Na sedmu godišnjicu smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, misu zadušnicu u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu 25. siječnja predvodio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar i kancelar zadarske nadbiskupije. Propovijedao je don Josip Radojica Pinčić, župnik katedrale sv. Stošije kojem je mons. Prenđa bio odgojitelj u sjemeništu. Uz Nadbiskupsko sjemenište ‘Zmajević’ vezan je veliki dio Prenđinog života, gdje je svećenik Ivan od 1968. do 1970. g. bio duhovnik, zatim do 1992. g. ravnatelj sjemeništa. „Svi smo svjedoci koliko je nadbiskup Prenđa zauzeto prionuo uz posao i kako je nesebično, do posljednjeg daha, radio kao nadbiskup i nadpastir u Zadarskoj Crkvi. To su odreda spontano isticali mnogi govornici i novinari prigodom njegove iznenadne smrti“ rekao je Pinčić u propovijedi, istaknuvši da je mons. Prenđa službu zadarskog nadbiskupa ordinarija 2. veljače 1996. g. preuzeo u jako teškim okolnostima.
„Pamtimo nadbiskupa Prenđu po vedrini nastupa, neposrednosti i jednostavnosti u susretima. Po neumornosti i zauzetosti za Božju stvar. Po hrabrosti i jasnoći izgovorene riječi u susretima i nastupima. Širio je nadu i optimizam. Ljubio je Boga i Crkvu. Ljubio je svoj hrvatski narod s kojim je dijelio dobro i zlo“ naglasio je Pinčić, rekavši da u spomenu i slavlju mise zahvaljujemo Bogu za dar nadbiskupa Ivana Prenđe koji nadbiskupiju nije preuzeo u normalnim i lakim crkvenim i društvenim okolnostima. Mons. Prenđa je nadbiskup koadjutor bio od 29. ožujka 1990. g., a za biskupa je posvećen 9. lipnja 1990. g.
Don Josip Radojica je podsjetio na riječi umirovljenog zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka koje je rekao na svečanoj misi ulaska u novu službu nadbiskupa Prenđe, kad se mons. Oblak oprostio od upravljanja Zadarskom nadbiskupijom. Novoizabranom nadbiskupu Prenđi mons. Oblak tada je rekao: „O, kada bih Vam mogao predati Crkvu bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, svetu i bez mane. Predajem Vam je mnogostruko izranjenu u Drugom svjetskom ratu i poraćem komunističkog ateističkog društvenog sustava. Izranjenu svećeničkom kontestacijom 1970-ih godina. Predajem Vam je s teškim posljedicama nametuntog nam Domovinskog rata, s tisućama prognanika, poharanih i porušenih župa, s više od stotinu porušenih i oštećenih crkava i crkvenih objekata.
Predajem Vam je u postojanosti svakodnevnog tihog služenja našeg prezbiterija, u nadi naših sjemeništaraca i bogoslova, u klauzurnoj molitvi i radu dvaju naših samostana, koludrica benediktinki u Zadru i Pagu, kao i svih drugih redovnika i redovnica. Predajem Vam je u živoj glagoljaškoj liturgijskoj baštini i brojnim pokretnim i nepokretnim kulturno-sakralnim umjetninama. Predajem Vam je na početku novog povijesnog razdoblja, urušavanja komunizma i uspostave samostalne države Hrvatske, kad je oslobođena gotovo čitava naša domovina i time cijela naša Nadbiskupija zadarska, na pragu trećeg kršćanskog tisućljeća“.
Don Josip je istaknuo da je mons. Prenđa gledao sve u Kristu i kroz Krista, razumijevao je i poštovao život križa i kušnji, ali je uvijek bio vedar, optimističan, nepokolebljiv; isticao je da će se spasiti tko ima pouzdanja i ustraje do kraja. Potvrđuju to i misli koje je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u nastupnoj besjedi svog biskupskog ustoličenja u zadarskoj prvostolnici izrekao, kojima je „svjestan da svoje služenje u Crkvi zadarskoj preuzima u strašnom trenutku, izrazio bit svoga pastirskog služenja“ rekao je don Josip, citirajući mons. Prenđu koji je na dan postajanja ordinarijem poručio: „Živo želim da u našem zaista povijesnom času, Kristov događaj zaživi božanskom snagom koju Crkva u sebi nosi. Uvjeren sam da je Krist potpuni Božji odgovor na svu ozbiljnost sadašnjeg časa, kao i u svakom povijesnom času. I da Crkva nema prečeg poslanja, nego da u ovom vremenu pokazuje izvanredno bogatstvo milosti, što ga nam je Bog dao u Isusu Kristu“.
Mons. Prenđi je sv. Pavao bio omiljena tema, rekao je propovjednik. Nadbiskup je i umro na blagdan Obraćenja sv. Pavla. U propovijedi je don Josip govorio i o poruci življenja i osobnosti apostola Pavla, potaknuvši sve da poput Pavla budemo spremni darovati život za istinu. Takav je bio i mons. Prenđa, rekao je don Josip. „U opasnosti smo da zbog mnoštva informacija svakog dana, izgubimo osjećaj vlastitog katoličkog i ljudskog identiteta.
Potrebno nam je svakodnevno duhovno naprezanje i druženje s Božjom milošću, kako bismo održavali žar vjere i snagu obraćenja u sebi. Da nas milost posve zahvati i ne da nam mira u smislu duhovnog rasta. Nema tog interesa u ovom svijetu koji bi nas učinio mlakima, indiferentnima, pasivnima u pastoralu prema uzvišenom idealu koji je lebdio neprestano pred Pavlom, kristalizirao se, učvršćavao i davao mu snagu. S tom mišlju je među svećeničkim krugovima i vjernicima djelovao i nadbiskup Ivan Prenđa“ rekao je Radojica Pinčić.
„Ražalostila nas je vijest o njegovom preminuću na blagdan Obraćenja sv. Pavla. Brzo se proširila vijest da je zadarski nadbiskup iznenada umro u Zagrebu u ranim jutarnjim satima. Došao je u Zagreb dan prije vlastitim automobilom na izvanredno zasjedanje HBK. Svi smo se tih dana zapitali, zašto nas je tako brzo napustio. Mi ne znamo. Jedino Bog bez čije volje i vlasti ne pada ni vlas s glave, zna odgovor. A nama putujućoj, hodočasničkoj Crkvi, preostaje vjera u ponovni susret s pokojnikom u vječnosti, u proslavljenoj nebeskoj Crkvi“ rekao je don Josip.
Istaknuo je da je, sluteći kraj svog ovozemnog puta, mons. Prenđa u zadnje vrijeme svog života češće govorio o smrti. U oporuci 21. listopada 2006. g. je zapisao: „Misleći na Gospodinov dolazak, citirajući sv. Mateja, želim da ga dočekam spremno, u kajanju za svoje grijehe mišlju, rječju, djelom i propustom, ali i u nadi da će mi milosrdni Otac sve oprostiti, jer neće da propadne nijedan od njegovih malenih“, kakvim se uistinu osjećao. Preporučujemo ga Božjem milosrđu, Božjoj ljubavi, molitvi nebeske Crkve, ištući da bude ubrojen među pozvane na gozbu Jaganjčevu. Molimo za njega nošeni vjerom i nadom u uskrsnuće“ potaknuo je don Josip.
Nadbiskup Prenđa je preminuo 25. siječnja 2010. g. u Nadbiskupskom domu u Zagrebu u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva. „Unatoč tjeskobi i žalosti koju je izazvala tjelesna smrt, znamo da se našem nadpastiru život nije oduzeo, nego ga je na drugi način nastavio živjeti u onome koji ga je pozvao. Nadbiskup Ivan nije otišao u ništavilo. To potvrđuje svjedočanstvo njegovog vjerničkog i biskupskog života kojim je bezuvjetno založio svega sebe, sve do svoje smrti. Sada predstoji i nama, da mi također odgovorimo svjedočanstvom svog djelovanja u vjeri i zajedništvu s našim pastirom koji je prešao na drugu stranu obale. Neka mu Gospodin bude milosrdan za sve što je dobro među ljudima učinio, a nama neka da snage da možemo slijediti njegov primjer“ zaključio je don Josip Radojica Pinčić u propovijedi.
Don Josip je bio među prvim svećenicima koje je zaredio nadbiskup Prenđa. Nakon kontestacije, kad je u Zadarskoj nadbiskupiji svećeništvo napustilo dvadesetak svećenika, pod utjecajem toga tada otišlo i nekoliko bogoslova i sjemeništaraca, don Josip Radojica je bio među ‘ostatkom ostataka’ koji je ustrajao u svećeničkom pozivu te je maturirao kad se odlazak svećenika događao. Don Josip ističe da su mu ohrabrenje i primjer, uz jedini ideal svećeništva, Isusa Krista, bili njegov župnik Ive Veršić i upravo mons. Prenđa kao odgojitelj kojem je kao sjemeništarac pomogao u životu sjemeništa. Nakon kontestacije, Mladen Kačan je bio prvi, zatim Tomislav Baričević i Josip Radojica Pinčić zaređeni svećenici koje je i mons. Ivan Prenđa kao odgojitelj pratio na putu prema svećeništvu, na početku oporavljanja zadarskog prezbiterija.
Mons. Prenđa je bio obnovitelj Zadarske nadbiskupije u kojoj je u Domovinskom ratu bilo što srušeno što oštećeno sveukupno stotinjak sakralnih objekata: župnih crkvi, među kojima i spomenici kulture, župnih kuća i drugih crkvenih objekata. Sve je to nadbiskup Prenđa, izlažući se osobno nabavci materijalnih sredstava, tijekom godina brzo i uspješno podigao, obnovio i blagoslivljao. Bio je istinski promotor Nove evangelizacije, pratitelj crkvenih pokreta i udruga, angažiran u podršci rada caritasa.
Kruna njegovog pastorala bila je njegova upornost i trud kojom je ishodio i osobno donesenu odluku pape sv. Ivana Pavla II. da pohodi Zadar 9. lipnja 2003. g., baš na 13. godišnjicu biskupskog posvećenja mons. Prenđe. U njemu nije sudjelovao, ali je u cijelosti pripremio i organizirao Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru 8. i 9. svibnja 2010. g., sam izrazivši hrvatskom episkopatu želju da se u Zadru okupi katolička mladež pod geslom ‘Da vaša radost bude potpuna’. Izuzetno je podržavao angažman vjernika laika i rad medija s kojima je rado i uvijek raspoloživo surađivao.
Nadbiskup Prenđa je rođen 31. prosinca 1939. g. u Zemuniku Gornjem. Bio je 112. pastir Zadarske crkve u 17 stoljeća njenog postojanja te 68. zadarski nadbiskup. Pokopan je 30. siječnja u grobnici zadarskih nadbiskupa u pokrajnjoj lađi u katedrali Sv. Stošije u Zadru, gdje su se nakon mise zadušnice svećenici i puk pomolili nad nadbiskupovim grobom.
Ines Grbić
