Misu za pokojne nadbiskupe Zadarske nadbiskupije, svećenike i sve vjerne mrtve na Dušni dan u ponedjeljak 2. studenog u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U propovijedi je istaknuo kako u sekulariziranom svijetu ljudi gube osjećaj za tuđu bol, a smrt nema socijalnu ni duhovnu dimenziju.
„Budući da se ne uklapa u protokol života, već ugrožava ‘slobodu i privatnost’, na njih se više ne gleda kao prigodu za rast u humanosti i svetosti. Otklonilo se duhovno i pedagoško pravilo kako je važno susresti se s istinom života, kako god bila bolna. Strah od suvišnosti, tereta, neizdržive boli i besmisla patnje ponekad izgleda jači od straha susreta s vječnim Sucem. Stoga čovjek pribjegava glumačkoj skupini Halloweena s mitološkim maskama vještica, vampira i zombija s bundevama, paukovim mrežama, kako bi zastrašivanjem otjerao smrt iz svog dvorišta. A smrt nije u dvorištu, nego u njemu. Samo, čovjek to ne shvaća i ne priznaje, pa živi u neznanju, kako kaže sv. Pavao“ upozorio je mons. Puljić, istaknuvši da je zato važno i dragocjeno imati osjećaj za bol i smrt kao svetu i tipično ljudsku stvarnost. Važno je biti blizu ljudima u vrijeme bolovanja i umiranja, osobito u trenucima pred samu smrt koje valja osmisliti jer su dirljivi i neponovljivi.
„I Isus je te trenutke osmislio i učinio najdragocjenije; ostavio je sebe nama za hranu u euharistiji. Tako ih je osmislio, da nam je uoči svoje smrti ostavio najdragocjenije, sebe u euharistiji, a svoje učenike nazvao prijateljima. I pozvao ih neka se ljube onako kao što ih je on njih ljubio. Kad je trojicu pozvao da pođu s njim u getsemanski vrt, potaknuo ih je, ‘Bdijte, sa mnom molite’. Kad se vratio i vidio ih pozaspale, rekao je, Budite budni, primakao se čas’“ rekao je mons. Puljić.
Na misi se puk u molitvi sjetio i pokojnih svećenika koji su po svetom redu s euharistijom bili sudbinski povezani. „Dok predvodi misu, svećenik slavi čudesnu preobrazbu čovjeka, povijesti i svemira; slavi božansku pretvorbu koja nadilazi vremena i prostore. Sjećajući se pokojnih nadbiskupa i svećenika, zahvaljujemo Bogu što ih je Gospodin izabrao i u ljubavi predodredio za sebe. Po svetom redu bili su ovlašteni djelovati u ime Krista, Glave i pastira Crkve, pa su uprisutnjivali Krista i sebe njemu suobličavali.
Na svetom žrtveniku, oltaru, prinosili su kalvarijsku žrtvu Isusove smrti i uskrsnuća“ rekao je nadbiskup, navodeći šest nakana koje Crkva upućuje nakon pretvorbe, moleći da Bog primi Kristovu žrtvu koju prikazuje: „Molimo za papu, biskupe i svećenike. Kako je važno imati svete pape, biskupe i svećenike, čestite, poštene i svete. Gdje nema svećenika, kršćani se osipaju. Zato je važno moliti na tu nakanu. Moli se zatim za sve koji prinose žrtvu. To su oni koji su naručili misu, odvojili od svoga kako bi doprinijeli samom slavlju. Moli i za sve koji su nazočni i za kršćane diljem svijeta. Na kraju, moli se za one koji su bili s nama i završili svoj ovozemni hod“ rekao je mons. Puljić, preporučujući duše pokojnika Božjem milosrđu.
„Preporučimo vjernoj Odvjetnici i svetim zaštitnicima i sjemeništarce, bogoslove, svećenike i sve Bogu posvećene osobe, da ih Gospodin blagoslovi i čuva. Molimo za obitelji i naš narod, da ostane vjeran Crkvi i njenim pastirima, da kršćanskim krepostima napreduje na zemlji dok ne prispije u vječno spasenje, gdje će se pridružiti mnoštvu spašenih“ zaključio je mons. Puljić. Na kraju mise nadbiskup i svećenici su se uputili u pokrajnu lađu katedrale gdje su se pomolili nad grobnicom zadarskih nadbiskupa Mate Garkovića, Marijana Oblaka i Ivana Prenđe.
Ines Grbić
