S
večano misno slavlje za sudionike drugih Hrvatskih svjetskih igara (HSI) koje se održavaju u Zadru u nedjelju 18. srpnja u katedrali sv. Stošije predvodio je gospićko senjski biskup Mile Bogović. Pokrovitelji tog sportskog natjecanja koje je okupilo 750 sudionika iz 24 zemlje u 12 sportskih disciplina su Ministarstvo vanjskih poslova RH, Hrvatski olimpijski odbor i Zadarska nadbiskupija. Na igrama sudjeluju i svećenici iz hrvatskih katoličkih misija te su i suslavili na misi, uz katedralnog župnika mons. Ivana Mustaća, sadašnjeg i bivšeg ravnatelja Hrvatske inozemne pastve don Antu Kutlešu i fra Josipa Bebića, fra Zlatka Špehara, fra Petra Milanovića koji je došao s Moliškim Hrvatima i druge. Pjevanje na misi animirao je VIS-a ‘Druga obala’ HKM-a Soloturn iz Švicarske, s maramama šahovnicama na glavi, pod vodstvom fra Šimuna Šite Ćorića, glasnogovornika Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK), krovne hrvatske izvandomovinske udruge čija je zadaća povezivanje Hrvata iz izvandomovinstva s domovinom Hrvatskom te su nakon četriri godine i organizirali 2. HSI. Sudionici i organizatori Igara položili su cvijeće na grob zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe i u misi molili za pokoj mu duše, u zahvalnosti za njegov konkretan doprinos u održavanju HSI. Zahvaljeno je i zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću kao dugogodišnjem predsjedniku Vijeća HBK i BK BiH hrvatske inozemne pastve koji je sudionike također pozdravio porukom dobrodošlice.
„Po vrednotama molitve i rada poznati smo u svijetu gdje vaši roditelji nisu samo primali. Oni su mu mnogo dali: svoj rad i molitvu, vjeru i kulturu. Prošao sam cijeli svijet gdje žive Hrvati i slušao što drugi govore o nama. Budite glasnici naših vrlina, a imajte oko prihvatiti i vrline naroda i kraja u kojem živite. Možete pomoći i njima, po nama u ‘staroj’ domovini’“ rekao je gospićko senjski biskup Mile Bogović mladima u homiliji slavlja te je istaknuo: „Narod je rudnik dobrote. Koja li je dobrota raspršena u svijetu kod pojedinaca i skupina, a da se o tome uopće ne zna, ne piše, ne govori“ upozorio je mons. Bogović dodavši da se narod može zavesti i ucijeniti, često je poput ovaca bez pastira. „Narod se može voditi ali i zavoditi lažnim obećanjima, krivim optužbama, klevetama. I mnogi povjeruju. Ne treba ići dalje od slučaja ulaska Isusa u Jeruzalem kad su mu klicali kao kralju, a poslije su ti isti vikali ‘Raspni ga!’. Narod je bio zaveden. Narod se može pritiskom i ucjenama natjerati da prihvati i ono što ne želi“ rekao je mons. Bogović naglasivši kako su narodu potrebni vođe, učitelji i branitelji. Mons. Bogović je istaknuo da je hrvatski narod marljivo radio, odgajao djecu, strpljivo podnosio poniženja i uvrede i nije prodavao dušu na politčkim tržnicama. „Kad je došlo vrijeme da može reći ono što želi i misli, to je jasno rekao. To je onaj naod koji je hrlio na susret s papom Ivanom Pavlom II. koji je u njemu prepoznao proroka bolje budućnosti čovječanstva. I papa je prepoznao taj narod i sve je učinio da mu pomogne u teškim trenucima njegove povijesti. Ivan Pavao II. je u našem narodu prepoznao vrline koje su drugdje stradale. On smatra da smo jedan od rijetkih povijesnih naroda koji svijetu može dati novu svježinu jer se u nesklonim povijesnim prilikama uvježbao boriti za život i za ljudske i kršćanske kreposti. Papa je želio da što prije uđemo u EU da ne izgubi svoju kršćansku dušu i smatra da možemo ispuniti poslanje u ovom svijetu u kršćanskom ljudskom smislu“ rekao je mons. Bogović. Podsjetio je da Ivan Pavao II. nije vidio budućnost svijeta po onima koji raspolažu silom i bogatstvom, nego u onima koji su spremni svoje sposobnosti i moći uložiti za dobro drugih, za one koji dolaze. „Zato je na pragu trećeg tisućljeća pozvao sve narode da ugrade u svoju memoriju one koji su živote založili za svoju braću. Možemo reći da smo kao narod shvatili poruku velikog pastira Crkve i da smo kroz projekt Crkve hrvatskih mučenika željeli tu poruku učiniti vidljivom i trajnom. Tu ćemo častiti one koje je papa želio da ugradimo u svoje sjećanje i da nam budu uzori kako se živi za brata i narod“ rekao je mons. Bogović i pozvao sve da se pridruže proslavi Dana hrvatskih mučenika 11. rujna u molitvama, nacionalnom i vjerničkom zajedništvu.
Na odnosu iseljene i domovinske Hrvatske i vraćanju Hrvata odakle su otišli može nastati puno lijepog i korisnog za potomke iseljenika. Iskustva iz inozemstva mogu obogatiti našu sadašnjost. Mi se tome još učimo“ rekao je mons. Bogović podsjetivši da je to prije bilo opasno. I on nije mogao dobiti putovnicu za studij u Rim jer je imao tetu koja mu je za Božić slala dolar. „Predbacili su mi da imam vezu s inozemstvom. Sad se možemo normalno odnositi, povezani po vjeri i kulturu. Nisu siromašni i nesituirani, ali žele doći, biti i razmišljati s nama. To je ugodno i čovjek se lijepo osjeća. Po njima smo prisutni u cijelom svijetu i oni donose cijeli svijet k nama“ zaključio je mons. Bogović koji je nakon mise sudjelovao i na svečanosti otvaranja Igara na Forumu. U zapadnoj Europi živi više od 500 000 Hrvata, samo u Njemačkoj druge i treće generacije ih je više od 200 000, u Kanadi i Australiji 150 000, u SAD-u 500 000. Pribrojeno s Hrvatima iz Latinske Amerike i hrvatskih autohtonih zajednica u Europi, može se govoriti o drugoj Hrvatskoj koja je podjednako brojna kao i domovinska. Fra Šimun Šito Ćorić, prvi kojem je bila predstavljena ideja HSI-a kao predsjedniku HSK-a, apelira: „Volio bih da to hrvatska država prepozna. Morali bi to, u interesu Hrvatske“ kaže Ćorić, željan da podrška nadiđe protokolarnu. Don Ante Kutleša HSI je nazvao kongresom Hrvata izvan Hrvatske i Hrvata u Hrvatskoj. Poručio je da tom događaju više pažnje trebaju posvetiti mediji, političke strukture, stranke, jer je okupljanje Hrvata izvan RH velik događaj, kad se čuju imena kao Brazil, Venezuela, Čile, koji njeguje duh zajedništva i povezanosti. „Bitno je zajedništvo i povezanost mladih, da sačuvaju ponos, identitet i kršćanske vrijednosti na ponos država u kojoj žive, domovine Hrvatske i u zahvalnost očevima, djedovima i bakama. Don Ante je rekao da imamo dobrih sportaša koji žele nastupati za Hrvatsku i održavati veze s Hrvatima diljem svijeta, ali ne samo kroz sport. Istaknuo je da je jezik Hrvatima u izvandomovinstvu došao po povezanosti s Crkvom u hrvatskom narodu. O razlogu svog dolaska na HSI fra Zlatko Špehar je rekao: „Potaknuo me moj iseljeni narod. Otišao sam s mojim narodom, biti jedan od njih i zato sam tu. Jedna Hrvatska u zastavama različitih država, to činimo upravo mi svećenici – da svi budemo jedno“.
Ines Grbić