Koncelebrirano misno slavlje na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u zadarskoj prvostolnici u nedjelju 15. siječnja predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. „Molimo sv. Stošiju da zagovara našu domovinu koja obilježava 25. godišnjicu međunarodnog priznanja. Da Bog svojim blagoslovom prati domovinu, da prosvjetuljuje svojim duhom najodgovornije, da uvijek mogu donositi ispravne i prave odluke za dobro svih žitelja domovine“ potaknuo je mons. Križić, moleći sv. Stošiju da kod Gospodina isprosi blagoslov i snagu Duha Svetoga da možemo živjeti vjeru kako je ona živjela, da možemo iskusiti Boga kako ga je Stošija iskusila. „Ta se mlada žena odrekla svega svog imanja i razdala ga siromasima. Odrekla se komotnog i luksuznog života kojeg je mogla uživati, da bi na kraju prihvatila dati i vlastiti život zbog vjere u Krista“ rekao je mons. Križić, upitavši „kako razumjeti tu istinu kad ljudi, i kršćani, daju sve za bogatstvo, slavu i novac. Daju svoje poštenje, moral, vjeru, pa i nacionalnost“.
„Za mnoge ljude sv. Stošija je naivna osoba, za neke bedasta, za neke religiozni fanatik. Tako razmišlja čovjek bez vjere ili površne vjere. Tako razmišljaju oni koji se u svojoj vjeri nisu dublje susreli s Kristom, koji ga nisu dostatno upoznali. Sv. Stošija i drugi mučenici nisu bili nastrani ljudi ili religiozni fanatici. To su ljudi koji su nakon susreta s Kristom, nakon dubokog iskustva Boga, doživjeli da njihov život ima smisla samo ako ga sasvim posvete Bogu. Bili su duboko uvjereni da oni u mučeništvu svoj život ne gube u ludo, nego ga u punini dobivaju“ istaknuo je mons. Križić, dodavši da mučenici vjeru u Boga nisu dobili samo tradicijom, jer su im roditelji ili djedovi bili vjernici. Štoviše, mnogi kršćani bili su ubijani i od svojih najbližih, čak i roditelja, koji nisu mogli prihvatiti da su napustili tradicionalne bogove i kultove.
„Svim mučenicima se uglavnom davala prilika da spase život. Bilo je dovoljno samo da se odreknu Isusa. No oni to jednostavno nisu mogli. Nadnaravna Božja snaga koja je u njima djelovala bila je jača od njihove ljubavi i prema samom životu“ naglasio je gospićko-senjski biskup, podsjetivši da je i starozavjetni molitelj ustvrdio da je Božja ljubav jača od života.
„Snaga s kojom su podnijeli mučeništvo nije bila njihova naravna snaga. Sv. Stjepan za vrijeme mučeništva vidi otvoreno nebo, Isusa gdje stoji s desna Bogu. Isus ne sjedi, nego stoji. Da se naglasi da on trpi sa svojim mučenikom. Ili, Isus trpi umjesto njega. Mnogi mučenici su baš to posvjedočili. Kod mučeništva im se činilo kao da netko drugi trpi umjesto njih“ rekao je mons. Križić, podsjetivši da je sv. Stošija pjevala dok su je spaljivali na lomači. „Običnoj ljudskoj logici to je neshvatljivo. U Djelima apostolskim čitamo da su prvi kršćani koji su bili u tamnici, pjevali. Oni su i tamnici puni radosti. Drugi utamničeni su zbunjeni, čude se što se događa tim ljudima, da se tako ponašaju. Ali, Isus je rekao učenicima da im radost koju on daje, nitko neće moći oduzeti. Nisu ostali bez radosti ni u tamnici ni u mučeništvu“ istaknuo je mons. Križić.
„Bog čovjeku vjere daje izvanredne snage i u najtežim trenucima života tako da i ono nemoguće postaje moguće. Često nam se čini, kad bi se neke patnje ponovile, ne bismo ih više mogli izdržati, da se ne mogu izdržati svojim ljudskim snagama. Ali s Božjima se može. Isus kaže učenicima, ako budu imali jaku vjeru u njega, ništa neće biti nemoguće. Gdje ima vjere i molitve, tamo se događaju čuda. Čuda proizlaze iz vjere, ne vjera iz čuda“ istaknuo je propovjednik. Upitao je koliki su spremni za vjeru podnijeti žrtve i poniženja. „Koliki se ustručavaju i prekrižiti prije jela, ako imaju nekog gosta, bez obzira bio taj gost kršćanin ili ne. Tolike situacije u kojima nema nikakvih prijetnji za život. Kršćani lako zataje svoju vjeru. Kao da se nekada srame što su vjernici. To su žalosne činjenice. Za mnoge kršćane danas vjera ima malu cijenu. Izda se za sitniš“ upozorio je mons. Križić, rekavši da je Isus postavio ozbiljno pitanje: Kad Sin čovječji ponovno dođe, hoće li naći vjere na zemlji.
„Površne vjere i praznovjera sigurno će naći. Vjere da Bog postoji, i to će naći. Takvu vjeru ima i đavao. Ali pravu vjeru, za koju je netko spreman platiti određenu cijenu, podnijeti žrtvu ili poniženje, ostaje otvoreno pitanje. Mnogi se opredjeljuju za vjeru koja ništa ne košta, za nekog privatnog Boga koji od njih ništa ne traži, koji se s njima u svemu slaže, koji sve odobrava. To nije vjera, to je idolatrija“ upozorio je biskup Križić, dodavši i da mnogima Bog nije netko, nego nešto.
„Nekad i kršćani koji se tako deklariraju kažu, vjerujem da nešto postoji. Takva se vjera još nije ozbiljno susrela s Bogom. Nema prave vjere bez dubokog osobnog sustea s Bogom, bez jačeg iskustva Boga kojeg se osjeća u dubini srca, Boga kojeg se diše“ rekao je biskup, podsjetivši da se u Bibliji Bog naziva Bog Abrahama, Bog Izaka i Bog Jakova.
„Tri puta se ponavlja, da se naglasi da svaki čovjek ima svog Boga. Ne da ima više bogova, nego zavisi od našeg iskustva kakav je naš Bog. Bog sveca i površnog kršćanina jedva sliče jedan na drugoga“ rekao je mons. Križić, potaknuvši da moramo stalno provjeravati svoju vjeru temeljem Isusovog pitanja apostolima, ‘Što vi kažete, tko sam ja’.
„Svi trebamo zastati pred tim pitanjem i dati svjestan odgovor, ne naučen iz Katekizma. Nego onaj koji proizlazi iz našeg života i iskustva Boga. Do tog iskustva se dolazi molitvom, sakramentalnim životom, zauzetom ljubavlju. To je bio put sv. Stošije. U Bogu je našla snagu za vjernost do mučeništva koje je onda u radosti podnijela. To je put i svakoga od nas. Ne mora Bog od nas tražiti mučeništvo krvlju. Ali mučeništvo ljubavlju i služenjem Bog traži od svakoga od nas. Nema vjere bez ljubavi, a nema ljubavi bez žrtve, bez križa, pa i određenog mučeništva. Nadam se da svi imamo to iskustvo“ zaključio je gospićko-senjski biskup Križić u propovijedi misnog slavlja koje je predvodio, čestitavši svima svetkovinu zadarske zaštitnice.
Suslavili su zadarski nadbiskup Želimir Puljić i fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima. Svečano pjevanje je predvodio Katedralni zbor sv. Stošije u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića i pod ravnanjem maestra Žana Morovića.
Ines Grbić
