Oprosnička hodočašća u katedralu sv. Stošije u Zadru kojima se liturgijskim slavljima u kojima sudjeluju razni slojevi društva obilježava završetak Godine milosrđa u Zadarskoj nadbiskupiji, počela su u nedjelju 9. listopada. U prvom takvom hodočašću branitelja, vojske i policije, misno slavlje u katedrali sv. Stošije predvodio je dr. don Elvis Ražov, ravnatelj Visoko-teološko katehetske škole u Zadru. Tema propovijedi je bila rat na drugačiji način, „kojeg možda često nismo svjesni“, rekao je dr. Ražov, dodavši da se od početka do kraja svijeta taj rat može promatrati u tri dijela: rat prije postanka svijeta, rat na zemlji i bitka na kraju vremena. Podsjetio je da se na blagdan sv. Mihovila govorilo o ratu prije postanka čovjeka, o ratu u duhovnoj sferi između Mihaela kao zapovjednika nebeske vojske i Lucifera, Sotone koji se usprotivio Bogu. „Moto te pobune protiv Boga je ‘Ne želim služiti’. Đavao nije mogao prihvatiti da treba služiti stvorenju koje je niže od njega, čovjeku koji je duhovno-materijalne naravi. Nije se htio poniziti. Zato ustaje protiv Boga. Mihael arkanđeo pobjeđuje sotonu. Mihael znači ‘Tko je kao Bog’. Tko sebe smije uspoređivati s Bogom? Nitko nije kao Bog“ istaknuo je dr. Ražov, dodavši da se ta temeljna pobuna prije postanka svijeta kao napast očituje i u Edenskom vrtu. I tamo je ista napast, biti kao Bog, mimo i protiv Boga: Ako budete uzeli sa stabla spoznaje dobra i zla, otvorit će vam se oči, spoznat ćete da ste bogovi.
„Nitko nije Bog, osim Bog jedini. Ta riječ Mihael, Tko je kao Bog, odzvanja i danas u duhovnom ratu“ rekao je dr. Ražov, upozorivši da čovjek želi biti Bog, sa znanjem koje pripada eliti, izabranoj skupini, a pobožanstvenjenje će se dogoditi njegovim vlastitim silama i snagama. To je korijen ljudske oholosti. Druga dimenzija rata je na zemlji. Pritom je dr. Ražov naveo biblijske primjere. Isus kaže, ‘Vidio sam sotonu, kao munja padne na zemlju’. Taj drugi rat se vidi i u Isusovom prvom nastupu prije javnog djelovanja, u pustinji, gdje uzima čovještvo i u ime nas se suprostavlja zlu podnoseći napasti. Na kraju pobjede tog duhovnog bića kaže, ‘Otiđe, ali do druge prilike’. „Na drugom mjestu Isus kaže da nije došao donijeti mir nego mač, došao je baciti oganj na zemlju, razdjeljenje. Rat se događa stalno i nema primirja. Svaki put kad čovjek misli da je postigao mir, prevario se. Kod izliječenja uzetoga kaže da njegov Otac i on stalno rade. Prigovorili su mu zašto to čini u subotu. Hoće se reći da spasenje nema predaha. Djelo spasenja nema pauze, slobodnog dana. To je trajna borba, trajna bitka i rat“ rekao je dr. Ražov. Istaknuo je i poziv Petra da se otrijeznimo, u Prvoj Petrovoj poslanici: ‘Protivnik đavao kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre, oprite mu se stameni u vjeri’. „To je stalno, uvijek. To nije rat protiv krvi i mesa“ istaknuo je propovjednik, navodeći upozorenje Pavla iz Poslanice Efežanima o kakvom se ratu radi: ‘Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava, vlasti, protiv upravljača u mračnom svijetu, protiv zlih duhova. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom, da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kad sve nadvlada’.
„Pavao govori o ratu koji stoji iza svih ratova. Vojnički rečeno, to je rat na najvećoj strateškoj razini. Rat iza scene, iza zavjese. Rat iznad svih ratova koje vidimo na zemlji. Ovo je samo odraz, posljedica duhovnog boja koji se prethodno događa“ istaknuo je dr. Ražov. Podsjetio je kako su Izraelci po povratku u Obećanu zemlju, kad su ratovali s Amalačenima, njih nadvladavali kad je Mojsije držao ruke uzdignute k nebu. Kad bi zbog starosti i iznemoglosti ruke pale, dobivali bi Amalečani. „Duhovna stvarnost ima posljedice na ono što se događa u tijelu, u materijalnoj stvarnosti. Zato je važno biti poučen onim što je oružje u tome. Pavao uzima sliku rimskog vojnika koji je potpuno opremljen za bitku i kaže, Opašite bedra istinom. U tom ratu je važna istina. Isus je put, istina i život. Istina je nepobjediva. Nitko ne može pobijediti istinu. Može se zataškati, pokušati je ugušiti da se ne čuje, ali u konačnici, istina je uvijek pobjednik. Isus je istina“ naglasio je dr. Ražov. Pavao kaže i obucite oklop pravednosti. Isus kaže, blago pravednima. Zatim, noge svoje opašite spremnošću za evanđelje mira. U svemu imajte štit vjere, jer vjerom ćete ugasiti ognjene strijele Zloga. Mač duha je riječ Božja.
„Sve su to sredstva u duhovnom boju i bitci. U Domovinskom ratu i mi smo se kao narod utekli moćnom zagovoru Marije. Uzeli smo krunicu kao osobito oružje u duhovnom ratu. Duhovni rat vodi se nevidljivo“ rekao je dr. Ražov. Potkrijepio je to i primjerom kako „neki, čini se bezrazložno, ali ipak ne bezrazložno, ustaju protiv molitve krunice pred bolnicama, protiv su inicijative ’40 dana za život’. Zašto nekome smeta netko tko nešto u tišini čini? Kakve to veze ima sa mnom? Ali ipak ima. I u tome je problem. To je ta duhovna bitka. Zato će Isus reći da su post i molitva osobita sredstva duhovnog ratovanja“ rekao je dr. Ražov, istaknuvši da je i krunica osobito sredstvo ratovanja, moćno sredstvo u borbi za istinu vjere i za pobjedu u duhovnom ratu. „To nas vodi prema trećoj fazi, konačnoj bitci, na kraju vremena, koja je unaprijed odlučena. Objektivno govoreći, ta bitka nije neizvjesna. Zna se tko je njen pobjednik. To je Jaganjac Božji koji pobjeđuje križem i krvlju koju je prolio za spasenje svakog tko u njega vjeruje, kaže Ivan u Otkrivenju. No, nije odlučeno tko će biti na kojoj strani, tko će biti na strani pobjednika, a tko na strani gubitnika“ upozorio je dr. Ražov.
Važnost te duhovne bitke je u tome što ona odlučuje o svemu. „Ona je zavijeke, ne odlučuje kome ćemo privremeno na zemlji pripadati, nego kome ćemo trajno, vječno pripadati. Zato je važna za svakog ponaosob. U tom smislu, ne smijemo se zadovoljiti s pobjedom, misleći da smo dobili državu, uspjeli smo, ostvarili smo nešto i sad možemo odustati od duhovnog ratovanja, ne trebamo više moliti“ upozorio je dr. Ražov. Podsjetio je da smo krunicu znali moliti kad je bilo teško, a sad smo se oslobodili pa mislimo da ne trebamo to više činiti. „Upravo suprotno. Nema kraja i nema predaha takvom ratovanju i takvoj bitci. Molimo sv. Mihovila i Mariju za naš narod, za branitelje, policajce i vojnike, da budu svjesni da je najvažnije duhovno, molitveno, ne tijelo, krv, meso. Na tom području odlučuju se pobjeda i gubitnici. Tu smo svi ratnici, svi možemo biti ratnici kad imamo krunicu u ruci“ poručio je dr. Ražov. Istaknuo je i da je euharistija zapravo bitka u kojoj zahvaljujemo Gospodinu na onome što je za nas učinio.
„Osobito sredstvo i pomoć u ratovanju je zahvalnost. U evanđelju, od desetorice samo je jedan došao zahvaliti, bio je stranac, Samaritanac. Euharistija, zahvaliti Bogu na onome što nam je učinio je sredstvo u duhovnom boju. Molimo Gospodina da nas osnaži, da nam pamet prosvijetli i da nam u ruke stavi molitvu kao najveće oružje za dobrobit pojedinaca, obitelji i cijelog naroda“ potaknuo je dr. Ražov, podsjetivši da hrvatski narod nestaje i izumire. „Nema života, život nestaje. Temelj i osnovno je duhovna borba za život, borba za novi život. Što nam sve koristi, ako životu naudimo? Što koristi ekonomski napredak i bilo kakav standard, ako života nema, ako nas neće biti“ upozorio je dr. Ražov, potaknuvši na molitvu za budućnost hrvatskog naroda; da ne izgubi u duhovnom ratu, da ne bude na strani gubitnika nego pobjednika, s Isusom Kristom koji je kao Jaganjac Božji dao svoj život za naše spasenje.
Ines Grbić
