Korizmena duhovna obnova koju je u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio p. Ivan Ike Mandurić održana je od utorka 8. do četvrtka 10. ožujka. Brojni vjernici iz Zadarske nadbiskupije tri su dana pratili nagovore p. Ivana koji su završavali misnim slavljem koje je služio. Susret je bio veliki duhovni impuls i događanje u gradu koje je brojne potaknulo na izgradnju dubljeg odnosa s Gospodinom.
Mandurić je potaknuo prisutne da budu strastveni tragatelji volje Božje, jer nema dobra za čovjeka koje je izvan Božje volje. „Svako dobro je u volji Božjoj. Volja Božja nekad čovjeka može plašiti, pa ide slijediti svoju volju. Stoga čovjek treba razmisliti gdje je neslobodan. Idemo u crkvu, a imamo navezanost da nam Bog nešto određeno mora dati. Bog nas želi oblikovati za nebo. Zli nas uči krivoj religiji. Neki ljudi idu u crkvu ne bi li ih Bog doveo do njihovih idola. Ljudi ne znaju zaželjeti nebo, volju Božju.
Zemaljske stvari su nam bog i božanstvo. Naš odnos prema stvarima zna biti idolopoklonički“ upozorio je Mandurić, istaknuvši da je čovjek sklon tome da Bog njemu služi, da Bog čovjeku ispuni želje: Daj mi to i to, posao, poslovni prostor, pobjedu stranke, pa ćeš vidjeti kako ću te voljeti. To je krivi sporazum i savez s Bogom. Bog hoće nešto puno veće, ljudskije i božanskije. Stalno želimo od Boga dobiti neke poticaje, impulse, kao da smo na infuziji. Duhovni konzumerizam nas hoće učiniti invalidima. Puno toga trošimo, a sve smo ovisniji, sljepiji. Možemo postati i sve nesposobniji, da postanemo zapravo antievangelizatori“ upozorio je Mandurić, dodavši da čovjek nije do kraja spreman prihvatiti što mu Bog želi reći. Istaknuo je da stalno hoćemo da Bog dokazuje kako nas ljubi. No, ljubav se priopćuje uzajamno.
Vjernik se treba zapitati, što bih ja mogao dati Gospodinu. „Svako jutro trebamo posvijestiti da me Bog stvorio iz ljubavi. Sve što imam, Bog mi je dao. Naše duhovno pamćenje je kratko. Svaki dan moramo dati sebi dozu duhovnog sjećanja. Čovjek je stvoren da svoga Boga hvali. Sve stvari su stvorene da čovjeku služe, koliko treba. Bog je izvor svake svetosti i dobra. Naš je zadatak do kraja se otvoriti Božjoj milosti. Budimo brižni čuvari svoje duše, ne pasivni, nego aktivni. Tražimo gdje nas Bog treba i prepoznaje“ rekao je Mandurić, potaknuvši vjernike da otkriju gdje je odgovornost svakoga od nas, gdje su potrebni naša briga i angažiranost.
„Božja milost djeluje kroz mene. Božja snaga je u meni. Koliko sam sjedinjen s njime? Bog je prisutan po darovima strpljenja, dobrote, ljubavi, razumijevanja, hrabrosti, razuma. Zato sveci ne podnose da ih se hvali. Jer znaju da to nisu oni, nego Bog. Smisao čovjeka je Boga slaviti i hvaliti“ naglasio je p. Ike. Isto tako, kršćanstvo bez milosrđa je nemoguće, sljepoća za potrebe je bolna, rekao je p. Ike. „Ako nas imaju pravo zbog ičega prezirati, onda je zbog toga, zbog sljepoće za potrebne. Nekad je potrebna samo naša prisutnost, kako je to činila i Marija Isusu. Trebamo živjeti djelatnu ljubav, da smo stalno nošeni idejom kako ljubav uzvratiti. Sv. Ignacije je rekao da se ljubav priopćuje djelima“ naglasio je p. Ike.
Potaknuvši na razmišljanje u kakvom smo odnosu sa stvarima koje su stvorene da nam služe, p. Ike je ukazao na potrebu otkrivanja što je uzrok mrzovoljnosti, depresije, strahova, toga da se osoba odvojila od Boga. Upozorio je na grijeh malodušnosti, koja znači odsutnost iz mjesta i stvarnosti gdje bi čovjek htio biti prisutan. „Čovjek može ići na sve pobožnosti, ali nema nade. Ne vjerujemo da je išta moguće promijeniti. Malodušnost je osujetila mnoge Božje planove“ rekao je p. Ike, upozorivši i na duhovni elitizam: „Čovjek ide od duhovne obnove do obnove, ali nije spreman svoj život stvarno promijeniti. Čovjek se ne mijenja, a ide na sve strane. To je duhovna pohlepa“.
Upozorio je i na grijeh mekoputnosti, u kojem čovjek svu svoju duhovnost usmjerava na to da mu Bog služi. „Želimo život bez križa. Čovjek treba što prije naći svoj pravi križ. Gdje je moja bitka, razapinjanje, muka, rov, boj? Gdje me, Bože, trebaš? Kršćansko junačenje nam treba. Naučit ćemo sve u rovu, boreći se“ naglasio je predvoditelj. Istaknuo je kako je dobro da ima puno duhovnih programa, zajednica, ali to se Zlome ne sviđa pa to izvrne do krivovjerja.
„Vjera i ljubav je uvjerenje da me Bog ljubi, pa idem svoje talente iskoristiti. Bog je čovjeku dao razum kao dar. Trebamo misliti, planirati. Ljudi su skloni od Boga tražiti da on nešto riješi za nas, a što bismo mi trebali učiniti svojim angažmanom, razborito. Može sve propasti, ali ne smije propasti da ja odgovorim na poziv ljubavi i što Bog od mene konkretno želi“ rekao je p. Ike. Potaknuo je na svijest da je Bog u čovjeku, prisutan je.
„Bog se čovjeku posvećuje, on je brižni otac. Nije nas samo stvorio i otišao. Bog je skoncentriran na čovjeka. Bog je posvećen meni, trebam i ja sebe posvećivati njemu. Bog djeluje za mene u svemu. U meni i za mene. Bog radi za mene i stvara za mene. Bog je neprestano angažiran oko mene“ poručio je p. Ike, zaključivši da Bog treba naše ruke, misli, planove, strategije, naše riječi utjehe koje znaju biti i nemoćne, ali naša prisutnost je snažna. Zbog kukavičluka ne možemo otići u susret s Kristom. Sramimo ga se, kao Petar kažemo, Ne poznajem tog čovjeka. Katolici smo, a u datom trenutku se ne usudimo reći , ja sam katolik, upozorio je propovjednik, dodavši kako se događa tolerancija oko laži, uvrede Boga, ubojstva djeteta. U nas se uvlači zataja, sramimo se Boga.
„Crkvi je potrebna tvoja prisutnost. Ne da bježiš od nje, nego da si prisutan, da je izgrađuješ, stvaraš i razdaješ se. Tražimo gdje nas Bog treba i prepoznaje. Pozvani smo još više otvoriti se Božjoj ljubavi. Posijali smo sjeme, a hoće li isklijati, ovisi o nama“ poručio je p. Ivan Ike Mandurić.
Duhovnu obnovu organizirali su Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru i župa sv. Stošije u Zadru. Zadnjeg dana susreta misno slavlje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je dan prije i ispovijedao u katedrali, u zajedništvu s brojnim svećenicima koji su bili na raspolaganju mnogim vjernicima koji su pristupili sakramentu pomirenja.
Moljena je i pobožnost križnost puta. Zadranima su na kraju treće večeri svoje djelovanje predstavili i mladi iz SKAC-a iz Palmotićeve u Zagrebu, a trodnevni susret je završilo euharistijskim klanjanjem pred Presvetim. Katedralni župnik Josip Radojica Pinčić zahvalio je p. Ivanu na svemu što je Bog navijestio po njemu u snažnim razmatranjima i poticajima, a nadbiskup Puljić je poželio da Bog i dalje blagoslivlja p. Ivana u njegovoj službi propovijedanja i služenja Bogu, Crkvi i ljudima.
Ines Grbić