Tradicionalni božićni pohod zadarskog nadbiskupa caritasu Zadarske nadbiskupije krajem godine kad se upoznaje s djelovanjem kroz proteklu godinu održan je u ponedjeljak 19. prosinca u zadarskom caritasu. Mons. Želimir Puljić susreo se s beskućnicima prenoćišta sv. Vinko Paulski kojih je trenutno jedanaest. Uslijedio je susret s djelatnicima caritasa, ravnateljem mr. don Ivicom Jurišićem, zamjenicom Mirjanom Tadić i ostalima. Zadarski caritas raznim socijalnim programima mjesečno skrbi o tisuću i pol obiteli iz cijele nadbiskupije.
Priznanje caritasovom radu je podatak da je zadarski caritas među trinaest prihvaćenih prijavitelja iz cijele Hrvatske čiji je program prihvatio financirati Fond europske pomoći za najpotrebnije. Dodijelio je zadarskom caritasu 3 280 000 kn za projekte razne socijalne pomoći. Iz Hrvatske su brojni aplicirali za ta sredstva, no dobilo ih je trinaest, među njima i zadarski caritas za svoje programe: tristo dnevnih korisnika Pučke kuhinje u Zadru, dvjesto obitelji prima pakete u socijalnoj samoposluzi, ta će se sredstva uložiti i za potrebe Pro Vite, poput pelena za djecu, bezreceptne lijekove, za opremu kućanstava, kupnju školskih knjiga i pribora.
„Natjecat ćemo se i sljedeće godine, to će biti veliko olakšanje za naše korisnike. Želja nam je pomagati mlade iz socijalnog sustava i pomoći ljude koji su u radnom odnosu, ali im je plaća nedostatna za funkcioniranje, a nemaju uvjete za primanje državne pomoći. Prioritet caritasa su i obitelji s više djece koje imaju mala primanja i obitelji koje se trude, rade, a ne primaju redovito plaće“ istaknula je Tadić. Neki sveukupno od države imaju socijalna primanja koja i premašuju iznos plaće blagajnice u trgovinskom centru od 2 800 kn. Ako je netko zadovoljen u osnovnim uvjetima, npr. ima socijalni stan, caritas mu daje mjesečne pakete pomoći u hrani i ostalim artiklima. Nedostatak je sustava na razini države koji pogoduje da se korisnici socijalne pomoći gomilaju i višegeneracijski, skoro su uvijek iste osobe u sustavu skrbi. Stvaraju se generacijski socijalni slučajevi te i zadarski caritas niz godina pomaže iste, i djecu roditelja koji su nekad primali pomoć. Skoro se javljaju i njihovi unuci. Ima i dobrih primjera da se neki zapošljavaju i ne primaju više pomoć. Važno je stvarati programe koji razvijaju radne sposobnosti korisnika.
U prostoru caritasa djeluju i službe komuna Cenacolo i Zajednice Ivan XXIII. Roditelji i mladi tu dolaze tjedno na razgovor za ulazak djece u komune, na kolokvije za pripremu. Tu su i susreti roditelja za maloljetnike, za djecu, osmoškolce koji eksperimentiraju s drogama. U caritasu se za njih održi šestomjesečni program. Za razliku od Cenacola, u Zajednicu Ivan XXIII. primaju i one koji uzimaju lijekove. „Opasnost je sintetičkih droga i njihove mješavine. Prije su bili heroinski ovisnici, a sad je izmiješano više supstanci. Marihuana sad utječe na mozak lošije i s većom ugrozom nego prije, što kažu i roditelji. Teže je otkrivati sintetičke droge, puno su razornije. Utječu na emocije, uzrokuju tjeskobna stanja, depresije, pa se to može pripisati i nečem drugome, a ne drogi“ rekao je Mladen Klanac iz obiteljskog savjetovališta zadarskog caritasa.
Oni psihološkom pomoći i savjetima pomažu stotine obitelji te je istaknuto da će na sljedećem susretu Vijeća za obitelj HBK biti tema obiteljska savjetovališta. Njihovim je djelatnicima potrebna edukacija, supervizija, za to trebaju sredstva na nacionalnoj razini. Upozoreno je na velik broj rastava i stvaranje ambijenta da se olako rastavlja. Nadbiskup Puljić je istaknuo značaj obiteljske molitve koja je pomoć vraćanju komunikacije u obitelj. Može se konkretno iskusiti snaga i ljepota molitve. Često se roditelji osjećaju psihološki slabi u odnosu s djetetom. Potreban je ambijent u zajedništvu svećenika i laika. Nadbiskup je rekao da je obitelj Božja institucija. Ako su supružnici toga svjesni, kad dođu problemi lakše se nose s njima. Potreban je otajstveni, vjernički smisao da je brak Božji savez.
U caritasu treću godinu djeluje i program rane intervencije za djecu s poteškoćama u komunikaciji do treće godine života. Samo od 1. rujna do 1. prosinca ove godine na terapiju se prijavilo više od 70 djece/obitelji koji dolaze po pomoć. God. 2014. pomoglo se 119 obitelji, a 2015. g. više od dvjesto obitelji. Dvije specijalistkinje rane intervencije u edukacijskoj rehabilitaciji (Ivana Šunjić i Marina Grbić) i dvije logopedinje (Lucija Božajić Golem i Nikolina Jezernik) svaki dan u caritasu od 8 do 20 sati za roditelje besplatno rade s djecom i roditeljima, svakim slučajem do sat vremena.
Terapijski program s jednom obitelji traje oko godinu dana, jedanput do dva puta tjedno i daje rezultate. Taj je program značajan jer u zadarskoj bolnici i ustanovama županije nije osigurana fizio-terapeutska pomoć za djecu u najranijoj životnoj fazi, do treće godine života. Po pomoć u caritas dolaze djeca s Downovim sindromom, neurorizična djeca, ranije rođena djeca, djeca s jezično govornim poteškoćama. Specijalistica Ivana Šunjić, djelatnica u tom programu, upozorila je da je prije bio omjer 1:1000 djece s komunikacijskim teškoćama, a sad je taj omjer 1:68. Velika je potreba za logopedijom djece do četvrte godine.
Rana intervencija je nova mlada grana koja se razvija. Do treće godine je plastičan mozak i može se dosta učiniti i promijeniti na dobro. Djeca puno koriste mobitele, tablete, neki su izloženi televiziji i po osam sati dnevno dok roditelji rade. Ako su duže tome izloženi, može doći do simptoma autizma. Roditelji loše i neispravno komuniciraju. „Roditelj misli da će ih dijete manje voljeti ako im se ukaže na granice. Kažu, dijete ne govori, a u pozadini otkrijemo druge teškoće. U našem radu vide se pomaci. Dijete se izvuče iz kasnijeg specijalnog vrtića, specijalne škole, oslobodi se cijeli sustav od kasnijeg pružanja posebne pomoći. Dijete nije pokvareni automat, pokvarena igračka da će se popraviti, pa gotovo. Treba se uključiti cijela obitelj“ istaknula je Šunjić.
Roditelji dobiju upute što će raditi s djecom kući do sljedećeg susreta u caritasu. Kroz terapijski rad, igre i savjetovanje uče se komunikaciji i socijalnoj vještini. Komunikacija je baza, onda dolazi jezično-govorna sposobnost. Dijete može komunicirati i neverbalno, izraziti nešto pokazujući prstom, očima, čuđenjem, a kod nekih se ni to ne događa, što je temeljno. „Komunikacijske teškoće treba na vrijeme kopati, iščupati iz mogućeg autističnog spektra. Ta djeca onda kasnije nisu teret društvu, obitelji, socijali, obitelj prodiše“ rekla je Šunjić.
Nadbiskup je susreo i roditelje poginulih hrvatskih branitelja u Pučkoj kuhinji i s njima je objedovao. Uz božićnu i novogodišnju čestitku, potaknuo ih je da nađu trenutke kad će drugačije gledati na ovaj svijet. „Isus je zato došao. Da nam objavi nešto novo. Kad se Božji Sin rodi, svijet će biti drugačiji“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da njegovo rođenje ne ostane samo povijesni događaj.
„On je Isus koji je ostao s nama, da bude brat s nama. Isus je došao i rodio se jedanput, ali se ponovno rađa i želi roditi u nama. Došao je da nas ponovno preporodi, da drugačije gledamo na svijet, da ga preporađamo, stvaramo drugačije“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da se o božićnom događaju samo ne priča, nego da se Isus uvijek iznova rodi i sve nas preporodi.
Ines Grbić
