Prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje se u svijetu izvrši oko 53 milijuna pobačaja. Dakle, službeni podatak o ubijenoj nerođenoj djeci u samo jednoj godni, premašuje sve žrtve Drugog svjetskog rata u kojem je u šest godina ubijeno pedeset milijuna ljudi. Na tu je činjenicu upozorio dr. don Josip Mužić, autor knjige ‘Rat protiv čovjeka – ideologije i prakse raščovječenja’, koja je u srijedu 30. studenog predstavljena u crkvi sv. Dimitrija u Zadru.
O knjizi u izdanju Glasa Koncila govorio je njen recenzent, prof. dr. Borislav Dadić, rekavši da se autor Mužić činjenicama suočava s najvećim i najtežim izazovima svijeta. Uzroci rata protiv čovjeka sve su razorniji i prijete uništenjem čovječanstva. Prisutnima se obratio i dr. Mužić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, pročelnik Katedre filozofije na KBF-u Sveučilišta u Splitu. Godišnji broj pobačaja u svijetu znači da se u trideset godina ubije milijarda i pol ljudi.
„Govori se da je ovo napredno vrijeme. Po čemu je to svjetlo doba? Činjenice govore suprotno. To se ne događa samo jer nam tehnologija omogućava to raditi, nego postoji i ideologija koja to sve podržava, eugenika, potekla iz Engleske, pa SAD-a“ rekao je dr. Mužić, upozorivši da taj projekt smatra da je moguće stvoriti poboljšanu ljudsku rasu, novog čovjeka.
„Uz moderna dostignuća biotehnike misle da je to moguće. Čovjek je tome smetnja. Zato se želi smanjiti ljudske, biljne i životinjske vrste na minimum. Zamračenje i odstupanje od naravi događa se preko ideologija i moćnih elita koje se smatraju povlaštenim osobama i uzimaju sebi za pravo da mogu odlučivati o sudbini drugih“ istaknuo je dr. Mužić. No izrazio je i uvjerenje da Bog preko jednog pojedinca može promijeniti tijek povijesti. Sveti Ilija je uporno čuvao vjeru u pravog Boga u okruženju odbacivanja Boga od strane zemaljskih moćnika. Aktualnim primjerom za poboljšanje društva u ovo vrijeme dr. Mužić je naveo mađarskog predsjednika Viktora Orbana koji je promicanjem istinskih vrijednosti preokrenuo stanje svoje države.
Dr. Mužić je istaknuo i značaj naravi koja je zajednička svakom čovjeku. „Narav može biti zajednički jezik u pluralizmu, da se držimo zajedničkih razumskih zasada. Ne postoji samo nadnaravna objava Božja, nego i narav čovjeka. To je drugi dio objave. Danas je trend da pojedinac sam definira svoju narav. Moderno društvo koje želi izbrisati naravni zakon, kad se nađe u ćorsokaku, izvlači savjest, moralni zakon i narav. Kad su nacistički zločinci na suđenju u Nürnbergu rekli da su postupali legalno, prema zakonu, Sud im je rekao da su trebali postupiti po svojoj savjesti. To je dakle univerzalni, naravni zakon, razlikovati dobro od zla, čije postojanje društvo inače opovrgava u drugim okolnostima“ rekao je dr. Mužić.
Dr. Dadić je rekao da je poticaj autoru koji ukazuje na velike razmjere rata protiv čovjeka, rat koji se vodi protiv djece. Citirao je Mužića da je u SAD-u u četrdeset godina od legalizacije pobačaja učinjeno 56 milijuna pobačaja, što znači više od 3 300 ubijene djece dnevno. Od tog broja, 93 % pobačaja je učinjeno zbog društvneih, a ne tjelesnih razloga, što se inače navodi kao razlog za pobačaj. Novi pojam je i handifobija. Broj živorođene djece s Downovim sindromom se smanjuje, jer se u 90 % slučajeva to dijete pobaci, ako se prenatalnom dijagonostikom ustanovi taj poremećaj.
Dr. Dadić je istaknuo značajnim što je Mužić akonfesionalno pristupio problemu, iako je katolički svećenik i duhovnik mladih: „U knjizi koristi citate autora različitih svjetonazora jer smatra da svaki čovjek ima mogućnost raspoznavanja dobra i zla i sposoban je živjeti moralno“.
Nasuprot tome, mediji relativiziraju stvarnost promičući da nema zadanog moralnog imperativa važećeg za sve ljude. Autor piše jasno o ideološkim zamkama koje se nameću čovjeku i pojave naziva svojim imenom, ističući da su u službi depopulacije eugenika i transhumanizam (graditi ‘istinsku ljudsku sudbinu uništavajući ideje i institucije koje se u tome prepriječe’, kontrola i preobrazba svijeta).
Knjiga je znanstveno djelo na 686 stranica, u kojoj autor u devet poglavlja u četiri djela, u konzistentnoj misaonoj cjelini opisuje teorije i prakse o životu suvremenog čovjeka. Podloga tome su ljudska patnja i briga za čovjekovu budućnost, s posebnim pijetetom za patnju djece kao najnezaštićenijih bića danas. Prvi dio knjige, Patnja djece, ima dva poglavlja: Ukradeno djetinjstvo i Otuđenja od stvarnosti. Tu tematizira zločin protiv djece, spolno izrabljivanje, trgovinu organima, liječenje dječje psihe i opijati, farmaceutski surogati sreće.
Drugi dio, Eugenika i smanjenje pučanstva, ima tri dijela: Eugenika i njene transformacije, Antihumanizam na djelu te Globalna demografska kontrola. „Eugenika je nastala davno prije nacizma i komunizma, srodila se s njima i nadživjela ih. Sada ide svome vrhuncu. I pojedini ekološki pokreti su usmjereni antipopulacijskoj politici, Svjetska banka, UN, Svjetska organizacija za zaštitu prirode. Ciljevi smanjenja pučanstva su na globalnoj razini, u toj službi je i ekonomska i bankarska politika. U medijima se prikazuju pod zamamnim imenima. Autor objektivno pristupa problematici i navodi niz izvora“ rekao je dr. Dadić.
Treći dio, Holokaust najmanjih, sadrži poglavlja Provedba, Dehumanizacija i Borba za najmanje, gdje Mužić analizira zločin nemilosrdnog ubijanja nezaštićene djece, zloupotrebu njihovih tjelešaca nakon smrti u kozmetičkoj industriji i moderni kanibalizam. Četvrti dio, Samoostvarenje ili samouništenje sadrži poglavlje Nova biotehnološka antropogonija: dizajniranje djece, kiborgizacija čovjeka (spajanje biološkog organizma i mehaničkog stroja).
Pod naslovom Drugo stvaranje upozorava na trgovinu ljudskim tkivima koji se uzgajaju i patentiranje posebnih pojedinaca i populacija koja privlače sve veća farmaceutska ulaganja. Genetokracija genetskim promjenama dovodi do homogenizacije u kojoj nestaju razlike i vlada jednoobraznost. Biotehnologija omogućuje natjecanje među roditeljima oko genetske obdarenosti njihovog potomstva, što pogoduje imućnima.
„Očuvanje obitelji je zadnja utvrda zaštite čovjeka. Nova biotehnološka antropologija teži da se stvori novi čovjek. Kao da je ovaj čovjek pogrešan, kao da je arhitekt ovog čovjeka pogriješio. Biopolitika i redefiniranje ljudske naravi vode svršetku shvaćanja čovjeka kakvog poznajemo“ rekao je dr. Dadić, istaknuvši da autor Mužić „u zaključku knjige izražava optimizam. Istini prije ili kasnije pripada budućnost. Istinski, novi ljudski svijet jača i prolazi kroz porođajne muke, postajući sve više svjestan da je rođenje blizu“.
Događaj su organizirali Zadarska nadbiskupija i Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru u sklopu manifestacije ‘Krševanovi dani kršćanske kulture’.
Ines Grbić
