”Zahvalni za milosni dar služenja u Kristovoj Crkvi, molimo neka Duh Sveti obnovi naše svećeništvo kako bi rasla spremnost za darivanjem i svetim služenjem, posebno u sakramentu pomirenja i euharistije. Kriste Posljednje Večere i Kalvarije, posveti nas i u ovoj godini otajstvom Velikog četvrtka”, zamolio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi mise posvete ulja koju je na Veliki četvrtak 24. ožujka predvodio u katedrali Sv. Stošije u Zadru, u zajedništvu sa svećenicima Zadarske nadbiskupije koji su obnovili svećenička obećanja s ređenja.
Na Veliki četvrtak svećenici ponovno otkrivaju da je njihovo zvanje dar i otajstvo kojim su povezani s Kristom Svećenikom. U njegovo ime izgovaraju riječi pretvorbe ”Ovo je moje tijelo; uzmite i jedite, uzmite i pijte”, rekao je nadbiskup, dodavši da su darom toga dana svećenici postali svjedoci i poslužitelji velikog otajstva. ”To nije tek sjećanje, nego spomen kojim se uprisutnjuje ono što se slavi. Nije simbolično prizivanje prošlosti, nego živa Gospodinova nazočnost koja se i danas ponavlja. Dok slavimo euharistiju, posuđujemo svoj glas Kristu i ponavljamo riječi ustanovljenja s njegove Posljednje Večere”, rekao je mons. Puljić, podsjećajući na Isusovu riječ ”Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas” (Iv 15,16).
”Obiljem svoga neuvjetovanog milosrđa on i nas poziva djelovati u njegovo ime. Neka nam sveti dan uspomene Gospodnje večere pomogne iznova otkrivati otajstvo milosrđa koje je Isus očitovao prema apostolima i osobito prema Petru, koji će u dirljivom razgovoru nakon uskrsnuća reći: Gospodine, ti znaš koliko te volim. A nakon očitovane ljubavi on prima službu i zaduženje: ”Pasi janjce moje!”, rekao je mons. Puljić, dodavši da se i svakom svećeniku Isus danas obraća istim pitanjem: ”Ivane, Jakove, Petre, Tomislave.. Ljubiš li me? Ljubiš li me više nego drugi?”.
Nadbiskup je podsjetio kako su ovih dana svećenici puno ispovijedali, susreli brojne penitente i saslušali razne ljudske probleme. ”U ime svih kojima ste pružili riječi utjehe, poticaja i odrješenja, zahvaljujem na tom diskretnom i odanom služenju koji je ponekad zaliven i suzama duša koje samo Bog vidi i bilježi (Ps 56, 9). Podjela sakramenta odrješenja kojim liječimo ranjene duše daje nam prigodu sjetiti se da to činimo u Isusovo ime. Ne u svoje, već u ime Isusa milosrdnog i milostivog, za što nas je Crkva zaredila i opunomoćila”, rekao je mons. Puljić, istaknuvši pritom riječi pape Franje na nedavnom susretu s rimskim klerom kad im je poručio neka budu ”poput oca milosrdni narodu svome”.
Papa je u tom susretu sa svojim klerom rekao da „svećenici nisu prinčevi, već služitelji ljudi koje moraju razumjeti” i svesrdno im praštati da bi “u svećeniku uvijek tražili i našli oca”. “Kad dođu u ispovjedaonicu, a ti ih ne možeš odriješiti, blagoslovi ih i reci da im Bog želi dobro. Nemoj ih obeshrabriti i opterećivati. Uputi im riječi pouzdanja u Božje milosrđe i potakni neka se popravljaju! To je stav oca koji ne dopušta da se dijete izgubi i udalji. Bog, bogat milosrđem, služi se našim ustima i rukama i želi se očitovati kao milosrdni brat i vjeran suputnik (Heb 2, 17); kao pastir koji traži što je izgubljen (Lk 15, 4), kao liječnik koji tješi, liječi i krijepi” (Lk 5, 31).
Nadbiskup Puljić je posebice upozorio da svećenik ne smije biti u ispovjedaonici ”sudac strogonja koji drugoga opterećuje svojim vlastitim mudrolijama”, niti ”guru-iscjelitelj” koji se služi magičnim sredstvima ”duhovnog zavođenja ili zastrašivanja nekim silama” što stvara klijentelu ovisnika. Takvi onda ”uplašeni i opterećeni trče tamo-amo”, tražeći ”neobične svećenike” da im dadnu kakve ”instant lijekove duhovnih paramedicinskih plivadona i aspirina” upakiranih nerijetko u vrećicu od četrdeset kuna.
Nadbiskup je također istaknuo molbu pape Franje svećenicima: “Nemojte, molim vas, tući narod takvim ili sličnim šarlatanskim dijagnozama, nego pomilujte ih nježno kao što Bog i nas miluje”. Ne smatrajte sebe ”neobičnima” kad vam je Crkva povjerila i dala ”obične svetinje u ruke”. Nama svećenicima je, dakle, biti obični, jednostavni, skromni i pobožni pastiri koji su poput bolničara blizu ljudima kako bi ih tješili i pomagali. Crkva nam povjerava da to ”činimo poniznim duhom i milosrdnim srcem”.
Znak poniznosti je reći i da nismo u stanju pomoći, pa savjetujemo neka se pođe specijalisti. ”Opasno je, naime, preuzimati odgovornost za teška duševna stanja za koja nismo ni kompetentni ni nadležni”, upozorio je nadbiskup Puljić. Naše je suosjećati, moliti i pokazati da supatimo. Takve odlike milosrdnosti Papa opisuje kao ”ljubav, nježnost, Očev zagrljaj, sposobnost uživjeti se u situaciju drugoga”. I savjetuje neka svećenici ”budu velikodušni u praštanju, a kao ”Kristovi sluge milosrdni poput Oca”.
U zaključku razmišljanja mons. Puljić je podsjetio kako je Isus ”pred dramu suočenja sa smrću i prijelaska iz ropstva u slobodu i život, ostavio samog sebe kao najdragocjeniju uspomenu i nebesku hranu koja je lijek dušama našim”. Pozvao je svećenike neka se trude pomagati vjernicima koji su im povjereni otkrivati bogatstvo slavlja svetih tajna, osobito najsvečanijeg nedjeljnog okupljanja oko stola Gospodnjeg.
Slika Krista s apostolima na Posljednjoj večeri neka svakome od njih bude poticaj za život bratstva i zajedništva, istaknuo je mons. Puljić koji je za vrijeme obreda blagoslovio ulje za bolesničko pomazanje, te posvetio krizmu koja se koristi kod podjele sakramenta krštenja, potvrde i svetog reda te u prigodi posvete novih crkava i oltara.
Ines Grbić
