1. Braćo svećenici, predstavnici županijskih, gradskih i vojnih vlasti, dragovoljci i branitelji, braćo i sestre u Krist! Sve vas od srca pozdravljam na ovoj svečanosti na kojoj ćemo uz Dan državnosti posebice moliti za Domovinu. Kada čitamo neke odlomke iz povijesti Izraela, posebice ono o oslobađanju iz egipatskog ropstva i sklapanju saveza koje je povezano s putovanjem naroda kroz pustinju, otkrivamo slične povijesne dionice i našega hoda u vjekovnoj borbi „za krst časni i slobodu zlatnu“. A poznato je kako je poslije četiri stoljeća robovanja u Egiptu, Jahve oslobodio svoj narod te ga punih 40 godina vodio kroz pustinju do obećane zemlje. A onda sklopio savez i odredio neka se to ne zaboravlja već pojedinim godišnjim svečanostima svake godine obilježava. „Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu otci naši, o slavi Gospodnjoj i sili njegovoj, predat ćemo budućim pokoljenjima“.
Nešto slično i mi smo prošli. Najprije u petstoljetnoj obrani pred otomanskim osvajanjima kad je veliko hrvatsko kraljevstvo bilo svedeno na „Reliqiae reliquiarum“. A onda pedeset godišnji hod kroz ideološku pustinju komunizma i marksizma kojega smo se oslobodili prije 25 godina. Dok se neki pitaju treba li se stalno vraćati u prošlost i razmišljati o onomu što se davno zbilo, čuli smo kako Jahve određuje neka se to ne zaboravlja. I neka se svake godine obilježava. Pamćenje je sastavni dio identiteta obitelji, zajednice i naroda. A spomen važnih povijesnih događaja govori o našem ishodištu i ukorijenjenosti. 25. obljetnica Dana državnosti dobra je prigoda sjetiti se silnih Božjih djela i čudesnih zahvata. I uputiti nebu zahvalnu molitvu za sve one koji su se s krunicom oko vrata suprotstavili agresiji, borili se i izborili mir i slobodu.
2. Obljetnice, dakle, obvezuju građane Lijepe naše da se sjete svih koji su zaslužni za sve što danas imamo, te u slozi i odgovornosti izgrađuju zemlju na temeljima pravde, istine i ljubavi. Nije bez razloga Jahve odredio neka ”narod nikada ne zaboravi, nego u srcu čuva čudesne stvari koje je vlastitim očima vidio” i neka to prenosi s koljena na koljeno, sve do ”sinova svojih sinova” (Pz 4, 9). Sveta Misa, kao veliki spomen i sjećanje na svetu gozbu ljubavi, osobito je mjesto našeg urastanja u hod pamćenja i spasenjske povijesti. Ona je znak i naše kršćanske odgovornosti za lice Domovine koje treba odsijevati u njezinim uredbama i zakonima, u njezinoj kulturi i socijalnoj odgovornosti. Jer, „ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Ps 127, 1).
Naš vrli pjesnik i istaknuti rodoljub Strahimir Kranjčević pjevao je kako on „ima domovinu čija brda dol u svom srcu nosi“. A da bi istakao njezino nadzemaljsko i kozmičko usmjerenje on sanja „kad jednom s dušom po svemiru krenem, zaorit ću ko grom: O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene; to moj je, moj je dom!” Domovina, dakle, nije samo zemljopisni prostor, već i onaj „svijet naših emocija, druženja i čežnji, slavlja i uspjeha“. Istina, ima ih koji misle kako je „domovina ostatak nekog romantičarskog doba“. Mi sljednici starozavjetnih obećanja i svjedoci uskrsnih zbivanja vjerujemo da Domovina ima svoje teološko mjesto u našem hodočasničkom životu. Naime, otkad je Krist ušao u ovaj svijet i prošao zemljom čineći dobro, on je usmjerio ljudski hod prema Nebeskoj domovini. Tako je domovinu vremenitoga i prolaznog života otvorio Bogu Ocu i njegovu spasenjskome naumu. Stoga, u našem „ovozemnom hodu prema Nebu“ domovina ima svoje „svete dane“ ispunjene spomenom i zahvalnošću, koji usmjerava i bistri naše poglede prema Bogu i budućnosti.
3. Crkva u Hrvatskoj kao „brižljiva majka i učiteljica“ moralno je podupirala pravedne težnje Hrvata za slobodom i samostalnošću. Pozdravila je osamostaljenje Republike Hrvatske 1991., te s posebnom naklonošću pratila proces pomirenja u vlastitim redovima. Od srca se radovala što sinovi onih koji su se u Drugom svjetskom ratu borili na suprotnim stranama, pružaju ruku jedni drugima; ne samo u crkvama, nego i na političkim tribinama. Takvom strategijom pomirbe i praštanja pod vodstvom prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, stvorene su pretpostavke za novo stabilno društvo pravde, mira i sigurnosti.
Istina, rađanje hrvatske države, slobode i demokracije nailazilo je na veliki otpor u međunarodnoj zajednici koja u tom turbulentnom razdoblju rata nije uspjela obustaviti stradanje ljudi. Predugo je tolerirala one koji su okupirali Hrvatsku i onemogućavala povratak prognanih koje su pobunjeni Srbi protjerali s njihovih ognjišta. Ovih dana slušali smo bolni vapaj banjalučkog biskupa mons. Franje Komarice upućen vlastima BiH i međunarodnim predstavnicima, neka se omogući povratak prognanih u Banjalučku biskupiju. I dok zdušno podupiremo dragoga biskupa Franju u njegovim opravdanim vapajima i zahtjevima za povratak prognanih u svoj kraj i u svoj dom, sjećamo se i naših protesta i apela za vrijeme Domovinskog rata, kao i brojnih žrtava koje su bile utkane u slobodu ove zemlje.
4. Zato uz Dan državnosti upućujemo zahvalnu molitvu za sve koji su se s krunicom oko vrata suprotstavili agresiji, te izborili mir i slobodu i otvorili putove novih mogućnosti suživota s ljudima i narodima Europe i svijeta. Ovaj dan je obveza i poticaj svim građanima zemlje, posebice onima koji nose teret odgovornosti, da zauzeto i složno služe općem dobru u duhu evanđeoskih i općeljudskih principa. Jer, samo slogom i snagom zajedništva, uz zagovor i pomoć s neba može se ostvariti puno toga. Pa i „protivnim vjetrovima“ usprkos. Stoga, „opašimo bedra istinom, obucimo oklop pravednosti i potpašimo noge svoje spremnošću za evanđelje mira“ veli sv. Pavao (Ef 6, 14-15), pa će i milost, ljubav i zajedništvo Boga Oca biti s nama. Euharistija koju slavimo „napunja dušu milošću i daje nam zalog buduće slave“. Kao eshatološka anticipacija novog neba i nove zemlje ona najavljuje uskrsno svjetlo i postaje sigurnim obećanjem buduće nade.
Zahvalni Bogu za taj veliki dar mira i slobode mi ćemo danas moliti za Domovinu neka joj na ovozemnom hodočašću, posebice u danima krize, kušnje i nepovjerenja, Gospodin daruje izobilja razboritosti, ljubavi i razumijevanja. Zahvalni za dar slobodne Domovine „koju nam višnji Bog je dò“, a u koje temelje je ugrađeno puno suza, žrtava i krvi, molit ćemo za sve njezine žitelje neka budu trajno zahvalan Bogu za silna djela koja nam je iskazao Gospodin. Preporučit ćemo naš narod zaštiti nebeske Majke kako bi ostao vjeran Kristu, njegovoj Crkvi, te urešen kršćanskim krjepostima neka napreduje ovdje na zemlji, dok ne prispije u vječno spasenje. U duhu one starodrevne pjesme i molitve: „Isuskrste srcu tvom, s nama naše se kune dom! Dušom, tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć boj! Slava ti kralju, slava ti Kriste. Pred tobom sve je pepeo prah. Dokle smo tvoji, tko nam što može. Ti si nam snaga ljubav i strah“. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Katedrala sv. Stošije, 26. lipnja 2016.