1. Današnja liturgijska čitanja vrlo su znakovita i slikovita. S jedne stran vidimo anđela koji se uspinje i najavljuje ono što se ima zbiti, a s druge slušamo Isusa kako s Gore blaženstava objavljuje odredbe novog Zakonika: “Blago siromasima, njihovo je kraljevstvo nebesko; blago ožalošćenima, oni će se utješiti; blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe” (Mt 5, 3-10). Važno je imati u vidu kako je upravo tih dana, neposredno prije govora na Gori, Isus odabrao prve učenike koji će biti njegovi vjesnici i namjesnici, kojima će izdati odredbu: Idite po svem svijetu i propovijedajte. Krstite i naučavajte. Što? Evo vam novi zakon i nove propise. Njima je označio novi pogled na svijet i život, progovorio o molitvi, istinoljubivosti, poniznosti, čistoći, milosrđu, ljubavi, praštanju, o ulozi kršćanstva i evanđelja u svijetu.
Svetkovina Svih Svetih nam govori o ljudima koji su taj Zakon prihvatili, usvojili i vršili. Pred čudom današnjega blagdana stajao je pisac Otkrivenja pa zabilježio: ”Ja Ivan vidjeh veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše prebrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, puka i jezika” (Otkr 7, 9). U toj skupini silnog mnoštva, koje stoji pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama, trebamo tražiti i sanjati svoje mjesto! I težiti i tražiti kako se ”umiješati u zbor patrijarha, proroka, vijeće apostola, među brojne čete mučenika, u društvu ispovjedalaca i djevica, te se okupiti i veseliti u zajedništvu svih svetih”. U tom vidu piše i poziva sveti Bernard: ”Požurimo se onima koji nas čekaju i želimo one koji nas žele”.
2. Uz svetkovinu Svih Svetih tu je i spomendan svih vjernih mrtvih kada idema na groblje zapaliti svijeće našim dragim pokojnicima. Jer, njihova prošlost naša je sadašnjost, a to što su oni postigli nama je obećano u budućnosti! Stoga, kad se nađemo na grobovima naših pokojnika, razmišljamo o našem kraju i svršetku, kao i o grobnom mjestu gdje će nas zasuti zemljom uz riječi ”sjeti se čovjek da si prah i da ćeš se u prah vratiti”. To je možda jedini dan kad o tome intenzivnije mislimo. Dosta vremena, naime, provedemo ne obazirući se na tu trajnu konstantu života. Živimo kao da smrti nema. Ili kao da k nama doći neće. A ipak, smrt je nešto najosobnije, jedincato i nezamjenjivo. I nema ništa u životu tako snažno, jasno, i usudio bih se reći, pravedno kao smrt. Ona sve ljude čini jednakima i pred njom nema razlike ni u staležu, ni u godištu. I što je najzanimljivije ona nije izvan nas, već u nama. Sa sobom je nosimo. Zapravo, svaki naš trenutak i sve što mislimo, činimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno. Svi naši uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i žalosti, postaju prošlost jer nad njima se nadvija sjena smrtna.
Zašto onda tako rijetko na smrt mislimo? Ljudi su, naime, donedavno umirali u krugu svojih najbližih. Djeca su u roditeljskoj kući gledala kako umire nono ili nona, a onda otac ili majka. Postupno i prirodno privikavali su se na to kako će i na njih doći red. Danas se redovito umire po bolničkim sobama. A ako slučajno umre u vlastitoj kući, vrlo brzo se i uredno «pospremi pokojnika» i odveze u mrtvačnicu.
3. Na svetkovinu Svih Svetih Isus i nas poziva, hrabri i potiče. Ne tugujte zbog toga što ste ”siromašni, gladni i žedni pravednosti, krotki i milosrdni”. ”Blago vama kad vas pogrde i prognaju. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima”. Pred čudom današnjeg blagdana stajao je i vidjelac apostol Ivan te zapisao slijedeće: ”Ja, Ivan vidjeh silno mnoštvo što ga nitko ne mogaše prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika”. Blago nama ako nas je Ivan vidio u tom silnom mnoštvu spašenih koji se klanjaju pred prijestoljem Jaganjca i govore: ”Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, čast i moć, i snaga Bogu našemu, u vijeke vjekova..
Blago svima koji pođu za Isusom poštujući nove zakone i propise, te tako uđu u novo kraljevstvo koje je pripravljeno malenima, siromašnima, umornima i uplakanima, nevinima i jednostavnima. Blago svima koji Isusove riječi s Gore shvate i prihvate. Počujmo danas što nam Isus govori, što anđeo poručuje crkvama. Pomiješajmo se u duhu s onim silnim svijetom koji sluša i upija njegove riječi. Jer, slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem, gdje ga hvale preobraženi udovi Crkve naša braća i sestre. Onamo i mi putujemo u vjeri ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom. Stoga prihvatimo poziv sv. Bernarda pa ”umiješajmo se u zbor patrijarha i proroka, te čeznimo za onim što je gore i požurimo onima koji nas čekaju i žele”. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 1. studenog 2015.