1. ”Ne bojte se. Evo, javljam vam blagovijest i veliku radost za sav narod: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin” (Lk 2, 12). To su riječi iz Lukinog evanđelja koje smo slušali. Večeras ponavljam te iste riječi s izrazima radosti i zahvalnosti zbog Isusovog rođendana: ”Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan”. Prije 2000 godina, dakle, dogodio se Božić u jednoj maloj zemlji Palestini, u narodu Izraelskom, u gradu Betlehemu. Dogodio se kao običan zemaljski i dragi događaj. Marija zaručena s Josipom rodila je dijete kojem dadoše uobičajeno ime Jošua–Isus. Nema radosnije vijesti od one kad se u obitelji rodi dijete. Presretni roditelji odmah to javljaju rodbini i susjedima, prijateljima i znancima telefonom, mobitelom, facebookom ili twitterom. Večerašnji spomendan rođenja, međutim, odudara od toga. Isusovo rođenje, naime, zbilo se u nepoznatom judejskom selu i u nepoznatoj židovskoj obitelji. Dapače, u nekoj zabačenoj štali čijeg vlasnika povijest nije zabilježila. A njegovi roditelji nisu imali kome javiti sretno rođenje sina. Nikoga u mjestu nisu poznavali. Telefona nije bilo, a papira i olovke nisu imali.
No, tada se nebo uključilo, a Bog se poslužio svojim obavijesnim sustavom. Pozvao je svoje anđele neka tu radosnu vijest čim prije jave pastirima koji su čuvali svoja stada po betlehemskim brežuljcima. “Ne bojte se”, rekoše anđeli preplašenim pastirima, “evo javljam vam veliku radost. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno u jaslama” (Lk 2,10-12). I potrčaše presretni pastiri dok se iza njih nebom razlijegala gromoglasna pjesma nebeskih korova: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk 2,14). Kad su zadihani dotrčali pred vrata štalice, bacili su se na koljena, veli Luka, i zahvaljivali Bogu što se toliko iščekivani trenutak ispunio te noći.
2. Očaran tom neshvatljivom, ali vidljivom tajnom, sveti Grgur Nazijanski je pisao da se ”vječni, nevidljivi Sin Božji utjelovio radi čovjeka, te uzeo naše siromašno tijelo da nas obogati svojim božanstvom i k sebi nas privede”. Zbog toga je rođenje Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja najsvjetliji događaj ljudske povijesti koji se zbio u ”punini vremena”. Tada je, naime, u svijet opterećen nepravdama, grijehom, sukobima i ratovima sišla Ljubav, Istina, Pravednost i Svetost. Zato ovo razdoblje Crkva oduvijek svečano slavi i zahvaljuje Ocu nebeskomu što je Isus ušao u naše obitelji i u našu osobnu povijest. Mi se i ovoga Božića smijemo nadati njegovom milosnom pohodu. U iščekivanju toga susreta u našim obiteljima i naseljima mi mu od srca mu kličemo i molimo: ”Dođi, Gospodine Isuse! Dođi i obdari nas darom svojega milosrđa!”
Čuvši za vijest Isusovog dolaska i mi smo ove svete noći došli pokloniti se novorođenom malom djetetu. Stotine tisuća sretnih ljudi diljem svijeta i ove noći klicat će novorođenom, pjevati i zahvaljivati zbog toga milosnog događaja. Nema katolika koji ovoga Božića neće klicati: “U se vrijeme godišta”, “Božić nam je milo nam je, veselo, veselo”. Ispunjeni, naime, nutarnjim mirom i radošću iskreno će željeti i pjevati: “Svim na zemlji mir veselje”. Obdareni tim darom Božjeg mira budimo svojim obiteljima, djeci i svome gradu i narodu, kao i svim ljudima dobre volje pravi božićni dar, kako bismo uvijek mogli pjevati: “Radujte se narodi kad čujete glas..” Jer, on je ”Emanuel”, Bog s nama. On je naš jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke. I nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista. Nošeni čežnjom za nebeskim dobrima pjevajmo noćas s našim pjevačima veličanstvene božićne pjesme. Pjevajmo radosno i zanosno jer noćas nam se rodio Spasitelj, Krist, Gospodin! Njegova su vremena i vjekovi.
Svima vama, nazočnima u našoj prvostolnici, kao i svima vašima kod kuće želim čestit Božić –sveto porođenje Isusovo. Neka vas Novorođeni ispuni svojim mirom i radošću, kao i čežnjom za nebeskim dobrima. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski