Zadarski nadbiskup Želimir Puljić sudjelovao je u srijedu i četvrtak, 21. i 22. listopada na proslavi 25. obljetnice svećeništva don Pave Šekerije, duhovnika Nadbiskupskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku, na poziv te uprave. Don Pave je s još devetoricom kolega na Petrovo 1990. g. zaređen za svećenika, po rukama tada tek zaređenog dubrovačkog biskupa Puljića. U srijedu 21. listopada mons. Puljić je u auli Katoličkog školskog centra održao predavanje o temi „Ivan Pavao II. – prijatelj i zagovornik BiH“. Prikazao je sv. Ivana Pavla II. kao građanina svijeta, koji je u svom djelovanju htio doći do svakog mjesta i čovjeka. Podsjetio je na njegovu ljubav, brigu i blizinu prema hrvatskom narodu. „Hrvatski narod neće nikad zaboraviti njegovu očinsku brigu koju je pokazao kad nam je bilo najteže, u vrijeme Domovinskog rata. Nije se tih dana umarao moliti za mir u našim krajevima te činiti sve što je bilo u njegovoj moći kako bi se obustavilo ruku koja ubija. Uz susrete s našim ljudima, koje je imao diljem svijeta gdje naši zemljaci žive, on se pet puta službeno susreo s Hrvatima: tri puta u Hrvatskoj i dva puta u BiH. Stoga ne čudi izjava jednog vatikanskog djelatnika koji je rekao kao su ‘Papi iza Poljaka najdraži Hrvati’. I Hrvati su u više navrata očitovali kako vole svog papu. Hrvatska i BiH zahvalne su mu što se zauzimao da budu priznate kao suverene i nezavisne države” istaknuo je mons. Puljić.
Život sv. Ivana Pavla II. bio je prožet susretima s različitim nacijama i ljudima. Nadbiskup je predočio te susrete kroz četiri koncentrična kruga. U prvi krug dolaze obitelji, mladi i bolesnici. Drugi krug su oni koji oblikuju javno mnijenje: državnici, političari, znanstvenici, djelatnici kulture i obavijesnih sredstava. Treći krug su biskupi, svećenici i Bogu posvećene osobe, a četvrti krug oni koje je Crkva uzdigla na čast oltara, sveci i blaženici. Nadbiskup se osvrnuo i na važnost Ivana Pavla II. za Bosnu i Hercegovinu u vrijeme rata. “On je u različitim prigodama, osobno i putem svojih izaslanika i diplomatskih predstavnika, apelirao na državnike Europe i svijeta da se učini sve kako bi se zaustavio okrutni rat u BiH i svima osigurao život dostojan čovjeka, u pravednom i stabilnom miru među narodima. Kako njegovi apeli nisu nailazili na odziv, on je za mnoga tragična događanja u BiH smatrao odgovornom i međunarodnu zajednicu. Rat i nasilje u BiH nazivao je sramotom Europe, trnom koji potamnjuje povijest civiliziranog svijeta te da će to ostati najžalosnijim poglavljem povijesti Europe. Mnogo puta iskazao je duboku žalost i suosjećanje s onima koji su oplakivali svoje ranjene, zatočene, nestale i poginule. Osobito s onima koji su izgubili svoje domove i bili prisiljeni bježati s vjekovnih ognjišta i iz rodnih krajeva. U više navrata je poručivao ljudima BiH da nisu sami i napušteni. ‘Više nego ikada doživljavam vašu dramu; Niste napušteni. S vama smo i bit ćemo s vama sve više’” podsjetio je na papin angažman nadbiskup Puljić.
Drugog dana boravka u Travniku, u četvrtak 22. listopada, na spomendan sv. Ivana Pavla II., nadbiskup je u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage predslavio misu u zajedništvu sa svećenicima Travničkog dekanata. Svakog četvrtka, na dan Sluge Božjega Petra Barbarića, čiji zemni ostatci počivaju u toj crkvi, vjernici hodočaste na njegov grob utječući se njegovu zagovoru. Tom prigodom je i duhovnik sjemeništa don Pavo Šekerija proslavio 25. obljetnicu svećeništva. “Dan prvog nastupa pape 1978. g. bio je toliko znakovit da je Kongregacija za proglašenjem svetih odlučila da spomendan bude dan kad je Wojtila službeno započeo svoj pontifikat, a ne 2. travnja kad je preminuo. Papa Benedikt XVI. ga je na Nedjelju božanskog milosrđa, 1. svibnja 2011. g., proglasio blaženim. Svečano misno slavlje na Trgu Sv. Petra i po drugim trgovima Rima pratilo je oko dva milijuna ljudi. Osobito je bila zapažena nazočnost velikog broja mladih koji su došli sa svih strana svijeta, a najviše iz njegove rodne Poljske. Papa Benedikt XVI. bio je dugogodišnji suradnik Ivana Pavla II. (od 1982.), on je prvi papa koji je beatificirao svog prethodnika. Učinio je to vrlo dirljivim riječima pohvale na račun Wojtyline ‘snažne, darežljive i apostolske vjere koja je i njega samog hrabrila i izgrađivala’, priznao je Benedikt XVI. u homiliji beatifikacije“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Ivan Pavao II. bio veliki papa koji je svojim nastupom, osobnošću i riječju osvajao ljude za Krista. Od prve javne propovijedi kad je zamolio neka svi otvore vrata Kristu, jer on najbolje zna što je u srcu čovjeka, do onog posljednjeg zbogom s prozora, kada zbog bolesti nije bio kadar ni usta otvoriti. Ali, i tim posljednjim pojavljivanjem odaslao je važnu poruku ljudima i svijetu.
Mons. Puljić je podsjetio da je na objavu ‘Habemus Papam Carolum Wojtyla’, 77-godišnjeg kardinala Pericle Felicia, 16. listopada 1978. g. poslije podne, svijet bio zatečen. „Bila je to znakovita i hrabra gesta kardinala koji su u Sikstinskoj kapeli poslije četiri i pol stoljeća izabrali stranca-netalijana za Petra naših dana. I k tomu, prvog papu Slavena. Dok je izborom Wojtyle u Poljskoj nastalo oduševljenje, slavlje i radost, u Francuskoj se pojavila velika znatiželja s pitanjima što će se dogoditi nakon tog izbora. U Njemačkoj se, uz uobičajenu znatiželju, govorilo i pisalo s pozitivnim osjećajima nade. U Rusiji je zavladala velika zabrinutost“ rekao je mons. Puljić, dodavši kako je s pravom povjesničar iz Perugie, prof. Marco Impagliazzo, koji je uredio knjigu s petnaest priloga drugih autora, stavio izazovan naslov, ‘Wojtylin šok’. „Kad nas nešto strašno iznenadi, kažemo da smo šokirani onim što smo čuli i vidjeli. Ako dođe do teškog poremećaja cirkulacije ili do kritičnog smanjenja krvi u mozgu, srcu, kao i kada u stanicama našeg tijela nema dovoljno kisika, organizam može doživjeti šok. Šok je u medicini neugodno stanje koje čovjeka iznenadi i stvara ozbiljne zdravstvene probleme. Je li onda opravdan naslov spomenute knjige ‘o šoku’?! Čime i kako je kardinal Karol Wojtyla šokirao svijet“ upitao je nadbiskup i naveo razloge za taj naslov prema prof. Impagliazzu. Prvo iznenađenje je što je papa stigao iz istočnog, komunističkog dijela Europe. Ljudi su se pitali što će učiniti papa koji dolazi iz katoličke zemlje u kojoj je Crkva vodila borbu s opakom ideologijom komunizma. Iznenađenje se zbilo i kod prvog pojavljivanja u javnosti, 16. listopada 1978., kad je ‘prekršio’ uhodani protokol, pa se neposredno obratio okupljenoj masi: ‘Želim vas pozdraviti na vašem, dapače, našem lijepom talijanskom jeziku. Ako pogriješim, vi ćete me ispraviti’. Osobito iznenađenje dogodilo se za vrijeme njegove prve pontifikalne mise, 22. listopada 1978., kada je povišenim tonom uzviknuo: ‘Ne bojte se Krista i njegove moći!’. Pozvao je i potaknuo sve neka pomognu papi i svima koji žele služiti Kristu, da služe čovjeku i čovječanstvu. „Ne bojte se! Štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se, jer Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna! Molite za me! I pomozite mi da mu mogu služiti!“ rekao je tada papa. „Taj Wojtylin vapaj u vremenu jake sekularizacije, udaljavanja ljudi od vjere i Crkve, došao je kao melem na ranu. Bio je to znak velikog ohrabrenja za one koji su se bili pomirili s okružjem ateizma i bezboštva i za one koji su sumnjali i tražili. Njegove riječi nisu mogle ostaviti nikoga ravnodušnim. Najveća novost i šok, osobito za one koji su se trudili stjerati Crkvu u sakristiju, kad je već ne mogu zbrisati s lica zemlje, bila su njegova misionarska, pastoralna putovanja diljem svijeta. Tamo je svojim govorima, porukama i propovijedima, u središte pozornosti vratio čovjeka, vrijednost života i dostojanstvo ljudske osobe, obitelji i naroda“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je svojom aktivnom pojavom na pozornici svijeta, Ivan Pavao II. pokazao da je Crkva živi organizam koji je kadar biti sugovornikom i sudionikom u brojnim pitanjima koji muče čovjeka na istoku i na zapadu, na jugu i sjeveru kugle zemaljske. Umirovljeni kardinal Re, koji je neko vrijeme bio i zamjenik državnog tajnika kardinala Angela Sodana, a onda prefekt Kongregacije za biskupe, dao je u tom vidu znakovitu izjavu: ‘Svijet se divio Wojtyli za sve što je činio. Divio se njegovim putovanjima i gestama. Divio se njegovoj sposobnosti da ozbiljno prihvati stvarnost života. Posjedovao je, naime, duboki smisao za realnost. A život mu je bio prožet i osvijetljen živom vjerom. Izvor svih njegovih pothvata i napora bio je u njegovoj osobnoj, žarkoj i dubokoj molitvi’. „Siguran sam da mnogi još uvijek nose u srcu drage uspomene iz vremena njegovog pontifikata. Ne samo katolici i oni koji vjeruju na drugačiji način, nego i svi ljudi dobre volje. Svi smo bili svjedoci njegove ljubavi i zauzetosti za svakog čovjeka. Zbog toga zahvaljujemo Božjoj Providnosti što je Duh Sveti iznenadio svijet izborom Karla Wojtyle za Petrova nasljednika. Osobito što je Ivan Pavao II. iznenadio svijet svojim javnim nastupima i putovanjima, živom vjerom koju je svjedočio te osobnom, žarkom i dubokom molitvom koju je prakticirao“ rekao je mons. Puljić, zaključivši: „Sveti Ivane Pavle, nauči i nas kako ljubiti Boga i čovjeka. I pomozi nam, poput tebe, svjedočiti za kršćanske ideale i žarko moliti za potrebe Crkve i svijeta“.