Mladi iz župa Zadarske nadbiskupije i studenti Sveučilišta u Zadru u organizaciji nadbiskupijskog povjerenstva za mlade organizirali su u ponedjeljak 7. prosinca u crkvi sv. Dimitrija u Zadru bdjenje dublje promišljajući sadržaj Godine milosrđa koja je sutradan započela.
Četverosatni susret završio je misnim slavljem koje je predvodio don Šime Žilić, povjerenik za mlade Zadarske nadbiskupije. Prethodilo mu je klanjanje kad su studenti i mladi iz crkve sv. Frane u Zadru pred Presvetim čitali meditacije o temi milosrđa.
Uvodno je don Zdenko Dundović predstavio sv. Leopolda Bogdana Mandića, jednog od zaštitinika Jubileja Milosrđa. Mladi su imali i priliku za ispovijed kod svećenika prisutnih na bdjenju, među kojima je bio i o. Franjo Kowal iz povjerenstva za mlade.
Uz poruke pape Franje, poput one da je milosrđe najviši čin u kojem nam Bog pristupa, most koji spaja Boga i čovjeka u nadi da smo voljeni usprkos našoj grešnosti, mladi su potaknuli da otkrivamo tjelesna i duhovna djela milosrđa. Tekst tog razmatranja napisao je fra Tomislav Šanko iz zadarskog samostana sv. Frane.
Nakon zaziva Božanskom milosrđu pročitana je meditacija Majke Terezije koju je napisala dok je bila u bolnici u Rimu 1983. g.: ‘Tko je Isus za mene ili ‘Što vi kažete, tko sam ja’, prema evanđeoskom ulomku gdje Matej opisuje Isusov posljednji sud s porukom ‘Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste’.
U poticaju ‘Gospodine, daj da te znam prepoznati u gladnima i žednima’ fra Tomislav je podsjetio da svakog dana u svijetu umre 18 000 djece od gladi, svake minute umre trinaest djece. „Kako dopuštamo da se u svijetu koji se hvali tehničkim napretkom i civiliziranom sviješću događa pomračenje osjećaja za potrebne? Jer smo glad za smislom i istinom ispunili lažima. Boga smo zamijenili novcem i vlastitim užitkom i prekrižili čovjeka“.
U molbi ‘Gospodine, daj da te znam prepoznati u siromašnima’, istaknuto je da je više od 2,2 milijarde ljudi u svijetu siromašno. „Kriza siromaštva je kriza istinskog susreta s onim koji je jedini izvor pravog bogatstva. Gospodine, ti me uvijek želiš darivati, ali ja sam često prebogat za tebe, prevažan da bih te potražio, preponosan da bih se sagnuo i zamolio“.
Na zaziv ‘Gospodine, daj da te znam prepoznati u putniku i strancu’ istaknuto je da čovjek izbacuje Isusa kad njegovu volju doživljava kao ograničenje. U potrebi ‘Gospodine, daj da te znam prepoznati u tamnici’, rečeno je da se Isus poistovjetio s osuđenicima i utamničenima kako bi nam pokazao da je najveća tamnica ljudske duše grijeh. „Iako zatvoren i ponižavan kaznom križa, ostao si dostojanstven i slobodan do kraja. Praštao si s križa. Utamničeni su bili oni koji te osudiše jer su bili robovi ljudskog obzira, moći, sile i novca. I mi smo utamničenim svojim navezanostima. Daj da tebi dozvolimo da nas oslobodiš Evanđeljem“.
Milosrđe je i mrtva pokopati. Isus nije imao svoj grob, dao mu ga je Josip iz Arimateje. „Važno je mrtvima pružiti pristojan ukop, jer je tijelo, hram Duha Svetoga, znak ljudskog dostojanstva. Osobito u ratu to može biti zahtjevna i milsordna gesta“.
Govoreći o duhovnim djelima milosrđa, za grešnika pokarati rečeno je da je često teško bližnjega nježno i ponizno ispraviti; ne da ga se ponizi i osudi, nego da ga se bratski opomene. Sv. Jakov u poslanici kaže, tko vrati grešnika s lutalačkog puta, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha. Za neuka poučiti istaknuto je da je prosvjetljavati ljude u bilo kojem polju djelo istinske ljubavi i zauzetosti.
Prorok Danijel poručuje da će umnici blistati kao sjajni nebeski svod i kao zvijezde koji su mnoge učili pravednosti. Kod dvoumna savjetovati, treba dati istinsko vodstvo, uputiti putem Božje mudrosti. Nepravdu strpljivo podnositi sjedinjuje nas s Isusom i čini kristolikim. Suobličujemo se Isusu koji je nepravednu osudu prinio za spas grešnika.
„Isus je u govoru na gori potaknuo ‘Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski’. Prije nego milosrđe pronađe put do djela ruku, ono se ostvaruje u srcu. Milosrđe koje se rodilo u srcu daje smisao djelima milosrđa, otvara srce potrebitima“ poručili su studenti i opisali logo Godine milosrđa.
„Papa nas želi potaknuti da gledamo Božjim pogledom sebe i osobu pokraj nas, kako bismo postali svjesni svoje ranjivosti, slabosti i potrebe da praštamo te potrebe da nam se oprosti. Krist na ramenima nosi Adama, pralika ljudskog roda koji čezne za otkupljenjem. Krist gleda u čovjeka i tako im se spajaju pogledi. On vidi Adamovim očima. Svaka osoba otkriva u Kristu vlastitu čovječnost i budućnost“ poručili su studenti.
U propovijedi mise don Šime je istaknuo pitanja tko su Bog i čovjek. „Ako odgovaramo tko je Bog bez čovjeka, on je sila, energija, snaga, možda je i stvorio svemir i s njim nema veze. Ako odgovarmo na pitanje tko je čovjek bez Boga, on je vrhunac evolucije ili stvorenje koje je palo tako nisko da ga više nitko ne može spasiti“ rekao je don Šime, istaknuvši da je grijeh Adama i Eve, pobuna protiv Boga koja je dovela i do pobune jednog protiv drugoga, bio usmjeren protiv Boga na način da su ga htjeli skinuti s njegovog trona, da čovjek odlučuje što je dobro a što zlo.
„U trenutku kad čovjek postaje gospodar što je dobro a što zlo, čovjek umire. Bog je postao čovjekom da mu se približi i jer ga je tako čovjek mogao prepoznati. Ne samo iz odgovornosti jer ga je stvorio pa ga je dužan spasiti, nego iz ljubavi iz koje ga stvara i za koju ga stvara“ rekao je don Šime. Taj vrhunac nije se mogao dogoditi bez jedne djevojke, Marije.
„Marija je izuzeta od istočnog grijeha, ali nije ga imala ni Eva, pa što je učinila. Ono što Adam i Eva nisu uspjeli, vršiti volju Božju, jer su mislili da je nešto drugo za njih važnije, uspjela je Marija. Cijelo čovječanstvo je težilo tom događaju. Prvi put u povijesti čovječanstva čovjek je ne samo otkupljen, nego i upoznaje Boga kao sebi ravna. To otvara nove mogućnosti za čovjeka“ rekao je don Šime, dodavši kako u Isusu čovjek shvaća da je bez obzira na vlastite sposobnosti, njegova vrijednost neprocjenjiva, zato što je Bog platio i Bog će je plaćati i dalje.
„Ulazeći u Godinu milosrđa, budimo svjesni te činjenice. U grijehu, pameti i gluposti naša vrijednost pred Bogom je uvijek ista. O nama ovisi hoćemo li ga prepoznavati u bližnjima i biti spremni primiti darove koje nam daje. O nama ovisi hoćemo li poput Marije spremno pronaći milost Božju. Na nama je da se uvijek odlučujemo u onome što je od Boga i što vodi prema Bogu“ zaključio je don Šime.
Ines Grbić
