Misionar milosrđa dr. fra Ante Vučković, u sklopu priprave za proslavu petsto godina od ukazanja Gospe od Zečeva u Ninu, predvodio je misno slavlje na Nedjelju dobrog pastira 17. travnja u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu u zajedništvu s ninskim župnikom Božom Barišićem. „Živimo u odnosima u kojima smo fizički blizu, ali bez odnosa. U kojima dijelimo krov i stol, ali nemamo mnogo zajedništva iznutra. Nedostaju nam emocije, razumijevanje, prihvaćenost. Crkva nas poziva da napravimo korak iz života bez zajedništva u zajedništvo s Kristom. Taj korak je potreban da izađemo iz grijeha i zamolimo Boga da nam da sposobnost za iskustvo milosti, milosrđa, ljubavi i zajedništva“ rekao je fra Ante.
Isus je dobri pastir dobri koji skrbi za svoje ovce jer postoji velika grabež, mogućnost propasti, da ih rastrgaju i izgubi. Prema drugom čitanju iz knjige Otkrivenja, Ivan evanđelist za kraj vremena ima viziju nebrojenog mnoštva ljudi u bijelim haljinama koji dođoše iz velike nevolje. „Isus iz velike nevolje dovodi u spasenje i uvodi u zaštićeni prostor Isusovih ovaca, njegove Crkve. Ima puno nevolja. Tiču se poganskog života i svih koji nisu iz nevolje ušli u spas“ rekao je fra Ante, navodeći ta stanja. U vrijeme Pavla i Barnabe, o čijem je navještaju Židovima u sinagogi u Antiohiji govorilo prvo čitanje, bilo je puno zarobljenih ljudi koji fizički nisu imali slobodu. Neki ljudi su zarobljeni iznutra, duh im je zarobljen ili su zarobljeni ekonomskim stanjem.
„Zavezani, ne mogu misliti svojom glavom, čine što ne bi htjeli i ponašaju se kako znaju da nije u redu, ali ne mogu drukčije, to je jače od njih. Oni su pozvani učiniti korak iz zarobljenosti prema Bogu koji ih uvodi u oslobođenost. Velika je nevolja ako nisam slobodan iznutra. Neki ljudi su izmučeni bolešću. Bolest zarobi, svede da se moramo njome baviti. Isus i njih uvodi u slobodu.
Još teža zarobljenost tiče se krivnje. To je možda najteža vrsta zarobljenosti. Kao da ti netko nametne teret na leđa i ne dopušta ti da ti dišeš, hodaš, da budeš slobodan. Krivnja zbog nečeg realnog lošeg što sam učinio“ istaknuo je fra Ante, dodavši kako su Pavao i Barnaba na početku Crkve gledali pogane koji na sebi nose teret krivnje jer su nekome oduzeli život, bili su brutalni, uništili su svoje ili tuđe srce.
„Nosili su na sebi veliki teret krivnje i nisu znali kamo s njime. Pavao im je donio Božju riječ i rekao: Onaj koga su objesili u Jeruzalemu, pristao je biti obješen zato da ne moraš cijeli život na sebi nositi nepotreban teret krivnje. On ti ga skida. Samo dođi, napravi korak prema njemu, on će ti skinuti krivnju. Kad ljudi iz velike nevolje dođu u blizinu Božju, onda doživljavaju tko je Bog“ naglasio je fra Ante, dodavši da onaj tko je doživio da mu je Bog oprostio krivnju, izliječio bolest, oslobodio zarobljenost uma, srca, odnosa, zna tko je Bog; ti dođoše iz nevolje velike.
„Kroz dvije tisuće godina tekstovi Božje riječi donose slobodu zarobljenim ljudima, nadu obeshrabrenima, brišu suze izmučenima. Ivan kaže, na kraju vremena će koji dođoše iz nevolje velike stajati pred Bogom, jer oni na svojoj koži znaju tko je Bog. Njihovo srce se neće prestati radovati i hvaliti Boga.
Kad Crkva hoće da slavimo Nedjelju dobrog pastira, hoće da razumijemo – Bog ne vrijedi ako me nije u stanju osloboditi od moje zarobljenosti. Ako nije u stanju izliječiti moje tijelo, misli, srce, odnose. Ako me nije u stanju iz mraka neznanja dovesti u svjetlo razumijevanja. Ako me nije u stanju učiniti slobodnim čovjekom, skinuti krivnju s mene“ rekao je fra Ante, istaknuvši da Bog to stalno čini. Otkad je Isus došao na svijet i kao utjelovljena riječ govorio što Bog hoće, on to čini.
„Jako je važno da ne pretvorimo vjeru samo u običaje, dolazak na misu, površnu pripadnost. Nego da iskusimo to što je na početku i što Ivan kaže da će biti na kraju – oni koji dođoše iz nevolje velike, znaju što se događa s njima u Božjoj blizini. Svi smo pozvani iz svojih zarobljenosti ući u slobodu, da Bogu dopustimo da skine teret krivnje s nas, da iscijeli izranjenost srca, odnosa, emocija, povijesti našeg života“ istaknuo je fra Ante, naglasivši da je „papi Franji u Godini milosrđa stalo da do ljudi dođe važna vijest – ako na sebi imaš krivnju, ima izlaza iz nje. Nije potrebno da je nosiš puno godina i cijeli život. Krist je došao i on ti to hoće skinuti.
Korak je jednostavan. Suoči se sa sobom, svojom krivnjom i predaj je Bogu. On ti je skida“ poručio je fra Ante. Kad čovjek iskusi kako mu Bog skine krivnju i tijelo se olakša te uđe u stanje u kojem zna da je Bog dobri pastir koji vodi u život. „Gdje sam prije bio pod teretom i nisam osjećao život, sada ga znam. Kad to iskusimo, znat ćemo da je papa Franjo dobro osjetio bilo svijeta.
Previše je opterećenih ljudi u svijetu, koji trpe zbog krivnje, a ne moraju je nositi. Za kršćane je važno da mi to Božjom snagom možemo činiti i jedni drugima. Živimo povezani i namećemo krivnju jedni drugima. Ti si kriv za moj život, za moje osjećaje, za moje stanje. Božja riječ kaže da smo u stanju skidati krivnju. Bog nam je skida kad god to zatražimo. I mi ljudi možemo skidati krivnju djetetu, mužu, ženi, susjedu, župniku, redovnici, gradonačelniku. Jedni drugima možemo skidati krivnju, da se ne osjećamo pod teretom krivnje. To Bog čini. To dobri pastir čini. Pozvani smo sudjelovati u tome“ potaknuo je fra Ante.
Kad smo iskusili kako Bog skida krivnju s naših leđa, znat ćemo što činimo kad to činimo drugima. „Neka Nedjelja dobrog pastira bude za nas susret s Bogom punim milosrđa, koji nas poziva da se uključimo u mrežu milosrđa; da mu dopustimo da nam skine krivnju, da nas izvede u slobodu i da to činimo jedni drugima“ zaključio je fra Ante Vučković.
Ines Grbić
