U Ninu, središnjem marijanskom svetištu Zadarske nadbiskupije i jednom od najstarijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, u nedjelju 13. ožujka započela je proslava obljetnice 500 godina od ukazanja Gospe od Zečeva. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Anselma predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Nakon mise je blagoslovio novouređenu ulicu Gospe od Zečeva u središtu mjesta, pokraj župne crkve, kojom čudotvorni Gospin kip prolazi do Gospinog mula odakle kreće procesija lađama iz Nina na otok Zečevo, mjesto ukazanja 1516. g., kao i sve ljude koji će njome prolaziti. Potom je na ninskom zvoniku podignut barjak u čast Gospe od Zečeva na kojoj je logo te visoke obljetnice, a čije je značenje na kraju mise pojasnio ninski župnik i dekan don Božo Barišić.
„Pet je stoljeća Gospine nazočnosti, zaštite i pomoći. Kad o njoj razmišljamo, u misao nam dolazi prizor u Kani Galilejskoj, kad se Marija zauzima za mladoženju koji je pred bezizlaznom situacijom. Nestalo je vina, to je sramota pred gostima, svatovima. Marija suosjeća i osjeća potrebe mladoženje, trči svome sinu: ‘Sine moj, vina nemaju’. Isus joj kaže, ‘Ženo, još nije došao moj čas’. Htio je reći, još moram propovijedati, poticati, a ti hoćeš da već počinjem stvarati čudesa. Marija se nije uvrijedilla i bila je sigurna, njen će Sin nju poslušati. I rekla je mladoženji, ‘Što god vam kaže, učinite’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši kako je Isus učinio prvo čudo na svadbi u Kani galilejskoj upravo zahvaljujući Mariji.
„Mariji koja je osjetila potrebu toga trenutka i zauzela se. To je Marija. To je Marija u Crkvi. Marija je u središtu Crkve, pokraj Isusa. Uvijek je tu da kaže ‘Sine moj. Ovom čovjeku, obitelji, župnoj zajednici, treba pomoći’. Ona je tu da zagovara, pomaže i potiče. Nju nam je Isus predao u zadnjem trenutku prije svoje smrti“ istaknuo je nadbiskup, opisujući prizor Isusovog ljubljenog učenika Ivana koji je došao do kalvarije i s njegovom majkom pod križem sluša posljednje Isusove riječi.
„Ivane, ja odlazim, završava moj ovozemni život. Izvršio sam misiju i poslanje koje mi je Otac dao. A sada te molim, preuzmi brigu o mojoj i tvojoj majci. Ivane, evo ti majke. Mariji majci se obraća istim riječima, u promijenjenim ulogama. ‘Ženo, evo ti sina’, koji će voditi brigu o tebi. Prekrasna uloga, prekrasno povjerenje i naša sigurnost“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši kako smo se i mi našli i jesmo u ulozi Isusovog učenika Ivana.
„I nama Isus govori, Evo vam majke. Evo ti majke. Njoj se obraćaj, traži, moli. I budi siguran da će ona voditi brigu o tebi, vama“ rekao je nadbiskup Puljić, poželjevši da godina proslave Gospe od Zečeva bude godina Božje milosti, Božjeg zauzimanja i Božje ljubavi, uz pomoć Marije koju nam je Krist ostavio kao majku svoju i majku našu.
U propovijedi je nadbiskup govorio i o značenju Godine milosrđa koja se na milostan način podudara s visokom oblejtnicom u Ninu. Povod tom papinom proglasu je i pedeset godina od završetka Drugog vatikanskog sabora. „Taj sabor obilježen je nečim što je Ivan XXIII. odmah htio naglasiti. Svih devetnaest sabora koji su održani prije njega bili su u duhu očuvanja vjere, onoga što nam je Isus predao.
Svaki put koncil bi završavao rečenicom, ako netko od katolika ne prihvaća to što je koncil proglasio, neka bude isključen, odbačen, jer ne prihvaća što Crkva vjeruje. Ivan XXIII. je rekao, nećemo takve osude i lomove. Želimo da bude pastoralni koncil, u kojem više neće biti isključenja. Ostaje i dalje da vjernik mora vjerovati što Crkva naučava, ako želi biti katolik. Ali odustao je od onoga, neka se isključi“ rekao je mons. Puljić, dodavši da se i papa Franjo od početka pontifikata ne umara pokazati blizinu svima na rubu, otpisanima; kako doći do njihovog srca, ponuditi im istinu i blagodat koju Crkva ima, kako im razotkriti veliko bogatstvo i blago koje Crkva u sebi ima.
„Zato je proglasio Godinu milsorđa. Ona je mogućnost da upoznamo veliko Božje srce. Da dođemo do velike spoznaje, Bog nas ljubi, spašava, Bog vodi brigu o nama, iako toga nismo dostojni. Često smo među izgubljenim sinovima. Ali nije vrhunac te parabole da je sin izgubljen, nego očevo srce“ rekao je nadbiskup, dodavši da zato neki egzegete kažu da bi bolje bilo reći parabola o milosrdnom ocu.
„Dok je sin bio daleko od oca i potrošio što je od oca naslijedio, odlučio se vratiti makar bio njegov sluga, dotle njegov otac čezne da se sin vrati. Čim ga je ugledao potrča mu u susret i zagrli ga. Papa Franjo je htio u nama probuditi da dođemo do spoznaje kakvog oca imamo, tko je naš Bog, dati do znanja da smo zamilovani, da nas Bog voli, da vodi brigu o nama“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je papa Franjo obdario tu godinu velikim oprostima.
Papa je prvi put u povijesti dopustio da ne samo bazilike u Rimu budu mjesta gdje će se na hodočašću dobiti potpuni oprost, nego i svakoj crkvi koju biskup u svojoj biskupiji proglasi središtem takvog oprosta i kad župa slavi svog zaštitnika, ima duhovnu obnovu. Izmoli se Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, pokaje se i dobije oprost koji se može namijeniti za sebe, svoje žive i mrtve. To je velika blagodat, rekao je mons. Puljić.
Tragom navještaja u kojem Isus pokazuje milosrdno srce, nadbiskup je protumačio i susret sa ženom koju su mu doveli, a po Mojsijevom zakonu zaslužila je kamenovanje. „Htjeli su Isusa staviti na kušnju. Obilazi, propovijeda i stalno priča kako je njegov Otac milosrdan i mi trebamo biti milosrdni. To je prigoda da se ne može izvući.
Kakva stupica, lukavstvo? Ako Isus kaže neka bude po Mojsijevom zakonu, onda je protiv sebe. Govori kako je Bog milosrdan, da treba praštati, pomoći ljudima da budu milosrdni. Kaže li ne treba, u sukobu je s Mojsijevim zakonom. Imamo pravo i njega razapeti“ rekao je mons. Puljić, dodavši da se Isus iz te situacije prekrasno izvukao, na jednostavan način.
„Dok je pisao po zemlji, neki kažu da je dao do znanja drugima da imaju još veći grijeh, jedan po jedan odoše. Isusove riječi ‘Idi i ne griješi više’ svaki put se ponavljaju u sakramentu svete ispovijedi. Isus prašta, zaboravlja, briše naše grijehe. Oni više ne postoje onoga trenutka kad smo rekli, sagriješio sam i kajem se“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da je korizma vrijeme da budemo svjesni kako smo slabi, grešni i potrebno nam je Božje milosrđe za obraćenje. Ali nije dostatno, potreban je i naš napor, želja i volja da želim biti bolji.
Prigodom podizanja zastave Gospe od Zečeva na zvonik, gradonačelnik Grada Nina Emil Ćurko podsjetio je kako se u Ninu prije 45 godina slavila manifestacija ‘Mare nostrum croaticum’, u spomen na 900 godina Krešimirove povelje, darovnice hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. kojom otok Maun daruje samostanu sv. Krševana u Zadru, s napomenom ‘Otok Maun u našem hrvatskom moru’. Podsjetio je i na proslavu Branimirove godine 1979. g., kad se na velikom misnom slavlju s hrvatskim biskupima u Ninu okupilo 250 000 vjernika iz domovine i svijeta, u spomen na trinaest stoljeća vjernosti Hrvata Bogu i Katoličkoj Crkvi, a bio je velika i svjedočka javna manifestacija katoličke vjere i hrvatskog narodnog osjećaja u vremenu komunizma.
„Nin, kolijevka hrvatske države i ove godine obilježava značajnu obljetnicu 500 godina od Gospina ukazanja. Očekujemo veliki broj hodočasnika i državnih uzvanika, vjerujem da ćemo i toj prigodi biti dobri domaćini“ poručio je gradonačelnik Ćurko.
Ines Grbić
