Zavjetni blagdan sv. Nediljice svečano je proslavljen u nedjelju 3. srpnja u svetištu sv. Nediljice u Vrani, kada se tradicionalno okupilo više tisuća hodočasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije. Središnje koncelebrirano slavlje za vanjskim oltarom u vranskom svetištu predvodio je mons. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru. „U Vrani su na pučki način ispričane ključne evađeoske poruke. Puk je osjetio Božju blizinu i Božju snagu u sv. Nediljici. U prvom planu je ljubav prema Bogu i čovjeku“ rekao je mons. Bogović, podsjetivši da je ranokršćanska svetica Nediljica mučena u vrijeme cara Dioklecijana. Mnogi su je htjeli za djevojku, ali ona je bila Gospodnja – Dominica. „Kao kršćanka je bila podložena raznim mučenjima. No ostala je vjerna do kraja. Radije je umrla nego se iznevjerila Bogu“ rekao je mons. Bogović.
Razni ideolozi i stranke nude narodu svoje uređenje društva i obećavaju bolju budućnost, a „Isus iz Nazareta upućivao je ljude o uspostavi Božjeg reda među ljudima, Kraljevstva Božjeg. I danas Isus šalje svoje poslanike na razna mjesta da govore o Kraljevstvu Božjem. Jedno od povlaštenih mjesta gdje se to navješta je svetište sv. Nediljice u Vrani“ rekao je biskup Bogović. U Vrani su nekad djelovali vitezovi templari i ivanovci, pa je u propovijedi mons. Bogović govorio o značenju viteza, viteštva i viteškog duha. Pritom je istaknuo sv. Jurja kao idealnog lika kršćanskog viteza.
I pred vanjskim oltarom kod puka bili su muškarci odjeveni u vitešku odjeću u spomen na tradiciju nekadašnjih vranskih vitezova. „Biti vitez znači dati prednost drugome, izložiti se za dobro drugoga, ne varati nego svjedočiti istinu, ne iskorištavati drugoga nego radije biti iskorišten. To znači okrenutost prema drugome dotle da mu postaneš vjerni sluga. Nasuprot tome je okrenutost sebi, sebičnost, zaljubljenost u sebe ili narcisoidnost“ rekao je mons. Bogović, opisavši njene oznake tragom iz grčke mitologije.
Narcis je mislio samo na sebe i divio se samo sebi. Toliko je bio zaljubljen u sebe da je na obali potoka, kad je ugledao svoju sliku u vodi, skočio u vodu da sebe zagrli te se utopio. „Sebičnjak koji vodi brigu samo o sebi, samo sebe hvali, ne spašava sebe nego se uguši u svojoj sebičnosti. Nasuprot Narcisu, kršćanstvo je stvorilo viteza Jurja koji govori da ne smijemo biti okrenuti sebi, nego sposobni pročitati potrebe drugoga i na njih odgovoriti. To je viteški duh“ istaknuo je mons. Bogović, poručivši da je snaga u kršćanstvu spremnost sebe izložiti za dobro drugih. Ona je spasonosna, oslobađa veliku snagu i dobrotu.
„To se događa kad je Juraj spreman poginuti da spasi drugoga. S kršćanskim vitezom Jurjem u grad Silenu dolazi drugi duh, spremnost umrijeti za drugoga. To je spasonosno, grad se prestaje gušiti u sebičnosti. Sebičnost je paraliziranje moći i dobrote“ upozorio je mons. Bogović, dodavši kako Juraj nije junak koji ide okolo i od šale pobjeđuje. „Juraj je mučenik. To je presudni čas kad se događa oslobađanje grada. Kad u grad ulazi čovjek koji ne misli kako spasiti sebe, nego kako spasiti drugoga. To je injekcija, novina s kojom kršćanstvo ulazi u svijet. Taj duh nalazimo u evanđeljima“ rekao je biskup Bogović. Kad je došao Isusov čas, on kreće prema Jeruzalemu, prema narcisoidnom svijetu.
„Juraj je tako činio jer je nasljedovao Isusa. Krist viteški izlaže sebe da bi spasio svijet, grad. Završava mučenički, ali je postao izvor spasenja i života. Iz Isusova predanja nastaje novi život i spasenje. Što više ima predavanja svoga tijela, moći, znanja, krvi za drugoga, to je brži naš hod prema Kraljevstvu Božjem“ poručio je mons. Bogović.
Upitavši zašto se Juraj toliko izlaže za narcisoidne građane Silene, jesu li vrijedni njegove volje da se za njih do kraja izloži kako bi ih spasio, mons. Bogović je istaknuo da su ti ljudi vrijedni Jurjevog truda, jer je svaki čovjek stvoren na sliku Božju, čovjek je remek-djelo Božje stvaralačke moći. Zato Bog ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je dao za naše spasenje.
„Svakoga treba spasiti. Tako Bog gleda na uzvišenost svakog čovjeka, tu je temelj njegova dostojanstva. Ako se to makne, čovjeka se može spustiti na ono što su osloboditelji činili poslije Drugog svjetskog rata, jer su govorili da ne ubijaju ljude, nego štakore. Ako se čovjeka spusti da je nevrijedan, takvi se mogu baciti i u jamu“ rekao je mons. Bogović. Nedavno je išao Križnim putem od Bleiburga, bio je u Hudoj jami, Macelju, Jazovci.“Tu sam doživio kako je bilo uništavano ljudsko dostojanstvo. To nije Jurjev hod da se spasi grešnika, nego zmajski hod da se uništi sve što je živo. Tu je skinuto svako dostojanstvo čovjeka“ upozorio je mons. Bogović.
Podsjetio je i na ulogu Vrane u povijesti. Kralj Zvonimir darovao ju je Svetoj Stolici na dan svoga krunjenja u Solinu 1075. g. uz riječi: ‘Predajem apostolskoj stolici samostan sv. Grgura koji se zove Vrana sa svim njegovim blagom. Neka bude za vječna vremena gostinjac poslanicima sv. Petra’. U Vrani je bio srednjovjekovni benediktinski samostan sv. Grgura koji je 1136. g. predan templarima, od kojih su opatiju 1212. g. preuzeli ivanovci. Oni su tu imali svoj Priorat Vranski, uz koji su vezani mnogi događaji iz hrvatske nacionalne i crkvene povijesti.
Mons. Bogović je upozorio kako su ljudi skloni sve vrijednosti mjeriti u novcima, kao da čovjek vrijedi koliko je vrijedan polog u banci. „Koju karticu ćemo pokazati na ulazu u Kraljevstvo Božje? Koja valuta je najvrijednija na tim vratima, u koju se isplatilo najviše ulagati? Ona koju je Isus pokazao apostolima kad je uskrsnuo i prije nego ih je poslao u svijet. Pokazao im je rane koje je podnio za njih. Do kraja se žrtvovao za druge. To je valuta u koju treba ulagati, u koju su ulagali sv. Nediljica i sv. Juraj. Isus je na dan svog uskrsnuća proglasio da je to spasonosna valuta koja donosi spasenje cijelom svijetu.
Ono što smo pretrpjeli, podnijeli za drugoga, ti ulozi povećavaju vrijednost naših uloga u Božju banku. Ulažemo kad predajemo svoje tijelo, znanje, imanje, svoje življenje“ istaknuo je mons. Bogović, navodeći kako su trenuci žrtve Nediljice i Jurja kao Nediljičin, Jurjev čas, nasljedovanje duha Isusa koji sebe predaje za nas, ‘Došao je čas…’.
„Ti su časovi uvijek puni ljudske nemoći i Božje svemoći. Primjer sv. Nediljice pokazuje gdje su prave vrijednosti, a povijest hodočašća u Vranu što je važno u povijesnom hodu. Gledajući medije, reklo bi se da je duh viteštva i predanja poput sv. Nediljice i sv. Jurja stvar prošlosti, da ljudi ne vode brigu o Kraljevstvu Božjem. Ljudi koji su došli u Vranu kažu da ono što nam Bog nudi preko Krista, Nediljice i Jurja, privlači dušu i budi u čovjeku osjećaj o Božjoj blizini i njegovom kraljevstvu“ zaključio je biskup Bogović.
Ines Grbić