Predstavljanje knjige u četiri sveska ‘Riznica glagoljaške kulture i hrvatske pismenosti otoka Rave’ kao vrijedni duhovni, znanstveni i kulturni događaj održano je u nedjelju 21. kolovoza na trgu Kolešće u Veloj Ravi. To novo djelo u izdanju biblioteke Monumenta glagolitica Archidioecesis Iadertinae u nakladi Stalne izložbe crkvene umjetnosti Zadar i Sveučilišta u Zadru, suvremenog čitatelja i znanstvenog istraživača upoznaje s ravskim glagoljskim zapisima starijima od četiri stoljeća. Urednici izdanja su Blaga Bunčuga, Josip Faričić i Pavao Kero.
O knjizi su govorili mons. dr. Pavao Kero, dr. sc. Grozdana Franov Živković, prof. dr. Josip Lisac i prof. dr. Josip Faričić. Na 1500 stranica obrađeni su različiti dokumenti koji potvrđuju bogatu glagoljašku prošlost Rave, otkrivajući kulturno blago koje su svećenici i puk tog otoka kao rizničari sačuvali tijekom stoljeća. Objavljeni su faksimili originala matica, transliterirani i transkribirani tekstovi što je učinila dr. Franov Živković i prateće znanstvene studije. Naslovi svezaka su Glagoljske matične knjige župe Uznesenja BDM na Ravi, 1613. – 1830., Glagoljska madrikula bratovštine sv. Roka, 1764. – 1892. i Glagoljska kopija iz Libra Kvaterna, 1769. – 1849., Fatevićev zbornik duhovnog štiva, 1617. i Svaštice (Miscellanea). Prvi svezak sadrži glagoljske matice krštenih i vjenčanih, 1613. – 1828., umrlih, 1613. – 1830., Maticu krizmanih, 1613. – 1635. i Ventarij od duš, 1657. – 1809., kao dragocjen izvor podataka o broju stanovnika i prezimena na Ravi od 17. do 19. st. Drugi svezak pokazuje istaknutu ulogu bratovština kao staleško-strukovnih udruga vjernika, što potvrđuju razni glagoljski kodeksi – madrikule, knjige računa, zapisnici godišnjih skupština.
U Ravi su nekad djelovale bratovštine Sv. Roka, Sv. Sakramenta i Vele Gospe, a sačuvana su Madrikula Sv. Roka i neki računi drugih bratovština u glagoljskoj kopiji iz Kvaterana crkve Vele Gospe na Ravi. Madrikulu i Kvateran su pisali ravski kapelani kurzivnom glagoljicom, dijelom i latinicom, a ima zapisa i na talijanskom koji je u knjizi preveden na hrvatski jezik. Treći svezak donosi propovijedi, apokrifne priče, legende i druge duhovne tekstove koje je za svoje svećeničke službe u Ravi (1613.-1628.) iz više starijih predložaka marljivo prepisivao pop glagoljaš Mikula Fatević, prijatelj, apostol i širitelj knjige. Kasnije zapise unosili su Tome Bungurov i Mikula Pilicarić.
Fatevićev zbornik je biser hrvatske glagoljaške književnosti i čuva se u Arhivu HAZU-a u Zagrebu. Biblioteka Monumenta priprema izdavanje i Berčićeva glagoljskog zbornika koji je u vlasništvu Ruske nacionalne knjižnice u Petrogradu. Četvrti svezak donosi glagoljski rukopis Nota od mis koje je govorio pop Ivan Bobić u Ravi iz 1799. g. i priloge Govor otoka Rave (Vedran Žužak), Ravsko crkveno pjevanje (Izak Špralja) s notnim zapisima nekih napjeva i dijelova mise, Otok Rava u zadarskom notarijatu druge polovice 14. i početkom 15. st. (Serđo Dokoza), Zemljišni posjed franjevaca trećoredaca sa Školjića na otoku Ravi (Kristijan Juran), Ravska rodoslovlja (Grozdana Franov Živković), Knjiga godova 18. i 19. st. i Običajnik župe Rava. Pojašnjavajući jezične osobitosti ravskih glagoljskih rukopisa u knjizi, Ivica Vigato piše da su oni riznica kulturoloških, jezičnih informacija o Ravljanima i otkivaju što je činilo život malog čovjeka.
Istaknuvši kako su kršćanska vjera i katoličke institucije osiguravali stalnost i sigurnost i u burnim vremenima političko-društvenih prevrata na Ravi, dr. Faričić je rekao da su duhovni pastiri otoka, među kojima mnogi rodom Ravljani, ostavili brojna svjedočanstva o višestoljetnom hodu Ravljana s Kristom, pod zaštitom Gospe, sv. Roka i sv. Petra. „U glagoljskim matičnim knjigama mogu se pratiti demografska kretanja, rodnost i smrtnost, vjenčane veze i razvoj svake ravske obitelji, probleme s kojima su se suočavali siromašni težaci i ribari, domaćice i odgajateljice; u madrikulama spoznati zajedničku skrb o slabima i nemoćnima putem bratovština, u knjigama godova i kvateranu komemoriranje predaka putem zadužbina“ rekao je dr. Faričić, istaknuvši da su Ravljane vodili svećenici nadahnjivani bogatim duhovnim štivom, a liturgijska slavlja su obogaćivali jednostavnim, melodioznim pučkim pjevanjem.
Dr. Franov Živković je istaknula da su glagoljske matične knjige prvorazredan izvor za proučavanje povijesti stanovništva, jezika i glagoljskog kurzivnog pisma te sadrže i druge podatke relevantne za proučavanje svakodnevnice tadašnjih ljudi, nastajanja prezimena, društveno-gospodarske veze sa susjednim i udaljenijim naseljima, kroz vjenčanje ili posao na otoku. „Iz matica se mogu iščitati društveno-ekonomski položaj obitelji, seoskih glavešina ili obrtnika, njihove prijateljske i društvene veze, najviše kroz kumstva. U maticama su zapisane razne ljudske sudbine, npr. izvanbračna djeca“ rekla je dr. Živković. Istaknula je veliku ulogu svećenstva u životu otočana jer su bili s njima u neposrednom doticaju i sami su često potjecali iz sredine u kojoj su djelovali.
Školovanju svećenika pridavala se velika pažnja, a stečena znanja svećenici nisu samo reproducirali, nego i prepisivali tuđa, kompilirali različita i pisali svoja. Ravski župnici su opismenjivali stanovništvo i organizirali prvu školu na otoku. Uz vođenje evidencije župljana, matične knjige imale su i praktičnu vrijednost: na temelju njih su izdavane razne potvrde, npr. o slobodnom bračnom stanju za vjenčanje, rođenju ili krštenju te o rodoslovljima obitelji. Rukopisi u ravskim glagoljskim kodeksima su uredni i čitljivi te je dr. Živković navela njihove osobine uz imena svećenika koji su ih pisali.
Dr. Kero je u knjizi objavio popis i kratki životposi za 64 svećenika koji se spominju u ravskim glagoljskim kodeksima. „Ti su svećenici svojim radom, marnim bilježenjem i pisanjem knjiga, ostavili u baštinu podatke o svom vremenu. Tako danas znamo kako se u Ravi nekad živjelo, čime su se Ravljani bavili na otoku i kako se umiralo. Da nije bilo njih, ne bi bilo ni vrijednih glagoljskih kodeksa i drugih pisanih tragova. Hvala im“ rekao je dr. Kero. Od 1613. do 1873. g. iz Rave su rodom bila 33 svećenika.
Otok Rava prvi put se spominje u dokumentima 1289. g., a prvi spomen crkve na Ravi je 1354. g. Uz Ravljane, koji su goste nesebično i bogato počastili agapeom i domjenkom, u događaju su sudjelovali i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru, dr. don Elvis Ražov, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru, mr. don Zdenko Dundović, predsjednik Društva za povjesnicu Zadarske nadbiskupije ‘Zmajević’ te ravski župnik o. Franjo Kowal, studentski kapelan Zadarske nadbiskupije.
Ines Grbić
