U subotu, 9. siječnja 2016. godine, zadarski nadbiskup, mons. dr. Želimir Puljić, sazvao je i predsjedao sjednici Stolnog kaptola sv. Stošije. Povod susretu bilo je Nadbiskupovo imenovanje šestorice novih kanonika i trojice začasnih kanonika. Na samom početku susreta, uz dosadašnje kanonike don Pavu Kera i don Čedomila Šuprahu, na poseban je način pozdravio novoimenovane kanonike: mons. Josipa Lenkića, generalnog vikara, don Zdenka Milića, župnika Bibinja, don Josipa Radoicu Pinčića, župnika katedrale sv. Stošije, don Gašara Dodića, župnika Paga, don Anđelka Buljata, župnika Benkovca, don Damira Juričina, župnika Poličnika, dvojicu začasnika kanonika: don Anđela Zorića, župnika Božave, don Stanislawa Wielinskog, župnika Crnog i duhovnika u Nadbiskupskom sjemeništu „Zmajević“, te mons. dr. Jurja Batelju, svećenika zagrebačke nadbiskupije, posturaltora kauze za proglašenje svetim mons. Alojzija Stepinca, te nekadašnjeg duhovnika u sjemeništu u Zadru. Nakon pozdrava o. Nadbiskup je kanonicima, u kratkim crtama, posvijestio što je to kaptol: ”Kaptol je zbor svećenika, klerika koji su bili članovi katedralnog kaptola, a po ustaljenom rasporedu zajedno u koru katedrale molili časoslov, obavljali bogoslužje i ispovijedali u stolnoj crkvi (katedrali). Oni su uz to pomagali biskupu u upravljanju biskupijom. Kanonici se pojavljuju u razdoblju od VI. Do XI. Stoljeća. Neki su kaptoli živjeli poput redovnika po pravilima svetoga Augustina”.
”Kanonici su uz to vodili školstvo, a posebna im je briga bila odgoj biskupijskog svećenstva. Sve do modernoga doba oni su svojim pastoralnim, kulturnim, društvenim, organizacijskim i gospodarskim djelovanjem utjecali na razvoj grada i biskupije pa su tako bili jednim od važnijih crkvenih institucija. Za svoju službu dobivali su od nadbiskupa nadarbinu, posjede zemlje ili šume”, rekao je Nadbiskup Puljić te dodao kako je na čelu stolnoga ili zbornoga kaptola stajao prepozit ili prepošt, a anonik zadužen za školstvo zvao se kanonik lektor. Kanonik kantor bio je zadužen za pjevanje i blagdanski red u stolnoj crkvi, dok eje kanonik kustos je bio čuvar inventara stolne crkve”.
Nakon što je pročitao članak Statuta Stolnog kaptola svete Stošije koji govori o službama u kanoničkom zboru, pristupilo se izboru novih službi. Za predstojnika ili prepozita izbaran je mons. Josip Lenkić, za dekana don Zdenko Milić, za arhiđakona don Josip Radoica Pinčić, za teologa don Gašpar Dodić, za pokorničara don Anđelko Buljat te za kantora don Damir Juričin, dok don Čedomil Šupraha ostao kustos ili rizničar. Sjednica je završila čestitkom oca Nadbiskupa svim kanonicima na novim službama i pozivom da svoju odgovornu i časnu službu vrše onako kako su to stoljećima činili njihovi predšasnici.
Nekoliko povijesnih podataka o Stolnom kaptolu svete Stošije
Prvi izričiti spomen Kaptola u Zadru nalazi se u ispravama pape Klementa III., iz godine 1189. (prije 813. Godina). Međutim, naslov „archdiaco“, jedna od službi u Kaptolu, spominje se u Zadru već 820. Godine (prije 1172. Godine). Isto tako naslov „archipresbyter“, spominje se u Zadru prvi put 900. Godine (prije 1102. Godine). Može li se tko kod nas u Hrvatskoj dičiti takvom povijesti? Zasigurno naš Stolni kaptol spada među najstarije kod nas i u svijetu. Povjesničar Zadarske nadbiskupije, kanonik, Karlo F. Bianchi pretpostavlja da je Katedralni kaptol u Zadru mogao nastati između 8. I 9. Stoljeća, povezujući njegovo ustanovljenje s imenom našeg velikog biskupa sv. Donata, graditelja i diplomate.
Naš zadarski Kaptol sv. Stošije ima svoju dugu i časnu povijest. Nemoguće je izreći koliko je dobra učinio u životu cjelokupne Nadbiskupije, poglavito u vjerskom, kulturnom, duhovnom i društvenom životu grada Zadra. Bez te časne ustanove naš grad i Nadbiskupija bili bi osiromašeni za mnoge povijesne isprave, rukopise, inkunabule, rijetke knjige i umjetnine. Pojedini predmeti svetoga ruha i posuđa, kojima se i danas služimo u bogoslužju, nose upisana imena svojih darovatelja kanonika. Iz redova Stolnoga i Prvostolnoga kaptola sv. Stošije u Zadru ponikao je niz znamenitih hrvatskih muževa na području vjere i kulture. Navodimo samo neka inena:
- Šime Budinić, pjesnik.
- Juraj Baraković, pjesnik ‘Vile Slovinke’, u kojoj je ispjevan hvalospjev Zadru.
- Valerio de Ponte, glasoviti pjesnik.
- Petar Ljubavac, povjesničar.
- Ivan Tanzlinger, književnik i sastavljač Rječnika talijansko-hrvatsko-latinskoga.
- Ivan Matija Škarić, bibličar i prevoditelj Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta na hrvatski jezik.
- Karlo F. Bianchi, povjesničar neprocjenjivih zasluga za povijest Zadra i Nadbiskupije zadarske.
- Ivan Brčić, jezikoslovac, slavist, među prvim član HAZU i član znanstvenih akademija u Europi.
- Jakov Čuka, poznat pod pseudonimom Jakša Čedomil, književnik i tvorac moderne hrvatske književne kritike.
Zbor kanonika, sve do II. vatikanskog sabora, bio je senat biskupa. Biskup je bio dužan u nekim poslovima pitati mišljenje kanonika, a u upravi crkvenim vremenitim dobrima dobiti i njihov pristanak. Kaptol je poslije smrti biskupa preuzimao upravu dijeceze i birao kapitularnog vikara. Te službe sada spadaju na druga biskupijska tijela. Novi Zakonik kanonskog prava vraća kanonicima njihovu prvobitnu namjenu – svečanijeg bogoslužja u katedralnim i kolegijalnim crkvama. Kan 503. Ovako definira Kaptol kanonika: „Kaptol kanonika, bilo katedralni ili kolegijalni, jest zbor svećenika na koje spada da na svečaniji način obavljaju sveto bogoslužje u katedralnoj ili kolegijalnoj crkvi; osim toga na katedralni Kaptol spadaju one dužnosti koje im povjere pravo ili dijecezanski biskup“.
Sveto je bogoslužje najveće djelo što ga Crkva može slaviti. U njemu ona najpotpunije izriče sebe. „Doista, liturgija kojom se osobito u božanskoj žrtvi euharistije vrši djelo našega otkupljenja u najvećoj mjeri pridonosi da vjernici životom izraze i drugima očituju otajstvo Kristovo i istinsku narav prave Crkve. Ona je po svojoj naravi ljudska i božanska; vidljiva i nevidljivim stvarnostima obdarena. U njoj je ljudsko upravljeno i podređeno božanskome, vidljivo nevidljivome, djelovanje kontemplaciji i sadašnjost budućem gradu koji tražimo. Budući da liturgija one koji su unutar Crkve svakodnevno izgrađuje u sveti hram Gospodinu, za stan Božji u Duhu, do pune mjere Kristova rasta, ona ujedno na čudesan način jača njihove snage za naviještanje Krista; tako onima koji su vani pokazuje Crkvu kao znak podignut među narodima, pod kojim će se raspršena djeca Božja privoditi k jedinstvu, dok ne budu jedno stado i jedan pastir“ (SC 2).
Sve što je najljepše i najdragocjenije Crkva ugrađuje u sveto bogoslužje: arhitekturu i glazbu, slike i kipove, zlato i srebro za sveto posuđe, umjetnički obrađen tekstil za liturgijsko ruho, orgulje i zvona, cvijeće, svijeće i tamjan. Sveto bogoslužje svojim otajstvom i sadržajem, prostorom i znakovima, obredima i milostima je neprestano slavljenje Boga i rječito naviještanje Kristova otajstva ljudima. Milost je, stoga, biti unesen u sveto bogoslužje! Milost je slaviti sveta otajstva naše vjere „In persona Christi“ (PO 2). Svečano sveto bogoslužje izravno izvire iz vjere Crkve.
U našoj Zadarskoj nadbiskupiji novi kanonici su nosioci jedne drevne, časne i veoma zaslužne crkvene ustanove našega Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru. Kanonici svojim ljudskim i svećeničkim srcem duboko ljube svoju Crkvu, i svojim radom poklanjaju joj sve svoje snage i sposobnosti. Naši kanonici časno stoje uz bok svojih velikih i zaslužnih predšasnika i nastojat će unaprijediti već ranije započeto djelo vjere i kulture, Bogu na slavu i sv. Stošiji na proslavu, a svojoj bazilici na ures i ponos. U njihovoj kanoničkoj službi neka ih prati Božja pomoć, zaštita presvete Bogorodice Marije, zagovor sv. Stošije, mučenice, i molitve svih svetih predšasnika kanonika našega Stolnog kaptola u Zadru.
Don Roland Jelić, tajnik Nadbiskupa