Božićni susret zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića i ravnatelja osnovnih i srednjih škola Zadarske županije održan je u četvrtak 22. prosinca u salonu Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. U pozdravnom govoru mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, rekao je da je vrijeme Božića „povlaštena prilika koja nas tjera na razmišljanje o Božjoj pedagogiji neizmjerne ljubavi prema čovjeku koju ostvaruje po utjelovljenoj Riječi, Isusu iz Nazareta“. Ta Riječ čovjeku govori da ga voli.
„Izražavam veliko zadovoljstvo što je dvadeset i pet godina po ponovnom vjeronauku u hrvatskim školama na djelu Božja pedagogija“ rekao je Dodić, zahvalivši ravnateljima i vjeroučiteljima što svesrdno i stručno poučavaju i odgajaju mlade, kako bi prihvatili bogatstvo života, suočili se sa stvarnošću i postali svjesni trajnih vrijednosti. Rade Šimičević, ravnatelj Gimnazije Vladimira Nazora i voditelj Vijeća ravnatelja, u obraćanju nadbiskupu rekao je da Božić donosi novo ozračje, radosti, dobrote, novo svjetlo. Isus se rodio kao maleno dijete da ga se čovjek ne boji, da mu može prići, po njemu je svim ljudima, bez razlike, dano dostojanstvo čovjeka.
„U školi se trudimo odgajati hrvatsku mladež u skladu s civilizacijskim dosezima i u duhu kršćanstva. Nadam se da to radimo dobro. Suradnja između Crkve i škole kroz nastavu vjeronauka budi nadu da možemo očuvati obitelji u kojima se stvara život i rađa vjera“ rekao je Šimičević, poželjevši mons. Puljiću da bude brižan prema vjernicima i da mu Božić bude trajna inspiracija u upravljanju nadbiskupijom.
Nadbiskup je zahvalio na čestitkama složivši se s ravnateljem Šimičevićem da Isus dolazi da donese novo ozračje, da ne bude razlika s obzirom na male i velike, rase i vjeru, da svi budu braća. To je značenje Božića. U obraćanju je mons. Puljić istaknuo značaj 40. godišnjice početka velike devetnice koju su hrvatski biskupi organizirali i proveli u Hrvatskoj.
„Kad sad razmišljamo 40 godina unatrag, vidimo da je to bio providonosan čin i vrlo važan događaj. Ono što sada uživamo kao slobodan narod i neovisna država ima svoje korijene i u tim događajima“ rekao je mons. Puljić darujući ravnateljima knjižicu spomena na te godine s naslovom ‘Velika nam djela učini Svesilni’. „Početak narodnih hodočašća se dogodio nakon gušenja Hrvatskog proljeća. Bio sam tada u Rimu i bio sam jako žalostan, potišten, kao da je nešto potonulo. Otišao sam u Rim kad je Hrvatsko proljeće bilo na vrhuncu i budilo nade, vjerske, nacionalne, narodne, kulturne. A onda je došla sječa. Učinilo mi se kao da su potonule sve lađe“ sjetio se mons. Puljić tog vremena, istaknuvši da hrvatski pastiri onog vremena, pogođeni time, nisu ostali skrštenih ruku, nego su učinili veliko djelo kojeg se dobro prisjećati, podsjećati druge i sebe.
„Crkva se u tom trenutku sabrala i na sebi svojstven način, što je način kako Crkva djeluje, počela okupljati narod u svetištima. Najprije u Solinu 1976. g., kad se okupilo par desetaka tisuća ljudi, 1978. g. u Biskupiji kod Knina, 1979. g. u Ninu. Završilo je u Mariji Bistrici Nacionalnim euharistijskim kongresom 9. rujna 1984. g. na kojem se okupilo pola milijuna ljudi“ rekao je mons. Puljić. Državne novine su pisale da je u Bistrici bilo par desetaka tisuća ljudi.
Nadbiskup je rekao da je tada predstavnik države u odnosima s vjerskim zajednicama u razgovoru s kardinalom Franjom Kuharićem upitao ga, otkud tolika razlika u broju pridošlih ljudi, kojeg državne i crkvene novine, Glas Koncila, različito navode. Kardinal Kuharić mu je odgovorio: ‘Gospon, svak’ je svoje brojio’. Na kongres u Mariju Bistricu se bilo pozvalo i papu Pavla VI., ali on nije došao, uz odgovor iz Vatikana, „Nisu sazrele prilike za to“.
„To je bio nezaboravni duhovni događaj. Knjižica služi za informaciju i korisna je jer može biti povoljan materijal da o toj temi djeca napišu neki seminar, da se ne zaboravi taj doprinos hrvatskoj slobodi“ rekao je mons. Puljić. Poželio je ravnateljima da im božićni dani budu ispunjeni smislom koji je donio Božji Sin i kojim nas je htio obogatiti.
Ines Grbić
