Svetkovina Velike Gospe svečano je proslavljena u Pagu čije su svetište Gospe od Staroga grada pohodili brojni hodočasnici pješice s cijelog otoka, a mnogi su i bdjeli u svetištu uoči svetkovine. Procesiju s Gospinim kipom iz starogradskog svetišta do župne crkve Uznesenja BDM u Pagu, potom i svečano misno slavlje, predvodio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski. Zahvalio je zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću na pozivu da predvodi misna slavlja na Pagu i Velikom Rujnu na Velebitu gdje se tradicionalno na blagdan Velike Gospe okupljaju brojni vjernici, među kojima mnogi turisti. Mons. Gorski je pozvao vjernike da budu ponosni što su katolici, kao i na svoju obitelj iako su njeni članovi nekad teret i dosada. „Budimo ponosni na svoje ljude, iako su puni slabosti i mana, ali naši su; na svoju Crkvu, iako je slaba i ranjena u svećenicima i biskupima. Ali to je naša Crkva. Bu
dimo ponosni na svoju domovinu Hrvatsku iako je siromašna i malena. Ali naša je. Nemamo drugo vrijeme ni priliku, druge ljude i zemlju, nego ove gdje jesmo. Tu nas Bog poziva da učinimo što smo dužni, kao vjernici i građani. I ne posustajmo! To je naš odgovor zlu, pritiscima izvana koji nas frustriraju i grijesima koji su plod naše volje, nisu vidljivi ali razaraju srce i savjest“ rekao je mons. Gorski pozivajući na izgradnju katoličkog, narodnog i obiteljskog ponosa. „Ne možemo se suprostaviti silom, ali poput Marije možemo se suprostaviti vjerom. Zato nam Crkva stavlja za uzor Mariju na nebo uznesenu. Iza nje nisu stajale vojske, ekonomska sila i moćna politika. Siromašna djevojka u vrtlogu svijeta stajala je sama s jedinom snagom – snagom vjere koju je u sebi nosila. I znala je da ono što joj se događa nije dio sudbine ili nekog slučaja, da nije prepuštena nečemu neznanome, nego da Bog vodi njen život i u Providnosti usmjeruje njene korake. Zato je s vjerom prihvaćala život kakav joj dolazi, pa i kad nije bio lagan“ rekao je mons. Gorski. Marija je prihvaćala život s vjerom da Bog koji vodi zna što čini i nikad svoje ne ostavlja bez zaštite. Bog onima koji ga ljube sve okreće na dobro. „S tom je vjerom pohodila i rođakinju Elizabetu – susret dviju majki izvana, a iznutra susret Boga i čovjeka, Isusa i Ivana Krstitelja. Kad nosimo drugome Boga, kad drugome pristupamo s vjerom, donosi mu se radost i mir, kao što je Elizabeti zaigralo čedo u utrobi. To je naš poziv i poslanje“ rekao je mons. Gorski. Pozvao je vjernike da prolazeći svijetom i susrečući ljude, poput Marije, svojim životom, rječju i djelovanjem drugima donose Boga, radost i mir. „To je naše poslanje i u hrvatskom društvu. Mnogi bi htjeli ukloniti znakovi kršćanstva, da vjera bude privatna i nema mjesta u javnosti. Vjera je privatna kad je naš osobni izbor i pristanak. Sve drugo je javno ispovijedanje vjere. Ne može biti tajno, jer inače nije ispovijedanje! Kako svjedočenje može biti tajno, ako nitko za njega ne zna?“ upitao je mons. Gorski dodavši da nas Isus poziva da budemo svjedoci. I procesija je javno svjedočenje vjere i ispovijedanje, ali njena je vrijednost ako iza te lijepe tradicije i vanjskog sjaja stoji razlog zbog čega je počela – a to je vjera.
„Pozvani smo Kristovom vjerom prožeti cijelo društvo, kulturu, ekonomiju, politiku, rodbinske i prijateljske veze. To je naš zadatak! Nemojmo se ustručavati to činiti! Na taj način ostajemo vjerni Kristu i možemo očekivati da će ono što nosimo u srcu sutra nositi naša pokoljenja“ poručio je mons. Gorski istaknuvši da problem društva nisu slaba ekonomija, neuvjerljiva politika, načela suprotna Evanđelju koja se nameću u ime nekolicine. „To su samo posljedice. Stalno se bavimo posljedicama. Glavni uzrok je nedostatak vjere, naša nevjera. Odatle sve proizlazi – iz nevjere Bogu i nevjere bratu čovjeku. Ne vjerujemo sebi ni jedni drugima. Marija nas kao uzor vjere poziva da ponovno pronađemo vjeru u Boga i povjerenje u čovjeka, te izgradimo društvo u kojem će se svatko osjećati prihvaćen, zaštićen i voljen. Je li to želja svakog građanina ove zemlje i člana Crkve?“ poručio je mons. Gorski istaknuvši da nismo sami na tom putu. Naš je narod oduvijek znao da se može obratiti majci i zaštitnici Mariji. Uvijek je pomagala, zato nisu opustjela njena svetišta niti je zamro zvuk hodočasničkih koraka. „Marija nas privlači i usmjeruje prema vječnoj domovini. Dužni smo ulagati u domovinu, da bude blagoslovljena. Ali ne zaboravimo, naša je vječna domovina na nebesima, gdje su Marija, sveti i svi vjerom otkupljeni. Onamo i mi, pomognuti Marijinim zagovorom, hodimo u vjeri“ zaključio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski.
Ines Grbić