Sveti Vinko na licima potrebnika otkrivao je lice Gospodnje
1. Liturgijski danas slavimo svetoga Vinka Paulskoga za koga se veli da je bio istinski div kršćanske ljubavi i obnovitelj klera. Rodio se 1581. u težačkoj obitelji, pa je u djetinjstvu čuvao ovce i svinje. Nakon osnovne izobrazbe poslan je na sveučilište u Toulouse gdje je studirao teologiju. Nakon kapelanskog i župničkog iskustva (1610.-1619.) postao dušobrižnikom veslača i robova na galijama. To mu je pomoglo da proširi socijalnu i karitativnu djelatnost diljem mnogih francuskih gradova. Ovaj milosrdni i skromni duhovnik odvažio se 1625. osnovati „Misijsku kongregaciju“ lazarista koji su djelovali ne samo u Francuskoj, već i u inozemstvu, posebice u Africi. S pobožnom pak udovicom Louisom de Marillac osnovao je 1633. Družbu milosrdnih sestara. Po misijskoj kongregaciji lazarista i družbi sestara ovaj je osobiti svetac postao zaštitnikom siromaha, bolesnika, socijalnih i karitativnih radnika, gubavaca, zatvorenika, dobrovoljaca i duhovnih pomoćnika.
Ovom neumornom divu kršćanske ljubavi valja zahvaliti i za sve dobro što je učinio gledom na izobrazbu i odgoj svećenika. Osnivao je sjemeništa i održavao poznate konferencije za svećenike. Preminuo je na današnji dan 1660. u Parizu u 79. godini života. Svetim ga je proglasio papa Klement XII. (1737.), a 175 godina poslije njegove smrti milosrdne sestre svetog Vinka na poziv zagrebačkog nadbiskupa Haulika dolaze 1845. u Zagreb u današnju Frankopansku ulicu gdje ima i samostan i crkva sv. Vinka.
2. Kad se želi upoznati duhovnost nekoga sveca ili blaženika, onda se obično istražuju i proučavaju njegove misli, stavovi, motivi i ideje koje su ga pokretale. Za razliku od drugih religija u kojima se ljudi trude raznim načinima kako doći do boga, naš Bog je krenuo suprotnim smjerom. Znajući da mi ne možemo svojim silama doprijeti do njega, On sam se spustio k nama i to neshvatljivim načinom: uzeo je naše slabo, smrtno tijelo, te došao k nama ne kao duh, nego kao Bog koji se utjelovio. I učinio svojim svetim prebivalištem sva ona mjesta gdje su odbačeni i napušteni, bolesni, stari i nemoćni. U tom vidu je Isus tumačio kako su samo dvije zapovijedi o kojima vise sav zakon i proroci: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem, dušom i umom svojim, a bližnjega svoga kao sebe samoga“ (Mk 12, 30–31).
Temelje Vinkove duhovnosti, koji nam je sa svetom Lujzom ostavio silnu baštinu brojnih djela kršćanske ljubavi, možemo otkriti i shvatiti samo u kontekstu spomenutih Isusovih riječi. Njih dvoje, dakle, bili su veliki mistici svoga vremena koji su otkrili lice Gospodnje u licima potrebnika koje je Gospodin stavio na njihov životni put. Tako se jedinstvo ljubavi prema Bogu i bližnjemu ostvarilo u njihovim životima. Ta je duhovnost postala baštinom Crkve koju su oni iz duše voljeli i na svoje učenike i sljedbenike prenosili. O vjernosti današnjih njihovih sljedbenika ovisi hoće li ta baština i dalje živjeti.
3. U večerašnjem evanđelju Matej nas izvješćuje kako se Isus, ugledavši mnoštvo koje ga je slijedilo, popeo na goru odakle je naučavao: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju…“ (Mt 5, 1-12). Ovim govorom on daje do znanja kako je došlo vrijeme dati neke ustavne norme i zakone, te postaviti starješine koji će ih tumačiti i po njima se ravnati. Odmah valja istaknuti kako njegove riječi nisu upućene onima koji misle da će trajno živjeti i uživati. Ne, on se radije obraća onima koji se pate i hrvu s brigama života. On govori onima koji trpe nepravdu, a nemaju sredstava kako izboriti pravdu. Njegova su blaženstva upućena siromašnima, potlačenima i uvrijeđenima; svima koji pate i trpe. A bila su putokaz milijunima kršćana kroz turbulentnu povijest.
U ovoj Godini Milosrđa Papa Franjo nas je pozvao činiti ona tjelesna i duhovna djela milosrđa. Tako nas je podsjetio na prepoznatljivi ‘brevijar naših dužnosti prema bližnjemu’ koje valja ne samo napamet učiti, nego i u životu provoditi. Ne možemo večeras ne misliti na taj govor uz blagdan sveca koji ih je u svom životu tako vidno utjelovio. I postao simbolom milosrdnog Samarijanca svoga vremena. A to najbolje objašnjava rečenica koju je često ponavljao: „Ako deset puta na dan pohodiš bolesnika, deset puta si Boga susreo“. Probleme ljudi rješavati dobrotom i služenjem. To je bila Isusova, a i Vinkova strategija kojom je nastupio i osvajao srca ljudi. Poput Isusa koji je nije kleo, ni zastrašivao, narod mu je hrlio. Teologija svetoga Vinka vrlo je jednostavna, a govor neposredan i jasan: Služiti znači kraljevati. A ljubav je u tomu beskrajno domišljata i ustrajna.
4. Ovaj veliki svetac aktivnoga i apostolskoga života pokazao nam je kako služiti čovjeku u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Pružio je konkretan primjer, te pozvao: Idite pa i vi činite tako. Priključimo se i mi večeras riječima Poglavara Vinkovske obitelji Gregory-a pa molimo: „Gospodine Bože, Oče siromaha, ojačaj i našu vjeru danas. Učini nas poniznima. Daj nam poput Vinka postati znakovima nade današnjim ljudima. Pomozi nam da ne posustanemo pred životnim teškoćama, već da budemo trajno spremni služiti siromahe, naše istinske gospodare“. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, Samostan sv. Vinka, 27. rujna 2016.