Svečano večernje koncelebrirano slavlje na blagdan sv. Šimuna, zaštitnika Grada Zadra, u subotu 8. listopada u crkvi sv. Šimuna u Zadru predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. „Starac Šimun je uzor ustrajnog tragača za svjetlom, uzor bogobojazna čovjeka zagledana u svjetlo i nadu spasa koji u hramu, mjestu susreta s Bogom, traži odgovore na životna pitanja. I ne odustaje“ poručio je mons. Rogić, istaknuvši da Šimun sa svojim proročanstvom u događaju Isusova prikazanja u jeruzalemskom hramu ima odlučujuću ulogu. Šimun prenosi Božju objavu o djetetu koje su došli prikazati kako je propisivao židovski zakon, da se svako muško dijete ima posvetiti Bogu. Vjerni Židovi su bili svjesni da im život dolazi od Boga, da je Bog onaj koji daruje život, rekao je mons. Rogić. „Šimun otkriva da je malo dijete Isus došlo kao spasenje koje Bog šalje, kao svjetlost na prosvjetljenje naroda i da je u njemu sva slava Izraelskog naroda. Šimun je tako posrednik, tumač Božje objave, onaj koji približava roditeljima Božji naum, Božji plan s njihovim djetetom“ istaknuo je šibenski biskup. Evanđelje Šimuna predstavlja kao bogobojazna i pravedna čovjeka koji je iščekivao Izraelovu utjehu. Cijeli se život trudio biti pošten, borio se za pravdu u bogobojaznosti svog srca. „Nikad ga nije ostavila nada da će doći onaj koji ima vladati svijetom, svim narodima, donijeti svjetlost i spasenje. Samo ga je ta nada, ustrajnost njegove molitve, držala u životu, osmišljavala njegovo postojanje i životni trud“ rekao je mons. Rogić, dodavši da Šimun proriče, nagoviješta Isusovo poslanje, ali i upućuje riječi Mariji, teške i prijeteće: „A i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca“.
„Šimun u Isusu prepoznaje i osporavani znak koji dolazi na propast i uzdignuće mnogima, poput znaka upozorenja, putokaza na raskrižju kod kojega se putnik mora opredijeliti na koju stranu će krenuti. Isus postaje kamen zaglavni, ali i kamen spoticanja. Isusov životni put predstavljen je majci Mariji kao mač boli koji će je raniti. To je cijena spasenja i otkupljenja koju će Marija podnijeti sa svojim sinom za spas svijeta i postati suotkupiteljica“ rekao je mons. Rogić, dodavši da je taj mač boli cijena svjetla koje Isus postaje sa sve narode i svu povijest. „Da bi se svijetlilo, potrebno je izgarati, treba se trošiti. Samo tako je moguće drugima pokazati put i pružiti toplinu, u hladnoći i tmini prisutnima u svijetu, kojima je svijet podložan. Marija je to najbolje osjetila slijedeći svoga sina. U poklonstvu vjernosti ustajala je do kraja, izgarajući za njega i s njime za spas svijeta. Kako bi Krist mogao zasjati svakome čovjeku“ rekao je biskup Rogić.
„Šimun je živio u teškim vremenima za Izraelski narod, kad se već gubila nada da će doći izbavljenje, da će se nešto promijeniti na bolje, da će Rimljani otići, a Izrael opet živjeti svoju slobodu. Ali Šimun se nije dao obeshrabriti. Cijeli je svoj život posvetio molitvi Bogu u čvrstoj nadi da ne može biti neuslišan, da ne vidi spasitelja kojeg će Bog poslati. I bio je uslišan. Nije se dao osvojiti mrakom beznađa. Ustrajao je vjerovati u pobjedu dobra, svjetla i doživio je da to svjetlo pokaže i proglasi svim narodima, za sva vremena“ rekao je propovjednik, istaknuvši da Šimun pred čovjeka postavlja pitanja koja svjetla slijedimo.
„Izgubimo li nekad nadu? Znamo li gdje ćemo je istinski obnoviti? Koje je to pravo svjetlo mog života, koje mi i dalje svijetli i predstavlja žižak nade koji se ne da ugasiti? Koja je najsvjetlija točka, događaj, misao mog života? Što je više takvih svijetlih točki u mom životu, to će i obzori biti jasniji i dalekovidniji, putevi prohodniji i cilj izvjesniji, onda i korak sigurniji“ poručio je biskup Rogić.
Šimun je radostan jer su mu molitve uslišane i kaže, „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru“. Ostvario je svoje poslanje. „Što je ljepše nego osjetiti da ti je život ispunjen, da si ostvario plan kojeg ti je Bog namijenio, da s mirom napuštaš ovaj svijet i ulaziš u radost Gospodnju. Ne osjetimo li i mi to ponekad, ako smo ispunili zadaće koje su bile stavljene pred nas, ili kad smo iz ljubavi, bez interesa, nekome pomogli, ohrabrili, na pravi put uputili. To znači biti prikazan, posvećen i žrtvovan Bogu. To može ostvarivati i svaki kršćanin u životu, ako dopusti da ga vodi svjetlo Kristovo, ako ustraje u molitvi. Na nama je izbor: živjeti kao djeca svjetla, ići za Isusovim primjerom ljubavi i žrtve ili pobjeći u mrak grijeha, dati se zarobiti prolaznim vrijednostima kratkog sjaja“ potaknuo je mons. Rogić. Istaknuo je i da je događaj spasenja u kojem se pojavljuje Šimun proslava života, zahvaljivanje Bogu za darovani život djeteta.
„Zahvalnost Bogu što je roditelje učinio izvorom novog života, što su postali Božji suradnici u stvaranju novog života, s čime se ništa drugo ne da usporediti. Marija i Josip prikazali su Isusa i na taj način još jednom biva potvrđeno Isusovo čovještvo. Isus je pravi Bog, ali i pravi čovjek, čiji roditelji zahvaljuju Bogu što im je darovano dijete, novi život“ rekao je mons. Rogić, dodavši da toga dana još nisu bili svjesni što će se sve dogoditi s Isusom, koja će biti njegova zadaća, koji plan Bog ima sa svojim sinom. Ali su bili otvoreni prihvaćanju Božje volje i života. Prihvatili su da se po njima ispuni Božji naum spasenja.
„Sveti Šimun nas poučava, potiče, nadahnjuje i prosvjetljuje. Nadahnimo se na tom događaju našeg spasenja. Budimo u molitvama ustrajni poput Šimuna, jaki u nadi poput tog starca koji je držao Spasitelja u rukama. I mi možemo biti Šimun, kad se pričestimo, Isus nam se daruje u euharistiji. Primamo ga ne samo na ruke, nego i u svoje srce, svoje živote, da nam bude svakodnevni suputnik“ zaključio je biskup Rogić, poželjevši da nam sv. Šimun daruje ustrajnost, da u nama uvijek vlada Isusovo svjetlo i tada se ne moramo bojati nikakvog mraka.
Koncelebrirali su zadarski nadbiskup Želimir Puljić, mons. Josip Lenkić, upravitelj svetišta sv. Šimuna i generalni vikar zadarske nadbiskupije i dvadesetak svećenika. Nakon mise svećenici i puk su izrazili štovanje pred tijelom sv. Šimuna koje se nalazi u škrinji iznad glavnog oltara i bit će otvorena osam dana od blagdana. Nadbiskup Puljić u pozdravnoj riječi i biskup Rogić čestitali su puku Dan neovisnosti. Mons. Rogić je potaknuo da hrvatski narod, svu našu povijest i stradanja stavimo pred Gospodina. Prisjetio se i svojih sjemenišnih dana u Zadru prije tri desetljeća, rekavši da su pjevanu antifonu Svečane Večernje uoči svečeva blagdana mnogi prenosili na blagdan Svijećnice u župe diljem domovine gdje su došli na službu. Pjevanje je predvodio Središnji gradski crkveni zbor pod ravnanjem mons. dr. Pavla Kere.
Ines Grbić
