Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano je proslavljen u četvrtak 12. svibnja u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru s četiri misna slavlja gdje je sv. Leopold tri godine djelovao kao gvardijan nekadašnjeg kapucinskog samostana (1897.-1900.).
Večernje misno slavlje predvodio je don Igor Ikić, vikar za pastoral Zadarske nadbiskupije, župnik župe Bezgrešnog začeća BDM u Zadru. Istaknuo je značaj tog sakralnog prostora u kojem je nekad živio sv. Leopold, rekavši da se tu oduvijek osjeća posebna milost zbog svečeva djelovanja te da često nismo svjesni koliki velikani svetosti potječu iz hrvatskog naroda.
U Godini milosrđa govorio je o krivim predožbama o Bogu koje su imali i farizeji i pismoznanci u Isusovo vrijeme. Zbog toga se Isus u svom javnom djelovanju s njima i sukobljavao, kad su krivo predstavljali njegovog oca. „Isus je pritom reagirao. On poznaje oca. Kad je okupio dvanaest učenika, šalje ih u svijet da govore kakav je otac.
To smo i mi dužni činiti. Isus je uvijek reagirao kad su Boga predstavljali kao onoga koji je krut, tvrd, koji se postavlja s visoka kad je u pitanju čovjek, kao da ga samo čeka da pogriješi. Isus je rekao učenicima neka propovijedaju da je Bog milosrđe i ljubav. Čitav život sv. Leopolda je bilo pokazivanje Božje dobrote, ljubavi i milosrđa“ rekao je don Igor.
Nasuprot krivim predožbama o Bogu, treba isticati da nas Bog neizmjerno ljubi i bezuvjetno prihvaća. „Ljudi su toliko hrlili sv. Leopoldu, jer im je otvarao mogućnost, perspektive, nove horizonte. Čovjek se ne može razvijati i rasti ukoliko ne shvati da je voljen. Nismo izgubljeni na zemlji nego je netko za mene umro“ istaknuo je don Igor dodavši da kao bit Radosne vijesti jedni druge trebamo podsjećati da je Bog čovjeka stvorio iz ljubavi i iz ljubavi za čovjeka umro.
„Bog uvijek čeka raširenih ruku, ne odbacuje čovjeka. Ne postavlja uvjete. Postoji napast đavla koji želi zavarati čovjeka da treba biti svetac da dođe Bogu. To nije put do Boga“ rekao je don Igor. Čovjek mora biti svjesan svoje slabosti i reći Bogu istinu o sebi. Onda će doživjeti oslobođenje i nutarnju radost.
„To je sv. Leopold činio. Zato su ljudi rado njemu dolazili. Imamo li mi jedni prema drugima očinsku crtu Boga Oca koji nas uvijek prihvaća? Jesmo li ljudi koji jedni drugima ostavljaju mogućnost rasta i razvoja, unatoč našim slabostima“ potaknuo je don Igor, dodavši da Bogu nije potrebno da čekamo da sve bude perfekcionistički.
„Bog uvijek čeka raširenih ruku poput milosrdnog oca. U Svetom Pismu je rečeno da je izgubljeni sin došao k sebi pa je išao tražiti milost i vratiti se ocu. Čovjek je otuđen od sebe. Jesmo li kadri susresti se sa sobom i vratiti se ocu? Ljudi se ne žele susresti sa sobom jer se tada suočavaju s vlastitom savješću. Onda je potrebno mijenjati se“ rekao je don Igor.
Potaknuo je na razmišljanje kakve su naše ispovijedi, imamo li osjećaj grešnosti. „Neki se ispovijedaju samo da to obave. Potrebno nam je nutarnje pokajanje, žal što sam uvrijedio Oca. Nastojmo biti što sličniji nebeskom Ocu i nositi bit evanđelja, da nas Bog voli. Budimo Božji poslanici koji će otkrivati jedni drugima dimenziju Boga koji nas neizmjerno ljubi i za nas umire“ zaključio je don Igor.
Nakon mise vjernici su počastili relikviju sv. Leopolda za pokrajnim oltarom gdje se nalaze kip i slika sv. Leopolda Mandića.
Ines Grbić
