Ususret svetkovini Svih Svetih i spomenu vjernih mrtvih, misu za hrvatske branitelje i domovinu u crkvi sv. Šime u Zadru u četvrtak 29. listopada predvodio je mons. Josip Lenkić, upravitelj tog svetišta i generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Misa je okupila članove HVIDR-e Zadar, njihove prijatelje i suborce, roditelje i rodbinu poginulih branitelja. „Bogu zahvaljujemo za zemlju u kojoj živimo, naše pobjede, slobodu i mir. Ali, Bogu smo zahvalni i za sve koje je osposobio i nadahnuo, dao im hrabrost i požrtvovnost da se bore za domovinu, našim braniteljima, unatoč dugoj i teškoj bitci. Svoju zahvalu najbolje ćemo dokazati ako budemo istim žarom i ljubavlju čuvali i izgrađivali ono što su oni svojom žrtvom obranili. Naše branitelje trebamo doživljavati u tom smislu; ne kao teret i obvezu, nego kao one od kojih možemo trajno učiti kako u slobodi i miru živjeti i raditi za zajedničko dobro“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da nam je potrebno to, ali i molitva za domovinu, kao duhovna podrška svima koji se trebaju osobito brinuti o njenom ekonomskom i društvenom napretku. Bez tog vapaja Bogu teško se može ići naprijed u borbi protiv vlastitih slabosti i strahova. Mons. Lenkić je istaknuo i da je Božja riječ upućena čovjeku svih vremena prožeta domoljubljem i rodoljubljem. Navješteni evanđeoski ulomak iz Evanđelja po Mateju sadrži dvije važne riječi: strah i priznati se. Isus kaže, „Ne bojte se ljudi. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu“. Ni branitelji se nisu bojali smrti svojih tijela, izloživši svoj život bez straha, darujući svoje duše za život drugoga. „Strah nas, zapravo, štiti, jer se u strahu čovjek priprema na najgore, za obranu u slučaju eventualnog napada. Sve je, na koncu, stavljeno u službu obrane života. Strah je sastavni dio života i pomaže nam da preživimo u ovom svijetu u kojem se krije puno opasnosti koje nas ugrožavaju“ rekao je propovjednik, dodavši kako Krist potiče da se vjernik ne boji ljudi koji nam prijete ili ugrožavaju život zato što vjerujemo u Krista, idemo u crkvu, ne sramimo se javno očitovati kao vjernici. „Krist zna vrlo dobro, i sam je iskusio napade, da će uvijek biti onih koji će se protiviti njemu i svima koji u njega vjeruju. Isus je znao da će postati znak osporavan i da će njegovi učenici morati trpjeti; ne jer su nešto loše učinili, nekome zlo nanijeli, nego samo zbog toga što su Isusovi učenici“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da se to nije događalo samo u početku kad se Crkva rađala. Danas postoji više kršćanskih mučenika i progonjenih samo zato što su kršćani, nego u počecima kršćanstva. I u 21. st. mnogi trpe i ubijani su samo zato što su kršteni i vjeruju u Krista. „Isus govori i da se trebamo priznati njegovi pred ljudima. Zna Isus da nas strah od smrti i sramoćenja može dovesti do toga da zatajimo da smo Kristovi učenici. Tu je na kušnji naša vjera. Ukoliko se bojimo dati svjedočanstvo za njega, trebamo se upitati koliko mu zapravo vjerujemo i koliko smo mu se predali kao učenici“ potaknuo je mons. Lenkić, istaknuvši da je izazov svjedočiti Krista u svakodnevnom životu, obitelji, radnom mjestu, prijateljima. „Teško je svjedočiti Krista i pozivati ukućane da budu praktični vjernici. Obitelj nas dobro poznaje. Zna naše slabosti i mane i lako se može dogoditi da nas se ismije ili nam se ruga. Pozvani smo reći im da trebaju poći na misu, da se trebaju ispovijediti, poštivati Božje zakone. Ne smije se dogoditi da se sramimo i povučemo“ potaknuo je mons. Lenkić, podsjetivši da je i sam Isus od svojih bližnjih i rodbine u Nazaretu doživio da su mu se rugali, ismijavali su ga da je sin tesarov, odakle mu ta mudrost. „Međutim, nije posustao nego je navijestio Radosnu vijest sumještanima te pošao dalje i vršio poslanje. U Isusu imamo svjedoka i učitelja. Gledajući u njega nećemo pogriješiti i bit ćemo na pravom putu. Zato je potrebno nadahnjivati se Isusovim životom, u njemu tražiti primjer i utjehu za svakodnevni vjernički hod“ rekao je mons. Lenkić. Život u vjeri je težak i traži žrtvu, ponekad i sami život. „Hranimo se Kristovim tijelom i riječju, da možemo dati svjedočanstvo za njega, da se ne bojimo biti njegovi svjedoci. Nadahnjujmo se njegovim primjerom da budemo spremni za trenutak kad trebamo biti njegovi svjedoci. Nije lagano svjedočiti za Krista. Nekad to iziskuje puno žrtve i snage, ali Krist nam je dao primjer kako se živi vjera u Boga, kako ljubav prema Bogu nema granica i ide iza ovozemaljskog života. Nasljedujući primjer Krista, na pravom smo putu koji nas vodi u zajedništvo s Ocem nebeskim i onima koji su postigli život vječni. Tako su živjeli i poginuli hrvatski branitelji“ zaključio je mons. Lenkić.
Ines Grbić