Ekonom zadarske nadbiskupije don Srećko Petrov proslavio je u srijedu 30. lipnja u svojoj župi sv. Nikole u Crnom 25. godišnjicu svećeništva predvodeći misno slavlje na kojem je propovijedao njegov prijatelj don Tomislav Baričević. Prije 25 godina toga datuma za svećenika ga je zaredio nadbiskup Marijan Oblak. „Želio sam sa svojom župnom zajednicom i svećenicima Bogu reći ‘Hvala’ na daru života i svećeništva, ujedno i pozvati vas da zahvalite Bogu za sve darove koje ste primili u životu. Priznajmo da je bilo i puno Božjih darova koji su propali zbog naše slabosti, tvrdoglavosti, sebičnosti i oholosti. Molimo Boga da nam oprosti i podari snage da svaki dan prepoznamo njegovu prisutnost u životu, njegove darove i da s njima surađujemo; da što manje darova prođe mimo nas kao oni koje ne prihvaćamo ili na njima s Bogom ne surađujemo“ rekao je don Srećko u obraćanju prisutnima. Don Tomislav je rekao da je misa zahvala za don Srećkov zavjet na životnoj svećeničkoj stazi, prigoda vjernicima reći: „Sa svime čime je zadužen i što čini, svećenik je između Krista i vas, uvijek u odnosu na vas i za vas: sudioništvom u sakramentima i dobrom kršćanskom življenju, tamo gdje jeste, u obiteljima, na radnom mjestu, vi tvorite Kristovu Crkvu“. Tragom navještaja o Abrahamovoj kušnji, kad je u drami svog srca i duše stavljen pred izbor između Boga i svijeta, sina darovana od Boga, don Tomislav je razmatrao u čemu se sastoji žrva svećenika. „Otisnuli smo se među vas, poradi vas. Poput Izaka, u plovidbi do cilja vidjeli smo kremen i drva, a pitali sebe i pretpostavljene gdje je žrtva. Na putu do svećeništva pitali smo se gdje je žrtveno janje“ rekao je don Tomislav, istaknuvši da žrtve baš i nema u razdobljima formacije do svećenika: u sjemeništu drugi brinu o kandidatu, sve im je ugodno osigurano, na bogosloviji su lijepa mladenačka druženja s kolegama i učiteljima, dan ređenja i mlada misa su u zanosu, pristižu čestitke, hvalospjevi, pozdravni govori.
„No, što si stariji i odmakneš daleko a blizu, shvatiš ono što u mladenačkom hodu nisi shvaćao – ipak si bio izabran za žrtvu – sebe kao žrtvu treba prihvatiti i kao svećenik od žrtve ne treba bježati. Žrtva si svoga zvanja kad si u mutežno doba u svom navještanju jasan i bistar. Žrtva si ako na tržnici brojnih imitacija ostaneš kakvim te je Bog oblikovao i kakav jesi. Žrtva si ako ne dozvoljavaš da te vjetar visine pred očima drugih nosi i njiše. Žrtva si ako u areni ovog svijeta izbjegavaš bljesak i pljesak, ako u odnosu na mnoge ne živiš samo za tijelo. Žrtva si kad se u onome što radiš osjećaš strancem i samcem. Žrtva si kad pružaš ruku prema njegovoj tišini a drugi lete za cimbalima zvučnim i praznim žutilom ovog svijeta, kad se manjkavost unutrašnjeg duhovnog pokriva bezvrijednim ukrasom, slavom vanjskog i tjelesnog“ rekao je don Tomislav Baričević i zaključio: „Žrtva s puta pripreme je razotkrivena. Takav vid naše životne žrtve ima smisao u sebi i u odnosu na žrtve drugih ljudi za koje smo i uz koje jesmo. Uho okrenuto Bogu hvata riječ ‘Biti sa mnom zadaća je tvoga dana. Srećko, to je jedina zadaća tvoga dana i noći, tvoga postojanja“ zaključio je don Tomislav u obraćanju don Srećku. Njihovo prijateljstvo povezuje, između ostalog i sklonost prema umjetničkom izrazu, don Tomislav u pjesništvu a don Srećko u fotografiji, te ljubav prema prirodi, osobito planinama, što je također prigoda za zahvalnost Božjeg veličanstva stvaranja.
Ines Grbić