Knjiga ‘Lika i njezina Crkva u prošlosti i sadašnjosti’ autora mons. dr. Mile Bogovića u izdanju Državnog arhiva u Gospiću predstavljena je u četvrtak 19. svibnja u crkvi sv. Dimitrija u Zadru. O knjizi su govorili prof. Ivica Mataija, ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću, mr. don Zdenko Dundović, predsjednik Društva za povjesnicu Zadarske nadbiskupije Zmajević i autor dr. Bogović, apostolski administrator Gospićko-senjske biskupije. „Lika je u povijesnim okolnostima bila izložena različitim agresijama s razornim posljedicama na demografske, gospodarske i kulturne prilike te je uništena glavnina ličke kulturne baštine“ rekao je Mataija, istaknuvši kako se, kao čuvarica memorije i identiteta naroda, na posebnom udaru uvijek nalazila Katolička Crkva. Njene objekte i baštinu sustavno su razarale osmanlijske najezde, Drugi svjetski rat, komunističko razdoblje i agresija u Domovinskom ratu.
„Crkva je u Lici uspjela svom narodu sačuvati sjećanje, korijene, život i vjeru u smisao opstojnosti i vrijednosti koje su naši preci živjeli, kao i potrebu povezivanja domicilne i iseljene Like i Hrvatske“ istaknuo je Mataija. Povijest Crkve neraskidivo je vezana uz zbivanja na prostoru Like, što je dr. Bogović pokazao u tom znanstvenom djelu na cjelovit način, opisujući tijek i posljedice povijesnih zbivanja. Dosad se povijesti Like prilazilo fragmentarno te su cijela povijesna razdoblja bila neistražena. Dr. Bogović je proučavao arhivsko gradivo i povijesnu literaturu, a u knjizi su sabrani tekstovi koje je u stručnim i znanstvenim časopisima objavljivao o crkvenom i opće društvenom životu Like od najranijih dana Crkve na tim prostorima. Prvi put se u kontinuitetu prati početak crkvenog ustroja do suvremenog doba temeljem zapisa iz biskupijskih vizitacija, izvješća biskupa Svetoj Stolici, spomenica župa, senjskog i vatikanskog arhiva.
„Mons. Bogović ne poznaje svoju biskupiju i Liku samo kroz prizmu povijesnih izvora i arhivskog gradiva. On je na području biskupije rođen, s njom i za nju živi svaki svoj svećenički i znanstveni dan. Osobno je pohodio i dotaknuo svaki njen kutak i kamen, nastojeći ga otrgnuti zaboravu ili namjernom prešućivanju“ istaknuo je Mataija. Tekstovi u knjizi donose pogled na društvene, socijalne, gospodarske, demografske, jezikoslovne i crkvene prilike u Lici od vremena egzistencijalne nesigurnosti do sadašnjih crkvenih organizacijskih oblika. Autor navodi imena biskupa, svećenika i redovništva, njihovi životopisi pokazuju kako su dijelili život s narodom.
Na 233 stranice knjiga donosi brojne podatke o župama, sakralnim objektima i inventaru, ličkim naseljima od kojih su mnoga i nestala, povijesne zemljovide i fotografije te bibliografiju radova mons. Bogovića koja je proučavateljima ličke povijesti od neizmjerne važnosti. Knjiga ima četrnaest poglavlja koje je Mataija simbolično usporedio s četrnaest postaja križnog puta jer je povijest Like bila put patnje, iskušenja, padova i ponovnih ustajanja. Stradavanje Crkve i likvidacija klera u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu inače je neistražena „a o razmjerima tog stradanja i posljedicama najčešće se ne govori, osobito ne javno“ upozorio je Mataija, dodavši da dr. Bogović „piše o njima kao suvremenik na razini osobno doživljenog, pronalazeći kao povjesničar njihove uzroke i posljedice, a kao biskup radi na njihovu otklanjanju i obnovi baštine za koju su mnogi mislili da je trajno rasuta“. Istaknuo je i nastojanja dr. Bogovića u okviru biskupske komisije za Hrvatski martirologij. Kao biskup i znanstvenik, dr. Bogović je pokazao da je moguće istovremeno biti dosljedan znanstvenom načelu i vjerskoj istini, zaključio je Mataija.
Mr. Dundović knjigu smatra temeljem daljnjeg proučavanja Crkve na prostoru Like i Krbave. „Povijest je nekad Lici nametnula ulogu rubne, a nekad središnje pokrajine. Nekad je imala karakteristike zatvorenog i zaštićenog prostora, a nekad graničnog“ istaknuo je Bogovićevu misao Dundović dodavši da autor naglašava važnost ličko-krbavskog prostora kao poveznice između južne i sjeverne Hrvatske, bogatu vjersku i kulturnu baštinu hrvatske glagoljske kulture u srednjovjekovlju. Knjiga ima značaj i priručnika povjesničarima.
„Autor upoznaje s najvećom povijesnom ranom Like, turskom okupacijom od 1527.-1689. g. koja je promijenila naličje Like ali nije uspjela u narodu i vođama uništiti osjećaj za djela vrhunske kulture. Lički identitet je bio i ostao kršćanski, i nakon oslobođenja Like i Krbave 1689. g.“ istaknuo je Dundović, dodavši da je ta godina prekretnica mnogih događanja, poput nazočnosti pravoslavnih i formiranja pravoslavne hijerarhije u Lici i Krbavi.
Pravoslavlje će tijekom 18. st. obilježiti pravac kojim će Lika i Krbava doći u područje Vojne krajine. Tako će lička Crkva ostati lišena svoje biskupije te je proglašena posebna crkvena jedinica, Ličko – krbavski arhiđakonat. On je do 1833. g. unutar Modruške, a nakon te godine unutar Senjske biskupije. Autor donosi opis župa i ustroj koji je pripremao uspostavu Gospićko-senjske biskupije 2000. g.
Povijest kršćanstva u Lici i Krbavi seže od Rimskog carstva, a zamah ima u vrijeme hrvatskih knezova. U 10. st. kršćanstvo je obuhvatilo gotovo cijelo stanovništvo na području Like i Krbave. Knjiga dokumentira ustrojstvo Crkve o čemu prvi službeni podaci postoje u 12. st. Dr. Bogović je istaknuo kako je bio veliki iskorak uspostava biskupije u Lici. „Tu je prije Turaka bilo više biskupskih sjedišta: Krbava, Modruš, Senj, Otočac. Poslije je sve to pometeno. Ostala je samo biskupija u Senju koja je kasnije otišla u Rijeku. Doista je bilo nužno da se vrati biskupija na te prostore. Između Zagreba i Zadra, Rijeke i Banja Luke, nije bilo niti jedne biskupije. Kao povjesničar dao sam podlogu tome. Smatralo se da je to veliki iskorak za Crkvu i hrvatski narod“ istaknuo je dr. Bogović. U obraćanju prisutnima podsjetio je da je počeo pisati sustavno u nastavcima članke, sada sabrane u knjizi, u časopisu Kana za Domovinskog rata. Osjećaj da neće moći živjeti u svojoj kući, na svojoj zemlji, bio mu je neprihvatljiv i nemoguć. Kasnije je stalno pisao i povijesnu rubriku za časopis Zvona.
Istaknuo je opise mjesta u knjizi značajne za cijelu Hrvatsku: Gospić kao središte biskupije, svetište Gospe od Krasna, Borićevac, Udbina. Na svom novom mjestu stanovanja će otvoriti zavičajnu zbirku s mnoštvom knjiga o ličkom kraju koje posjeduje, što će biti trajna i vrijedna spomen baština. „Sanjali smo na početku kad je osnovana biskupija da će i država s najjačim institucijama doći u Liku. Jer Lika ne može sama. Nema Hrvatske bez Like. Zato su nas tu htjeli presjeći. To se nije dogodilo. Nego se i dalje korov širi, ljudi odlaze na drugi svijet i u druge krajeve. To je na kraju mog biskupskog mandata tužna spoznaja“ rekao je dr. Bogović, pozivajući sve da pohode Liku koja je prostor ljepote, voda, šuma i čistog zraka.
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić istaknuo je da dr. Bogovića rese skromnost i poniznost, sam je puno toga morao otkrivati i istraživati. „Drago mi je da si se usudio i da si bio začetnik istraživanja tog područja. Hvala ti na svemu što si učinio. Zaista će mi biti teško za koji dan reći, ‘Opraštamo se od Mile’. Ali, ne opraštamo se u znanstvenom i drugim područjima. Mile odlazi u mirovinu, ali sam siguran da neće biti u miru. Nastavljat će objavljivati radove u znanosti i kulturi“ rekao je mons. Puljić pohvalivši vrijedni znanstveni opus dr. Bogovića.
Rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. Dijana Vican zahvalila je dr. Bogoviću što je svoje temeljito spoznavanje i istraživanje Like ovjekovječio u djelo.
„Što je s pomnom brigom o spoju zemljopisnog položaja, kulture i vjere te povijesnog veza dokumenata i činjenica, utvrdio istine i demaskirao prošlost Like. Što je sve povijesne istraživačke fakte stradanja i uništenja, razaranja i građenja Crkve i duhovnog bitka ličkog kraja začinio svojim mislima, ističući bitne i specifične elemente te je opisao bitne ličnosti. Kao majstor jednostavnog izričaja, svakom Ličaninu, a s Likom kao srcem Hrvatske i svima ostalima, podario je dokumentiran nacionalni kulturni i duhovni identitet od duboke prošlosti do danas. Samo što nije uzviknuo, Ponosite se! Ostavio je to svima nama“ rekla je dr. Vican istaknuvši da je dr. Bogović istinski intelektualac i istinski moralni autoritet, čuveni biskup i pisac, lički i hrvatski ponos.
Moderator predstavljanja bio je prof. dr. Josip Faričić, prorektor Sveučilišta u Zadru. Događaj su organizirali Sveučilište u Zadru i Zadarska nadbiskupija. U glazbenom dijelu programa nizom skladbi pod vodstvom Tvrtka Sarića sudjelovao je pjevački zbor Degenija Odjela za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru. Solistica je bila Ivana Rukavina.
Dr. Bogović je zahvalio svima koji su doprinijeli tom događaju poželjevši podršku Lici da se i dalje razvija u svojim potencijalima.
Ines Grbić
