„Gdje nema istine, ne može se doći do odgovora pravog mira. Zato bismo s ovog mjesta uputili vapaj širini svijeta: Dajte poradite da više bude pravednosti! Dajte poradite da više bude istine! Dajte učinite sve da ljudsko dostojanstvo ne bude samo na lijepom papiru, u nekim lijepim riječima, nego u stvarnosti koju treba zdravo, ljudski i kršćanski doživjeti“ poručio je hvarsko-brački-viški biskup Slobodan Štambuk u propovijedi misnog slavlja za sve stradale u Domovinskom ratu u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji u petak 18. studenog, koje je predvodio na 25. obljetnicu stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu. Koncelebrirali su zadarski nadbiskup Želimir Puljić, šibenski biskup Tomislav Rogić i brojni svećenici iz svih dijelova Hrvatske.
„U Škabrnji se rasplamsala bol. Prije 25 godina u to je mjesto ušlo zlo koje ne prepoznaje što je to dobro, vrijedno, ljudsko, kršćansko. Brojna nevina krv je prolivena“ rekao je mons. Štambuk, upitavši kako vrednovati bol koja se dogodila, sumnju sadržanu u pitanju, je li to moguće, da živi čovjek živom čovjeku tako napakosti. „Odgovor na to pitanje i zlo u svijetu nikad nećemo do kraja domisliti“ rekao je biskup, istaknuvši da je važno cijelu stvarnost promotriti u duhu navještaja Božje riječi po proroku Izaiji, o čemu kasnije govore i drugi proroci, da će mir biti djelo pravde.
„Očito za pravi mir treba temelj pravednosti. Ali kako ćeš je pronaći, kad pravednosti puno puta nema u životu? Kad se osobito istina ubija u korijenu, kad osobito istina nije prepoznatljiva, kad je puno puta po djelima ljudskim mrtva? Kako je oživjeti, kako joj dati vrijednost? Koji je odgovor na pitanje, što je to pravednost ovoga svijeta“ istaknuo je mons. Štambuk. Upozorio je da smo u zadnje vrijeme svjedoci kako su oni koji su nas branili, svoj život, obitelj, narod, u očima nekih postali krivci. „S našim Domovinskim ratom nije završilo zlo ovog svijeta. Ono se nažalost nastavlja u ovim ili onim oblicima. Samo je pitanje na koji ćemo se način mi susresti s tom istinom. I reći, gdje nema pravednosti, ne može biti pravog mira“ rekao je mons. Štambuk.
Ohrabrio je Isusovim riječima da nam Isus daje svoj mir, ali ne kakav ga svijet daje. „Isus daje mir na svoj način, a svijet će ponuditi mir na svoj način. Nastojmo slijediti Isusa da bi naš mir imao cijeli sklop onoga što se zove stvaranje mira“ potaknuo je propovjednik, istaknuvši da bi moleći se nepodmitljivome i svemoćnome, želio pobuditi ljubav prema dvije stranke. Prva je Bog, njegovih deset zakona i Crkva. „Ono što Bog stvara je uvijek vrhunsko, on stvara najveće. To su Božji zakoni koje nude Bog i Crkva. Jesmo li spremni tu stranku zavoljeti malo više“ upitao je biskup. Druga stranka je hrvatski narod koji je često bio pogažen, a često je i danas izložen gaženju, rekao je mons. Štambuk, istaknuvši da hrvatski narod treba ljubav, mir, sigurnost, treba sebe iznutra obnavljati, da bi se vani pokazalo ono što je vrijedno.
U odgovoru na pitanje uz grobove poginulih diljem Hrvatske i BiH, što oni očekuju od nas, nakon njih, u naše vrijeme, biskup je predložio da treba misliti na budućnosti, na život pred nama. „Da se dogodi čudo, hrvatsko čudo u kojem će godišnje biti više rođenih nego umrlih. To bi trebao biti najjači odgovor svima koji uništavaju život. Svima koji se bore protiv života, svima koji su bili neprijatelji života. Više rođenih nego umrlih bio bi zalog za naše pokojne“ poručio je biskup Štambuk.
Uz misao da se često govori o kamenim spomenicima, mons. Štambuk je rekao: „A ja bih htio da se ugrade hodajući spomenci. Tamo gdje ima dvoje djece, da treće dijete na uspomenu ubijenih dođe na ovaj svijet. Da to postane hodajući spomenik našim poginulima, našim braniteljima, našim mladim ljudima koji su prerano, niti ne osnovavši svoju obitelj, pošli s ovog svijeta. To bi bio hodajući spomenik, najljepši i najbolji, od najkvalitetnijeg materijala, koji se zove ljudski život“ poručio je mons. Štambuk, istaknuvši veličanstvenost pojma oca i majke. „Nijedna titula ne može se usporediti s veličanstvom majke, jer ona nosi i donosi život. Kad otac i majka prorade u svom roditeljskom osjećaju, događa se hodajući spomenik“ rekao je biskup, podsjetivši kako je jedan dječak vjeroučiteljici rekao da bi volio postati papa, da može svoju majku proglasiti svetom.
„Uz ovaj dan neka dobri Bog u svima nama progovori jezikom života. Neka dobri Bog pomogne da svaka smrt i nakon svake smrti život progovori svojim jasnim glasom. Priznajemo Isusa za kralja i neka nad nama uvijek vlada“ rekao je biskup. U škabrnjskoj župi posvećenoj Uznesenju BDM, čijem je kipu Majke s djetetom Isusom četnik obadvoma sjekirom odsjekao glave, mons. Štambuk je zaključio: „Majci Božjoj, koju naš narod toliko voli, časti i danas je s nama, Kraljica Hrvata, neka pomogne da ovaj narod ostane živ, ponosan, da ostane sa svojom kičmom, da ostane prepoznatljiv po pravednosti, istini i zdravom napretku koji se ne tiče samo vanjštine, nego osobito njegove nutrine“.
U pozdravnoj riječi na početku mise, nadbiskup Puljić je rekao da su Vukovar na sjeveroistoku Hrvatske i Škabrnja na jugu zemlje, 18. studenog osobito povezani duhom i molitvom. „Uništavajući kulturu i tisuće života divnog baroknog grada na plavom Dunavu te paleći kuće i ubijajući 86 nevinih života u Škabrnji, okupator je mislio stravičnim zločinima, razaranjem ognjišta i svetišta zauvijek ugasiti neutaživu čežnju za slobodom. Ta je čežnja nakon pada Berlinskog zida bila sve jača i nošena snom ‘o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, koju nam višnji Bog je do’ i širila se nezaustavljivo od juga do sjevera, od istoka do zapada.
Ništa je nije moglo obustaviti, čak ni strašna stradanja Vukovara i Škabrnje, Nadina i Benkovca, Dubrovnika, Gospića, Karlovca, Siska, Slavonskog Broda, Osijeka, Vinkovaca i svih strateški važnih mjesta koja su bila ucrtana u paklenski plan okupatora pod nazivom spaljene zemlje“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na zapis redovnice Gonzage u njenom dnevniku za vrijeme okupacije Konavala i Cavtata, da joj je radio prijemnik ispao iz ruku, kad je potresena čula da je pao Vukovar.
„Vukovar i Škabrnja utjelovljuju sva mjesta petogodišnjeg stradanja diljem Lijepe Naše. Oni su postali simbolom i bolnim podsjetnikom svih žrtava koje su pale za slobodu i samostalnost Republike Hrvatske. Vukovar nije izdržao, kao ni Škabrnja koja je 18. studenog imala svoj Veliki Petak. Izdržala je, međutim, Hrvatska, zahvaljujući nadljudskim naporima njenih branitelja i građana, predvođenih legalno izabranim vodstvom na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom kojemu je Škabrnja iz poštovanja i zahvalnosti postavila spomenik. On je kao vrhovni komandant vojnih akcija Bljesak i Oluja sa svojim generalima i vojnicima 1995. g. oslobodio okupiranu domovinu“ rekao je nadbiskup Puljić, dodavši da u nadnaravnoj Isusovoj žrtvi na oltaru donosimo sva stradanja pokojnih i živih ljudi svih gradova i sela diljem domovine.
„Čvrstom i snažnom vjerom, jakom ljubavlju i nesalomivom nadom, kojom smo nadvladali sve ratne i poratne nedaće, obraćamo se Ocu nebeskom i molimo neka se sjeti svih onih koji su u Škabrnji, Vukovaru i diljem Lijepe naše nevino stradali. Mi ih se spominjemo onako kako su bili imenovani na krštenju i prepoznajemo ih po tim imenima koja su upisana u dlanove Božje ruke. Neka im Uskrsnuli otvori rajska vrata, oslobodi ih od svih spona smrti i pribroji zboru svojih izabranih i svetih“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Mnoštvo od više tisuća ljudi iz cijele Hrvatske i inozemstva okupilo se na danu sjećanja na 25. godišnjicu stradanja Škabrnje koje je započelo jednosatnom Kolonom sjećanja koja se treću godinu u nizu održava od predjela Ambar, na ulazu u Škabrnju gdje se 18. studenog 1991. g. masakr dogodio, do spomen obilježja masovne grobnice kod škabrnjske osnovne škole Vladimira Nazora, gdje je izaslanstvo zajednice Udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata položilo vijenac i svijeće.
Činjenica da je u Škabrnji stradalo više civila, od kojih je dvoje najstarijih imalo 92 godine, nego branitelja, 54 u odnosu na 36, govori o karakteru agresije na Hrvatsku kojoj je namjera bila ubijati civilno stanovništvo i mimo operacija na bojišnici. Na čelu kolone sjećanja križ je nosio hrvatski vojnik, u pratnji još dvojice vojnika, a uz hrvatske zastave, vijorili su se i barjaci hrvatskih ratnih i povijesnih vojnih postrojbi iz cijele Hrvatske.
Nakon mise, na trgu dr. Franje Tuđmana održan je komemorativni skup pod nazivom ‘Hrabri ljudi’, koji su vodile zadarske glumice Tamara Šoletić i Gabrijela Meštrović Maštruko, s dvije pjesme klape Intrade. Prigodni recital izvela su škabrnjska osmoškolska djeca podsjetivši tekstovima na stradanje svojih sumještana.
U prigodnoj riječi na komemorativnom skupu Nediljko Bubnjar, načelnik Općine Škabrnja, podsjetio je da su škabrnjski mučenici pokazali kako je hrabrost pobijedila malodušnost. „Kad su pali Vukovar i Škabrnja, sve se činilo teško, turobno izgubljeno. Tada se počelo događati nečovječno zlo i mržnja, što nikad nitko nije i neće moći previdjeti i razumjeti. Žrtva i stradanje hrabrih branitelja i civila Vukovara i Škabrnje zapalila je vatru slobode i buduće pobjede u srcima hrvatskih ljudi“ rekao je Bubnjar.
Nakon komemorativnog skupa, kolona sjećanja ‘Korak po korak’ uputila se od središta mjesta s Trga dr. Franje Tuđmana na mjesno groblje gdje je župnik Škabrnje Ivan Rončević kod središnjeg križa izmolio odrješenje za pokojne, a brojna izaslanstva su kod središnjeg križa položila svijeće i cvijeće. Događanje na groblju počelo je čitanjem svakog imena i prezimena stradalih u Škabrnji. U Škabrnji je 18. studenog 1991. g. masakrirano 44 ljudi, uglavnom starije životne dobi, a u Domovinskom ratu poginulo je 86 branitelja i civila u Škabrnji.
Državno izaslanstvo u Škabrnji s deset saborskih zastupnika predvodio je Milijan Brkić, potpredsjednik Hrvatskog Sabora, a sudjelovali su i ministri Vlaho Orepić i Ante Šprlje.
„Istražna tijela i tijela progona u RH moraju ustrajati na istraživanju ratnih zločina, nalogodavaca i izvršitelja zbog povijesne istine. To mora biti poruka i mladima da se takva zlodjela više ne smije ponoviti“ rekao je potpredsjednik sabora Brkić, istaknuvši da glede škabrnjskih žrtava svi zajedno moramo postići suglasje u odnosu prema žrtvi, zločinu i počiniteljima. „Ovo je vrijeme ponosa, dostojanstva i pijeteta prema žrtvama. Oni koji obavljaju javnu dužnost, pogotovo tijela progona i istrage, dužni su učiniti sve da se počinitelji privedu pravdi. Treba poslati poruku i nama živima te budućim generacijama da se takve stvari više nikada ne smiju dogoditi” rekao je Brkić.
Ministar pravosuđa Ante Šprlje izjavio je da je “sveta misija, dok god smo živi i dok su živi oni koji su odgovorni za zločine, ustrajati na tome da se zločinci kazne”. Na pitanje novinara da komentira nezadovoljstvo mještana i branitelja jer nitko nije odgovarao za zločin u Škabrnji, ministar Šprlje je podsjetio je da su u Haagu bila dva procesa koja su se odnosila i na Škabrnju, protiv Milana Martića i Milana Babića. “Babić se suočio s istinom i okončao život samoubojstvom jer se nije mogao nositi s onim za što je odgovoran. Martić je, između ostalog, u zatvoru i za Škabrnju. Dvoje ljudi je pravomoćno osuđeno za zločin u Škabrnji i izdržali su kazne. Međutim, niti jedna kazna nije dovoljna da vrati mrtve među žive, toga smo svi duboko svjesni i danas s dubokim osjećajem žalosti i ponosom prolazimo ovim krajem” rekao je ministar Šprlje.
Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić rekao je da je u Škabrnju došao s dubokim osjećajem poštovanja i poniznosti, istaknuvši: “Poklonio sam se žrtvama u Vukovaru, danas se klanjam žrtvama u Škabrnji s obećanjem da niti te žrtve niti ovo mjesto neću iznevjeriti”.
Dan prije obljetnice, u četvrtak 17. studenog, u OŠ Vladimira Nazora u Škabrnji održana je komemorativno-kulturna večer ‘Ja vas volim i ja se vama ponosim’ u kojoj su svjedočanstva iz onog vremena iznijeli mještanka i vojnici HV-a, sudionici obrane Škabrnje. Prije toga su žene i djeca upalili svijeće i postavili ih uz rub pločnika uzduž ulice Žrtava srbočetničke agresije od Ambara do središta mjesta.
U petak 18. studenog u noći autobus Škabrnjana pod vodstvom škabrnjske braniteljice Danke Dražine išao je u Vukovar gdje će u subotu i nedjelju 19. i 20. studenog, u organizaciji udruge Djece poginulih hrvatskih branitelja, sudjelovati u koloni sjećanja i molitvi za vukovarske žrtve od memorijalnog groblja do spomen doma na Ovčari.
Ines Grbić
