Radujte se u Gospodinu!
Poziv na radost
1. Današnja prva dva misna čitanja pršte od radosti. “Klikći od radosti, Kćeri sionska. Viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!” kliče prorok Sofonija (Sof 3,14). A duboki teološki mislilac i uvijek ozbiljni apostol Pavao dodaje k tomu u svojoj poslanici Filipljanima: “Braćo moja, radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se!” (Fil 4,4). U iste žice udara i današnji pripjevni psalam pa veli: “Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!” (Ps 12,6). I nekako se slušajući ove riječi spontano pitamo koliko taj poziv ima pokrića u stvarnosti?! Ne radi li se tu o nekom utopijskom govoru koji odudara od onoga što vidimo oko sebe?! Živimo, naime, u doba velikih briga, silne rezignacije, brojnih afera i razočaranosti životom. Velika je skupina ljudi nezado¬voljna, branitelji i sindikati se bune i traže svoja prava i veće plaće. Crne kronike dnevno bilježe saobraćajna stradanja posebice mladih ljudi. Ekonomske, psihološke i druge nesigurnosti hvataju sve više maha pa je teško susresti nasmijana i bezbrižna lica. Nestaje pomalo dječje vike i radosti, pa sve postaje previše ozbiljno i sumorno. Kako u takvom okružju shvatiti i prihvatiti današnje pozive proroka Sofonije, apostola Pavla i psalmiste da se veselimo i radujemo bez prestanka?! Nije li Godina milosrđa putokaz i tračak nade u ovom beznadnom i sumornom vremenu?!
Kao što znamo, 11. travnja ove godine papa Franjo je objavio bulu, a prošlog tjedna, 8. prosinca, otvorio izvanrednu Svetu godinu. I pozvao vjernike neka radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa. Uz geslo ”milosrdni poput Oca” (Lk 6, 36), Papa je odredio neka se na današnju nedjelju na svim katedralama svijeta otvore Sveta vrata, a on je to isto učinio u Lateranskoj bazilici i drugim bazilikama u Rimu. Početak jubileja u Rimu i diljem svijeta ”znak je zajedništva cijele Crkve”. A milosrđe je srž brojnih Papinih govora i razmišljanja.
2. Što zapravo jubilej znači današnjem čovjeku i gdje su temelji toga slavlja? Samo značenje pojma ”jubilej” dolazi od starohebrejske riječi “jobel” koja se upotrebljava za trublju, rog kojim se “pozivalo narod na okupljanje”. Danas su tu ulogu preuzela crkvena zvona. U Izraelu se, naime, svake sedme godine obilježavala “subotnja godina”, a svake pedesete “jubilarna”. Jubilarna je bila proglašavana “uz zvuke rogova”, kako bilježi knjiga Levitskog Zakonika: “A onda zaori u trubu u sedmom mjesecu diljem zemlje. I tu pedesetu godinu proglasite svetom!” (Lev 25, 9-10). U tom razdoblju “opraštali su se dugovi”, “oslobađali robovi”, vršila “međusobna izmirenja” i “čitalo Mojsijev Zakon”, posebice tijekom osmine blagdana Sjenica. Ovu je praksu usvojila i Crkva pa je kroz stoljeća obilježavala pojedina povijesna razdoblja i slavila ih s određenim značenjem i ciljevima. Pedeseta obljetnica završetka Drugog Vatikanskog ekumenskog sabora, na kojem je sveti Ivan XXIII. podižući ”baklju katoličke istine” rekao kako se ”Katolička Crkva želi pokazati ljubaznom, dobrohotnom i strpljivom majkom koju pokreće milosrđe i dobrota”. A njegov nasljednik blaženi Pavao VI. objasnio je ”kako je paradigma duhovnosti Koncila bila pripovijest o Samarijancu”, pa se ”umjesto tjeskobnih dijagnoza, koristilo ohrabrujuće lijekove, a umjesto kobnih slutnji Koncil je odaslao u svijet poruke povjerenja”.
Treća nedjelja Došašća zove se ”radosna nedjelja” (dominica Gaudete). Taj naziv je dobila zbog tekstova iz liturgije čitanja koja smo čuli: “Klikći od radosti, Kćeri sionska. Veseli se i raduj se, Kćeri jeruzalemska.” Simbolično je i znakovito što je početak jubilarne godine vezan uz Došašće koje nas podsjeća na ”vrijeme spasenja i pomirenja o kojem su sanjali drevni patrijarsi i proroci” (K. Boromejski). Upravo je po njima ”Bog više puta i na više načina govorio ocima našim, i konačno u ove dane progovori u Sinu svome” (Heb 1, 1). Zbog čega je to Otac nebeski učinio? Kako je mogao čovjeka, koji se odmetnuo, ponovno ”sebi izabrati”?! To su pitanja na koja nemamo adekvatnog odgovora. Osim činjenice da je Bog toliko čovjeka volio da mu je po svome Sinu, koji se na zemlji rodio i podnio muku križa, sve oprostio. Crkva navješćuje tu istinu i svjedoči kako Bog upravo ”praštanjem i milosrđem najviše očituje svoju moć i snagu”. I tu je razlog naše radosti. Tu je i temelj čitanjima proroka Sofonije i apostola Pavla koji pozivaju na radost i zahvalnost.
Jubilej je pogodno vrijeme za djela milosrđa
3. U tom vidu Papa želi neka “Jubilej bude živo iskustvo Otčeve blizine, opipljivi dodir njegove nježnosti kojom će se svaki vjernik ojačati za bolje svjedočanstvo”, pa će ”otvoriti širom svoje srce za jad i nevolju svijeta”, te poći svima koji su ”lišeni ljudskog dostojanstva i vapiju za pomoć” (br. 15). Papa se od svog ustoličenja ne umara poticati i usrdno pozivati da se ”približimo takvima i pružimo im svoje prijateljstvo, toplinu i potporu”. Dapače, on moli da ”njihov vapaj postane našim vapajem kako bismo skupa, noseći im utjehu i solidarnost, dokinuli barijere ravnodušnosti, licemjerja i egoizma” koji vladaju u svijetu. Što nam je, dakle, konkretno činiti? To je pita¬nje što ga Ivanu Krstitelju postaviše njegovi slušatelji na Jordanu. Čuli smo večeras njegov odgovor koji je poticajan i vrlo prikladan za početka Godine milosrđa: ”Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako. Carinicima neka ”ne utjeruju više nego što im je određeno, a vojnicima neka ”nikomu ne čine nasilja, te neka budu zadovoljni svojom plaćom”.
U duhu riječi Ivana Krstitelja moglo bi se prepričati njegove savjete pa reći: ”Vi biskupi i svećenici navješćujte Evanđelje ne samo riječju nego i primjerom. Bogu posvećene osobe ne zaboravite kako vaš posvećeni i zavjetovani život ima smisla samo ako je predano i odano služenje. Roditelji, učitelji, odgojitelji vama su predane duše mladih naraštaja. Usadite u njihova srca radne navike, kao i ljubav prema istini i poštenju. I ne umarajte se ponavljati im da bez muke nema nauke, ni života bez odgovornosti. Vas liječnici i medicinsko osoblje Ivan Krstitelj opominje i poručuje kako je vaše zvanje čuvati i spašavati život. Ne uništavati ga posebice prije poroda i na kraju životnoga hoda. Nositelji građanske vlasti, obuzdavajte pohlepu moćnika, krotite nasilne, štitite slabije i ugrožene.
4. Učenjaci i inženjeri, ne uništavajte okoliš i prirodu, jer na taj način ubijati uvijete prirodnog i zdravog života. Radnici koji rade i pošteno zarađuju svoj kruh svagdanji neka bude blagoslovljeno. Trgovci neka uvijek imaju na pameti kako je ”oteto uvijek bilo prokleto”. Oni koji vode sudske procese neka se nikada ne daju potkupiti, a pravda neka im bude vrhovni zakon. A svi vjernici neka ne zaborave siromahe. Jer, što su njima dali, sebi su za vječnost sačuvali. Danas je nedjelja kršćanske dobrotvornosti, nedjelja Caritasa. Za kršćanina je zapravo svaka nedjelja i svaki dan, dan Caritasa. Djelima dobrotvornosti, braćo i sestre, mi se najbolje pripravljamo za božićne blagdane.
Papa se iskreno nada kako će puk Božji tijekom ove jubilarne godine osobitu pozornost posvetiti upoznavanju i vršenju klasičnih djela milosrđa koje poznajemo kao ”tjelesna”: Gladna nahraniti, žedna napojiti, siro¬maha odjenuti, stranca primiti, bolesna podvoriti, uta¬mničena pohoditi i mrtva pokopati; i ”duhovna djela milosrđa”: Dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Bogu se moliti. S ovim mislima pape Franje neka nam je blagoslovljeno vrijeme Došašća, kao i čitava Sveta godina milosrđa, koja će trajati do svetkovine Krista Kralja slijedeće godine (20. XI. 2016.). Neka ovo milosno razdoblje bude oplođeno obilnim djelima milosrđa po kojima će nas Vječni Sudac prepoznati na koncu vjekova i reći: ”Zaista kažem vam, što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili” (Mt 25, 40). Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 13. prosinca 2015. (III. Došašća)