Povezanost bl. Alojzija Stepinca i sv. Ivana Pavla II. usporediva s evanđeoskim navještajem susreta Marije i Elizabete tema je propovijedi zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića u koncelebriranom slavlju koje je na svetkovinu Uznesenja Marijina u ponedjeljak 15. kolovoza predvodio u svetištu Gospe Maslinske u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. U zadnje dvije godine puno se govorilo i pisalo, informiralo i dezinformiralo o procesu kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, rekao je nadbiskup, te je susret Marije i Elizabete prispodobio s hrvatskom situacijom: „Kao što je mlada Marija pošla u pohode svojoj staroj rodici Elizabeti, tako je prije osamnaest godina, u listopadu 1998. g., jedan 78-godišnji starac, sv. Ivan Pavao II., došao u pohode mladoj zemlji Hrvatskoj, domovini mučenika Alojzija Stepinca.
Kao što je susret Marije i Elizabete pun simbolike i značenja za povijest spasenja, tako je i drugi pastoralni pohod Hrvatskoj sv. Ivana Pavla II. obilježen znakovitim zbivanjima kojih se uvijek rado sjećamo. Vrhunac tog pohoda bio je beatifikacija našeg dičnog sina u Gospinom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici, za što osobito zahvaljujemo Mariji, našoj vjernoj odvjetnici i zagovornici, koju od milja i poštovanja nazivamo ‘kraljicom Hrvata’“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je Marija bila zagovornica i velikom zagrebačkom nadbiskupu Alojziju „koji je u najteže vrijeme rata i poraća mogao hrabro stati na braniku vjere i neustrašivo se sučeliti s ‘ognjenim Zmajem od sedam glava i deset rogova’, kako kaže knjiga Otkrivenja“.
„U tom ognjenom Zmaju prepoznaju se najopasnije ideologije 20. st. poput nacizma, fašizma i komunizma s kojima se bl. Alojzije hrabro i junački hrvao. Kad je za vrijeme rata osuđivao zlodjela nacista, ustaša i fašista, komunisti su prepisivali i širili njegove propovijedi. A kad je poslije rata upravio svoju kritiku na strašna komunistička zlodjela, proglasili su ga ‘neprijateljem naroda’ i osudili na šesnaest godina robije i gubitak građanskih prava. Prežalosni proces, kako ga je nazvao papa Pio XII, bio je početak ‘završetka’ bezbožne komunističke i ateističke ideologije“ rekao je mons. Puljić, sa žalošću ustvrdivši da je „taj završetak predugo trajao i koštao puno ljudskih života: od Bleiburga, Macelja i brojnih Jazovki do najnovijih žrtava Domovinskog rata. Dobro je što je na zahtjev Stepinčevog nećaka, na temelju zakona poništena sramotna presuda koja sa saborskom deklaracijom daje pozitivne naznake kako se naše društvo, sporo ali postupno, suočava s prošlošću opakih ideologija. No, pravi sud, zapravo ‘vrhunaravnu presudu’ o Alojzijevim herojskim krepostima i mučeničkom trpljenju za Božje Kraljevstvo, izrekla je Crkva 3. listopada 1998. po sv. Ivanu Pavlu II.“ istaknuo je nadbiskup Puljić.
Božju milost koju je Elizabeta prepoznala u Mariji, nadbiskup je usporedio s milostima i zaslugama koje je Ivan Pavao II. prepoznao u osobi hrvatskog blaženika Stepinca. „Kao što je starica Elizabeta Duhom Božjim nadahnuta prepoznala milost susreta, pa izrekla divne pohvale na Marijin račun, tako je starac Wojtyla, u svojoj 78. godini života, došao u Mariju Bistricu reći pohvalne riječi o našem kardinalu Stepincu. Osobiti štovatelj BDM, kojoj je sve predao i po svom papinskom geslu Totus tuus, ‘Sav tvoj, Marijo’, došao je u naše nacionalno Gospino svetište proglasiti blaženim Slugu Božjega Alojzija.
Veličanstveni obred bio je pun simbola koji pokazuju veličinu i značenje tog događaja. Najprije, tu je neplanirana, ali dogođena datumska podudarnost proglašenja blaženim (3. listopada 1998.) s danom obrane pred komunističkim sudom u Zagrebu (3. listopada 1946.). Tada je Stepinac osudio ideologiju komunizma i najavio njezin kraj. Sutradan, nakon proglašenja u Mariji Bistrici, sv. Ivan Pavao II. je pošao u prasvetište Gospe od Otoka u Solin. U Solinu su naši vjerski i narodni korijeni gdje je 1976. g., prije četrdeset godina, počela Velika devetnica naših narodnih okupljanja koja su označila početak pada bezbožne ideologije komunizma. To je drugi veliki simbol tog pastoralnog pohoda Hrvatskoj“ istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši da je, govoreći o odlikama kardinala Stepinca, papa rekao da su „vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima, praštanje i jedinstvo s Petrovom Stolicom bile prepoznatljive crte tog neustrašivog pastira. Njemu je bila draža tamnica nego sloboda, i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i njeno jedinstvo. Nije se strašio okova, kako ne bi bilo okovano evanđelje“.
„Zahvalni smo velikom Ivanu Pavlu II. za riječi kojima je ocrtao karakter tog hrabrog biskupa 20. st. Dobro je što ima kod nas i u inozemstvu onih koji osporavaju Stepinčevu veličinu, pa nam daju mogućnost da ga bolje proučavamo i upoznamo, još više ga volimo i njemu se molimo. Nekad nam treba te svijesti da proučavamo svoje, bolje poznajemo, poštujemo i volimo. Treba li nam netko drugi, izvana i sa strane doći i reći o veličini naših svetaca, poput sv. Nikole Tavelića ili Leopolda Bogdana Mandića, što se moglo vidjeti i za vrijeme nedavnog dolaska svečeva tijela u Hrvatsku“ upitao je mons. Puljić, potaknuvši na dublje upoznavanje požrtvovne Stepinčeve osobe koji je ostao vjeran Petrovoj stolici i neizmjerni je dar hrvatskom narodu i Crkvi. Nesagledivo loše bi bile posljedice da je Stepinac popustio komunističkim pritiscima o odvajanju Crkve u Hrvatskoj od Rima, upozorio je mons. Puljić, pohvalivši Stepinčevu hrabrost i vjernost Petrovom nasljedniku i po cijenu gubitka vlastitog života.
Nadbiskup je sve ohrabrio da ne strahuju od opasnosti u životu, što je životom svjedočio i Stepinac. „Na putu smo sigurni, jer imamo Majku Mariju koja nas prati. Po apostolu Ivanu postali smo njena djeca. Ne treba se strašiti nevolja ni problema, jer Marija je tu da nas pomogne i zaštiti“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši vjernike da zahvale za brojne darove koje Gospa pruža tijekom povijesti u osobnom, obiteljskom, narodnom i životu Crkve. Poželio je da Marija, koja je uz Isusa u središtu Crkve i u središtu naše povijesti, bdije i čuva obitelji, djecu i mlade te da nam pomogne dostojno živjeti pradjedovski zavjet vjere. Ona je dragocjena kruna vjernih vladara u hrvatskoj prošlosti na koje smo ponosni, rekao je nadbiskup, jer su hrvatski vladari Mariji u čast dizali oltare i crkve, svoju sadašnjost i budućnost njoj povjeravali uz molitvu ‘Brani Gospo, i nadalje narod svoj!’.
„Po toj smo vjeri bili prepoznatljivi diljem Europe i svijeta. S tom odanošću i povjerenjem želimo proslaviti i Marijino slavno uznesenje na nebo“ istaknuo je mons. Puljić. „Kao što Isusu, koji je umro na kalvariji i grob mu treći dan ostao prazan, nije trebala grobnica ni natpis ‘Ovdje počiva’, ni njegovoj Majci Mariji nije trebao grob ni natpis, jer kad je blago usnula, dušom i tijelom bila je uznesena na nebo, u vječni život.
Svetkovina Uznesenja je slavlje dana kad je Marija s ovog svijeta prešla k Ocu i Sinu. Uz dan nečije smrti tugujemo i žalimo zbog gubitka i rastanka s dragom osobom. Dan Marijinog uznesenja na nebo ispunja nas osobitom radošću pa zbog toga kličemo, molimo i pjevamo, zahvalni Bogu zbog njene proslave, zagovora, pomoći i zaštite“ naglasio je nadbiskup Puljić.
Posebnost ovogodišnje proslave na Belafuži je procesija svećenika i puka nakon mise koju je predvodio mons. Puljić. Inicijativom belafuškog župnika mr. don Darija Tičića, prvi put nakon 68 godina održana je procesija ulicama tog gradskog predjela nakon što je komunistička vlast 1948. g. bila zabranila održavanje procesije. Za vrijeme procesije moljena su slavna otajstva krunice.
Muškarci su u procesiji nosili drevnu sliku Gospe s Djetetom iz 1350. g., rad tempere na drvu, poznatog mletačkog slikara Paola Veneziana, okićenu i zlatnim zavjetnim darovima, u zahvalnosti brojnog puka za dobročinstva primljena po zagovoru Gospe maslinske. Uz više tisuća vjernika, u svečanosti je sudjelovala i Gradska limena glazba Zadar.
Ines Grbić
