Klasična gimnazija Ivana Pavla II. Zadar u utorak 27. listopada u sportskoj dvorani svoje škole priredila je bogati duhovno-kulturni susret kojim su obilježili tri događaja: desetu obljetnicu preseljenja gimnazije u novoizgrađenu zgradu koja se nastavlja na sjemenište ‘Zmajević’, predstavljanje knjige o školi i sjemeništu važnoj u sagledavanju društvenih promjena koja je u službi predstavljanja škole te oproštaj od mons. Jose Kokića koji je 24 godine bio ravnatelj te gimnazije. Novi ravnatelj je mr. don Ante Sorić.
U događaju su sudjelovali zadarski nadbiskup Želimir Puljić, učenici i roditelji, profesori i djelatnici škole, ravnatelji srednjih i osnovnih škola Zadarske županije, svećenici, redovnici i redovnice. „Ima li važnije teme i osjetljivog područja, kao što je odgoj? Gotovo da nema sistema koji nije htio preuzeti obvezu, program odgoja i obrazovanja. U pozitivnom natjecanju ponude odgoja i obrazovanja i mi se nalazimo. Klasična gimnazija u srcu Zadra na drevnom poluotoku daje ponudu utemeljenu na katoličkim vrijednostima“ rekao je ravnatelj Sorić.
Razgovarajući s roditeljima i gledajući učenike, vidi da su sretni i zadovoljni što postoji škola koja nije utemeljena na ljudskim manifestima i programima, nego vrijednostima evanđelja. „Škola nudi tako specifičan program, da svake godine u redovima ostavljamo učenike koji tijekom godine zovu i čekaju da se upišu u školu. Tom ugledu pridonio je i mons. Kokić sa suradnicima“ rekao je Sorić, u zahvalnosti profesorima na vrijednostima i odgoju kojeg su pružili. Zahvalio je mons. Kokiću na svećeničkoj požrtvovnosti i utkanoj dimenziji u školu koja ostavlja velike tragove.
„Ovo nije oproštaj, nego večer zahvalnosti i poziv na daljnju suradnju. Knjiga o gimnaziji je vrijedni dokument za budućnost, otvorena za analize, spomenica važnog izrasta škole koja govori o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti odgoja i obrazovanja“ rekao je Sorić.
U ime dvadeset i pet profesora gimnazije, dugogodišnjem ravnatelju Kokiću zahvalio je prof. Damir Sikirić. „Pamtit ćemo Vas po dobrome. Svojim djelovanjem povezivali ste svećenički poziv i ravnateljsko zvanje. Jednostavnim odgovorima u duhu narodne mudrosti i poslovica često ste rješavali probleme školskog života“ rekao je Sikirić u obraćanju mons. Kokiću, dodavši da je uz atribute ‘Prihvatljiva, atraktivna i zahtjevna’ za gimnaziju, uz Kokićevo vodstvo ona i prepoznatljiva, kvalitetna i ugledna.
„Gimnazija je rezultat Vaše vizije i truda, pomoći Zadarske nadbiskupije i Božjeg blagoslova. Bog je gradio i gradi tu kuću, ne mučimo se uzalud“ rekao je Sikirić, zahvalivši mons. Kokiću što je sebe darivao izrastanju gimnazije. Neumorno je upozoravao da nema obrazovanja bez odgoja, da je znanje bez kršćanskog morala pogubno za čovjeka.
„Tražili ste da budemo čovjek jedan drugome i onima koji su nam povjereni. Učili ste profesore da učenike izgrađujemo u cjelovitog čovjeka na izvorima kršćanskih vrijednosti. Imali ste razumijevanja i strpljenja za sve djelatnike. Bili ste ravnatelj, učitelj, duhovni otac i prijatelj. Ulijevali ste povjerenje i sigurnost predvodeći nas i stajući iza nas“ rekao je Sikirić.
Branko Kolega, predstavnik roditelja, mons. Kokiću se obratio u ime roditelja učenika. Od njegovih osmero djece, pet ih je pohađalo gimnaziju. U školi je čest primjer da je pohađaju braća i sestre iz jedne obitelji. „Djeca su sama izabrala tu školu, nismo ih mi roditelji na to ‘tjerali’. Moje još dvije kćeri će vjerojatno poći stopama starijih, jedno od drugog su učili. Djeca kupe dobre vibracije iz škole. Zahvaljujući djelatnicima škole, generacije su je uspješno završile, nastavile daljnje školovanje i postali svoji ljudi, znajući se boriti kroz život. To je dokaz intelektualnog rada i odgoja koji je za roditelje jako bitan. Ne da vi odgajate djecu umjesto nas, to se ne smije zamijeniti, nego da se nastavi odgoj onako kako smo i mi djecu uveli u život. Škola to postiže“ rekao je Kolega zahvalivši u ime roditelja na trudu djelatnicima na čelu s Kokićem.
Iva Knežević, učenica 4. b razreda, u 2014./2015. šk. g. proglašena najboljom učenicom godine, zahvalila je u ime učenika. Istaknula je da će im propovijedi mons. Kokića koje su slušali, poruke, topli pozdravi i susreti ostati u trajnom sjećanju.
„Ljudski je i važno reći – Hvala“ rekao je mons. Puljić, zahvalan i ponosan što je dio tog trenutka koji nije oproštaj nego zahvala. Istaknuo je da je potez zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, graditi vlastitu gimnaziju, bio zaista povijesni čin za koji mu kao njegov nasljednik zahvaljuje, kao i svima koji su bili u procesu gradnje i osamostaljenja gimnazije. Nadbiskup je priopćio i da mons. Kokića imenuje za počasnog ravnatelja.
Darovao mu je medalju sv. Ivana Pavla II. čije časno ime ta institucija nosi, „u znak zahvalnosti za predani rad u odgoju i obrazovanju mladih naraštaja. U duhu velikog pape nastojao je provoditi bitne vidike ljudskog i duhovnog, intelektualnog i profesionalnog odgoja u vjeri i znanju, radu i solidarnosti, pravednosti i odgovornosti“, rekao je mons. Puljić.
Zahvalio je i pedagoginji škole, s. Mirjam Gadža, koja odlukom svojih poglavara odlazi u Rim kao savjetnica u upravi Družbe Kćeri milosrđa kojoj pripada. Nadbiskup je s. Mirjam darovao križ izrezbaren iz bukovog drveta s Velebita.
„Vi ste radost mog svećeničkog i ravnateljskog života, smisao mog rada“ rekao je mons. Kokić u obraćanu prisutnima. U svjetlu knjige koju je priredio, rekao je kako pisati i govoriti o nečijoj sadašnjosti, nemoguće je ne povezati je s prošlošću.
„Unatoč tome što su danas ljudi alergični na bilo čiju i koju povijest, mi držimo da je sjećanje na našu povijest nešto zdravo, pozitivno i aktivno. Jer nitko bez svoje prošlosti ne može ispravno živjeti sadašnjost niti planirati bolju budućnost“ rekao je mons. Kokić. Takvom promišljanju prošlosti pridružio se i papa Franjo, kad je na odgovor kakvu Crkvu živjeti, predložio: sa zahvalnošću gledati na prošlost, gorljivo živjeti sadašnjost i s nadom gledati u budućnost.
„Rad škole smo temeljili na najbitnijem – na ljubavi. Škola je obitelj koju čine učenici, roditelji, profesori i osoblje. Školu smo doživjeli kao obiteljsku zajednicu, obitelj je temelj društva i Crkve, vrhunac Božjeg stvarateljskog čina“ rekao je mons. Kokić. On je u svojoj obitelji naučio: nema slatkoga bez gorkoga, sve što je dobro, to i košta i bilo što činiti bez ljubavi, nema smisla. Također, ne biti sebičan i ne iskorištavati bijedu i neznanje drugih za svoje sebične interese. Temelje koje je ponio iz vlastite obitelji nadograđivao je Božjom rječju, naukom Crkve i drugim načinima spoznaje.
„Katolička škola treba pomoći i omogućiti mladim ljudima da priđu Kristu. Jer tada će moći pravilno progledati u život, koji neće zasititi ovozemaljska dobra i prva mjesta, nego će znati prepoznati Kristov put kao svoj i uputiti se za njim. Put vođen duhom Božjim, a ne nagonima ljudskog ja“ rekao je mons. Kokić. S Kristom će spoznati da vjera u njega otkriva poglede na sve životne stvarnosti. Izvan vjere život je nerazumljiv.
„Oni trebaju i one koji će im prenijeti poziv i reći ‘Zove te’. Jer ima previše onih oko njih koji ih ušutkavaju. Svakodnevno su zapljuskivani raznim sljepilima. Rad svih u školi vođen je tim duhom. Knjiga o gimnaziji i sjemeništu je zapis barem dijela tog rada“ rekao je mons. Kokić. Zahvalio je sadašnjim i bivšim učenicima, roditeljima, profesorima i djelatnicima.
Istaknuo je pozdrav profesorima iz vremena kad nije bio bezazlen rad u toj školi. Zahvalio je Zadarskoj nadbiskupiji, Gradu Zadru, Zadarskoj županiji, ravnateljima srednjih škola Zadarske županije, Republici Hrvatskoj: „Da nije bilo njihove materijalne i moralne podrške, škola ne bi bila to što jest“, kao i medijima koji su izvještavali o radu škole.
Đakon i bivši učenik gimnazije, sada prefekt sjemeništa i predavač u gimnaziji, don Ante Dražina, mons. Kokiću je uručio dar. U meditativnom dijelu večeri prigodne misli čitala je s. Mirjam Gadža, kroz večer je vodila prof. Marija Rušev, ujedno i lektorica knjige o gimnaziji. U glazbenom dijelu su sudjelovali školski zbor pod ravnanjem prof. Nele Šarić te učenici solisti, za klavijaturom i violinom: Nikol Buterin, Magdalena Ivanko, Lovre Kardum, Karla Klanac, Valerija Peša i Mate Žilić.
Don Joso Kokić je rođen 1945. g. u Pridrazi. Završio je Nadbiskupsku srednju školu za spremanje svećenika, Visoku bogoslovnu školu u Zadru te Filozofski fakultet – Hrvatski jezik, jugoslavenske književnosti i pedagogiju. Za svećenika je zaređen 1969. g. Posluživao je u više župa, sada je sužupnik u župi sv. Ante Padvanskog na Smiljevcu u Zadru. Bio je vicerektor sjemeništa ‘Zmajević’, a od 1992. do 2001. g. rektor. Od 1991. g. je ravnatelj zadarske klasične gimnazije.
Predsjednik RH Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića. Dobitnik je i nagrade za životno djelo Općine Škabrnja. Papa Ivan Pavao II. ga je 6. lipnja 2002. izabrao među papine kapelane, čime je stekao naslov monsinjora.
Ines Grbić