Četrnaest redovnica Vrhovne uprave Družbe Kćeri Milosrđa iz više zemalja svijeta predvođene vrhovnom poglavaricom te Družbe, M. Cristinom Orsillo, od utorka 29. studenog u pohodu je matičnoj kući svoje Družbe na Korčuli. U trodnevnom pohodu Korčuli sestre će posjetiti značajna mjesta utemeljiteljice vezane uz povijest Družbe i njihovu duhovnost: svetište bl. Marije Petković u Blatu, Prižbu gdje su pisane konstitucije Družbe i Babinu gdje je bl. Petković otvorila prvu školu na imanju svog oca i gdje je poučavala djecu. Korčula je završni dio njihovog boravka u Hrvatskoj koji je počeo 15. studenog, a završit će 2. prosinca. Vrhovne vijećnice Družbe dva su tjedna radile na svom dokumentu Opći plan odgoja, Ratio formationis Družbe kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje. Do 29. studenog taj su posao obavljale i boravile su u samostanu sv. Jeronima i duhovnom centru Kćeri Milosrđa na Ugljanu. Susret je organizirala vrhovna uprava Družbe. Među vrhovnim vijećnicama je i s. Mirjam Gadža iz Hrvatske, treća od četiri savjetnice vrhovne predstojnice Orsillo na službi u Rimu. Na susretu sudjeluje i s. Emila Barbarić, predstojnica Hrvatske provincije Krista Kralja. Redovnice pridošle u Hrvatsku došle su iz cijele Družbe, iz Južne Amerike, Argentine, Čilea, Paragvaja, Perua, Italije i Hrvatske provincije Krista Kralja. Uz hrvatsku provincijalku Barbarić, na susretu sudjeluju i s. Aurora Mercado, provincijalka iz Argentine i s. Elvira Caseres, provincijalka iz Paragvaja.
Dokument plana redovničke formacije na kojem su redovnice radile ima uvodni dio i šest poglavlja koja prate razvoj pastorala zvanja, ulazak, kandidaturu, postulaturu, novicijat, juniorat i polaganje doživotnih zavjeta. Taj jedinstveni dokument za cijelu Družbu datirao je od 1993. g., ali dolaze novi dokumenti Crkve, dogodila se beatifikacija utemeljiteljice Petković, više se proučavaju njeni spisi, pa ga je trebalo aktualizirati. „Novost dokumenta je što više neće biti posebno područje koje govori o trajnoj formaciji. Prije je bilo kao da se trajna formacija događa na kraju, kao zasebna faza, kad se polože doživotni zajveti. Međutim, od početka treba razmišljati o trajnoj formaciji osobe. Crkva promiče da se od početka, svaki period u razvoju zvanja shvati kao trajna formacija onih koji su pozvani. Trajna formacija nije izdvojena, kasnija faza, nego cjeloživotni rad“ rekla je s. Emila Barbarić u osvrtu na rad dokumenta koji u radnoj verziji ima 75 stranica. Obrađuje i sredstva kojima se redovnice služe u zvanju, crkvene dokumente o redovničkom životu. Postojeći plan formacije je trebalo revidirati, uskladiti, dodati potrebno. On je važan dokument za trajnu formaciju koja ne znači samo vrijeme početne formacije: postulantat, novicijat, juniorat, nego formacija traje od ulaska u Družbu do kraja života redovnice.
Susret je dio cjelokupnog programa pripreme ususret proslavi stote godišnjice djelovanja Družbe Kćeri Milosrđa 2020. g. Geslo tog pripremnog hoda je ‘Tkalje milosrđa i ljubavi Božje u svijetu’. „Bili smo ponosni na Godinu milosrđa koje je i u nazivu naše Družbe. S druge strane, imamo veliku odgovornost prema imenu, na koji način ga opravdati. Vrhovni i provincijalni kapituli su se bazirali na tome kako karizmu milosrđa što bolje aktualizirati u današnjem vremenu. U porukama bl. Marije Petković sve je milosrđe. Kad slušate papu Franju, naša utemeljiteljica je bila prethodnica njegovih riječi, poruka i poziva. Sestre kažu, kao da papa Franjo čita njene spise. Najvažnije je da budemo svjedokinje Božjeg milosrđa i ljubavi u pravom smislu riječi. U Boga polagati sve svoje pouzdanje. Njegova providnost bdije nad nama, tako je bilo od početka Družbe“ rekla je s. Emila i podsjetila kako je bl. Petković protumačila njihovo ime: ‘Mi smo Kćeri Milosrđa, što znači da smo rođene iz Božjeg milosrđa, iz njegovog milosrdnog srca, za vršenje djela milosrđa u ovom bijednom svijetu’. Utemeljiteljica je napisala puno tekstova i želja je Družbe objaviti ih, što je veliki posao.
„Sve je aktualno, kao da bl. Petković s nama danas živi. Posebno je kad čujete sestre strankinje kako govore o utemeljiteljici. Sestre idu tako radosno u kuću maticu na Korčulu, na izvore Družbe. Vidi se na njima čežnja. Kad je bilo upitno da li da ode u Blato, jedna sestra Paragvajka je rekla, ‘Kako ću doći tako blizu, a ne otići u kuću maticu Družbe. Najviše sam za to nastojala doći u Hrvatsku’. Kad strankinje tako govore o Hrvatici utemeljiteljici, onda smo ponosne“ rekla je s. Emila. U dokument na kojem su radile redovnice su stavile i brojne citate blaženice Petković. „Časna majka Cristina nam je dala za razmišljanje misao utemeljiteljice: ‘Kćeri moje, budite takve osobe da znate upravljati sa svim duhovima i karakterima osoba. Jer svaka je osoba različita i svaka je Božji dar’. Stavila nam je na srce tu različitost. Ne možemo biti uokvireni, sve jednake. Moramo gledati što može jedna, što druga, što ne može, da se dopunjavamo različitošću. Utemeljiteljica je tu pedagogiju namijenila predstojnicama i učiteljicama, odgojiteljicama. Ali to svatko treba pročitati. Ima toliko ljudskoga, Božjeg i kršćanskog u bl. Mariji Petković. I to je govorila u ono vrijeme, kad je sve trebalo biti uniformirano. Kako je napredna bila. Bila je jako zahtjevna, govorila da treba raditi na sebi od mraka do noći, bdjeti nad sobom“ rekla je s. Emila, istaknuvši da se na ljudskom odgoju gradi kršćanski, onda za posvećeni život, redovnica treba biti cjelovita osoba.
Redovnice su na osobit način povezane s Ugljanom jer je najveći broj misionarki Družbe, desetak sestara, rodom s otoka Ugljana. Prvotno nije bilo predviđeno da se dvotjedni radni susret održava na Ugljanu, ali sad su jako sretne zbog izmjene plana. Ugljan je odabran zbog veće blizine Zagrebu, jer su sestre na svetkovinu Krista Kralja sudjelovale u Šestinama na blagoslovu njihove kuće za starije sestre. „Časna majka Cristina je rekla da su mnoge sestre vezane baš za Ugljan, iako ga nikad prije nisu vidjele. Zato što je s otoka Ugljana, iz te župe, Preka i Kali, najveći broj misionarki otišao u Južnu Ameriku. Iz Preka pet sestara, s Ugljana tri, iz Kali dvije. Sestre kažu, da one nisu bile tako otvorene, tko zna bi li Družba ikad prešla na drugi kontinent. One su s njima živjele. Nekima je bila učiteljica naša majka Marija Goretti Krznar. S. Daroslava koja je gradila Ugljan bila je učiteljica kandidaticama. Sve im je blisko. Poglavarica Cristina je živjela sa s. Angelijanom, sjećaju se s. Smiljke Stanić, s. Bogoljube Stanić, Ljudevite Gregov, Anselme Marčelić, s. Andite. S. Adelina Franov je još u Čileu. U zadnji tren smo odlučili da susret bude na Ugljanu i sad su toliko sretne da su vidjele mjesto koje je dalo najviše misionarki Družbe u Južnoj Americi. Važno je biti otvoren Božjoj providnosti“ rekla je provincijalka Barbarić.
Istaknula je kako je s. Alicia sad na susretu rekla da neke ugljanske misionarke nikad nisu imale kontakt s roditeljima nakon što su otišle u Ameriku, niti su pismo pisale niti ikakvu komunikaciju. „To je bila velika žrtva. Jedna sestra je poznavala s. Janju rodom iz Sinja. Nikad se više nije vratila u Hrvatsku. ‘Nekad sam je vidjela kako plače. Rekla je, ‘Samo da mi oči još jednom vide naše more’. Nisam to tada razumjela. Imamo i mi more, ali nije tako lijepo. Sad kad sam prvi put vidjela vaše more, shvatila sam, pa ta je sestra imala pravo što plače’“ prenijela je s. Emila.
Družba Kćeri Milosrđa osobito je razvijena u Južnoj Americi jer je hrvatski franjevac, misionar o. Leonard Rusković, pozvao utemeljiteljicu Petković da pošalje sestre tamo u misije. U prvoj grupi je otišlo šest sestara, a kroz četiri godine trideset sestara misionarki. God. 1940. otišla je i bl. Petković. Dogodio se Drugi svjetski rat i Petković je ostala tamo dvanaest godina, radila, otvarala škole. „Postoje škole u svakoj provinciji, sestre su puno radile i u bolnicama. Sada u školama u Južnoj Americi Družba ima 10 000 djece, od vrtića, osnovne i srednje škole. U Argentini imamo i fakultet, odgojna djelatnost je jako razvijena. U nekim školama ima 1300 učenika. Najmanja škola ima 350 učenika, u jednom selu u Čileu. Imamo sirotišta, u jednom u Peruu je sto djevojčica, od jedne godine dok ne završe školu ili se ne udaju. Skoro sve sestre Družbe radile su u tom sirotištu, u njemu je nekad bilo 250 djevojčica. Potrebe su jako velike. Imamo dječake i djevojčice, negdje su zajedno negdje samo djevojčice, škole u Peruu, Čileu. U Argentini imamo tri škole, u Paragvaju pet. Paragvaj ima dosta sestara i zvanja“ rekla je s. Emila. U hrvatskoj provinciji i u Paragvaju su trenutno po tri novakinje, u Argentini i Italiji po jedna. Argentina ima oko pedeset redovnica Družbe, Paragvaj devedeset, Čile i Peru svaki po četrdeset, Italija trideset sestara.
U svijetu Družba ima oko 350 redovnica i pedeset samostanskih kuća, u Južnoj Americi i Europi. Hrvatska provincija Krista Kralja ima 25 zajednica u kojima žive 162 sestre. Šesnaest kuća je u vlasništvu sestara, a ostale zajednice žive u župnim kućama ili karitasovim domovima. Hrvatsku provinciju čine matična kuća Družbe u Blatu, provincijalno sredšte u Zagrebu, Zadar, Nin, Zemunik, Ugljan, Split, Šestine, Ivanić grad, Marinci, Ploče, Dubrovnik, Cavtat, Pula, Čakovec, Valpovo, Novska, Osijek, Uskoplje u BiH, Subotica, Brežice u Sloveniji, Hagen i Hengersberg u Njemačkoj i Vancouver. Vrhovna poglavarica, argentinka Cristina Orsillo, izabrana je na tu službu ovoga kolovoza, zamijenivši u toj službi s. Emilu Barbarić.
„I proteklih godina je u Hrvatskoj bilo susreta vrhovne uprave Družbe s provincijskim upravama. Odabrana je Hrvatska jer sestre žele posjetiti kolijevku Družbe na Korčuli, da dođu na izvore gdje je sve započelo. Možda je nama to uobičajeno, ali one to dožive kao osvježenje, ohrabrenje, snažan poticaj i pečat na sve što žive. Mnoge nikad nisu bile u Hrvatskoj pa im je kad dođu to poseban doživljaj. I duhovni centar na Ugljanu sa svojom ljepotom i prirodom im je veliko iznenađenje i radost“ rekla je s. Mirjam Gadža, istaknuvši da sestre stalno preispituju jesu li vjerne svojim izvorima. „Idemo na integralnu formaciju, cjelovitog čovjeka, da ne zapostavimo nijedan segment. Susret je bilo vrednovanje gdje smo na tom putu, koje područje pojačati. Zaključili smo da su sva područja jednako važna. Ljudska formacija je važna kao i duhovna. Na čemu graditi duhovnu formaciju, ako nema ljudske? Na to ide karizmatska, poznavanje karizme i duhovnosti Družbe“ rekla je s. Mirjam. Sestrama je u radu na dokumentu na Ugljanu tjedan dana stručno pomagao i p. Carlos Salto iz Argentine, profesor na Antonianumu u Rimu.
„Godina milosrđa je završila, ali za nas kao Kćeri Milosrđa, Godina milosrđa traje trajno. Pozvani smo nastaviti što su papa Franjo i Crkva poticali sve vjernike. To je suština naše karizme. Susret na Ugljanu i Godina milosrđa još su snažniji poticaj da živimo karizmu Božjeg milosrđa i ljubavi. Naša utemeljiteljica bl. Marija Petković je to sve anticipirala prije devedeset godina“ rekla je s. Mirjam. Sestre su sudjelovale i u uvođenju u novo liturgijsko vrijeme došašća na obredu paljenja prve adventske svijeće u crkvi sv. Šime u Zadru, gdje je bila primjetna njihova vedrina, polet i radost. nakon obreda mons. Josip Lenkić, upravitelj svetišta sv. Šime i generalni vikar Zadarske nadbiskupije, redovnicama je predstavio lik i štovanje tog proroka i škrinju sv. Šimuna.
Ines Grbić
