzirom na njihov status, sposobnosti i spremnost sudjelovanja. Treba biti oprezan pri vrednovanju katehetske osposobljenosti roditelja temeljem vanjskih datosti. Postoje tzv. dobri roditelji koji su nedjeljom u crkvi, ali izbjegavaju katehetsku zadaću. A postoje roditelji daleki od Crkve, ali prihvaćaju impuls koji bi njihov dinamičan odnos prema djeci još više intenzivirao. Dr. Pažin je pozvao svećenike da otvore župne zajednice raznim stručnjacima, ne samo teolozima. «Rad u katehezi treba i talente s glazbenog, kreativnog, govornog, likovnog, komunikativnog, organizacijskog područja. Sve te osobe ne žele ometati rad svećenika ili katehete, dapače, pozitivno izazivaju već angažirane na stvaranje novog ozračja u provedbi katehetskog procesa» rekao je dr. Pažin. Upozorio je na opasnost prezahtjevnog postavljanja prema obiteljima ili podcijenjivanje njihove duhovne nadležnosti. Obitelj ima pravo naći svoj put, ritam i metodu kako bi živjela u vjeri i posredovala je; no obitelj traži Crkvu jer je navještanje uvijek čin Crkve i u Crkvi. Iznoseći podatak iz jednog istraživanja, da razgovor između roditelja i djece dnevno traje 27 minuta, od čega se 15 minuta odnosi na zapovijedi ‘budi dobar, trebaš to učiniti, pazi kako se ponašaš’, dr. Pažin je upozorio na kratkoću razgovora o proteklom danu i nedostatak zajedničkoga roditeljskog s proživljenim dječjim; tome doprinosi i dugi boravak djece u predškolskim ustanovama ili se u školi odvaja djecu od roditelja.
Ines Grbić