Svečanu Večernju uoči blagdana sv. Šimuna, zaštitnika Grada Zadra, u srijedu 7. listopada u svetištu sv. Šimuna u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Bogobojazan i pravedan Šimun koji je u Isusovo vrijeme živio u Jeruzalemu opisan je u Lukinom evanđelju, kad su Marija i Josip po Mojsijevom zakonu donijeli dijete Isusa u hram prikazati Gospodinu. Primajući dijete Isusa u svoje naručje, Šimun je blagoslovio Boga riječima: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga“.
„Ovogodišnje obilježavanje našeg svetog zaštitnika je u vremenu kad se u Vatikanu odvija redovita sinoda biskupa koja raspravlja o zvanju i poslanju obitelji u svijetu. Na uočnicu početka rada sinode, papa Franjo je na bdjenju rekao da je obitelj svjetlo u tami svijeta. To se nadovezuje na misao koju je Šimun izgovorio, prikazujući Isusa u hramu, da je on svjetlost na prosvjetljenje naroda“ rekao je mons. Puljić, naglasivši papin poziv da se moli kako bi Duh Sveti podržavao sinodske oce u njihovom hodu i radu. „To je jako važno. Osjetili smo to za vrijeme izvanredne sinode, kada su se stvari na sinodi odvijale kako jesu, a na medijskom prostoru čuli smo i čitali svašta. Zaista je potrebna asistencija Duha Svetoga. Duhu Svetom ćemo preporučiti rad sinode. Jer, govor je o obitelji, božanskoj instituciji koja je svjetlo u tami svijeta, koliko god bilo slabo“ rekao je mons. Puljić.
Podsjećajući na papin poticaj da se prepozna dragocjeno iskustvo braka i obitelji, cijeni i naviješta sve što je u tom iskustvu lijepo, dobro i sveto, papa je poželio i da se prihvati stanje ranjivosti i teškoća u braku koje stvaraju ratovi, bolesti, tuga i ranjeni odnosi. „Ali, neka se ne zaboravi kako je evanđelje ta radosna vijest od koje uvijek valja iznova započeti“ rekao je papa Franjo.
Nadbiskup Puljić je govorio o značenju sinode. Tu je instituciju prije pedeset godina ustanovio bl. Pavao VI. (15. rujna 1965.). Riječ je grčkog podrijetla, sinodos, a znači hoditi zajedno. „Biskupsku sinodu može se definirati kao skupštinu predstavnika katoličkog episkopata koja ima savjetodavnu ulogu i pomaže papi u upravljanju općom Crkvom. Njena je zadaća raspravljati o pitanjima koja se po nalogu pape imaju proučiti te iznijeti prijedloge i želje dok sinoda traje. Ali, sinoda ne rješava pitanja i probleme niti o tomu donosi neke odluke. Ona nema učiteljsku ili pravnu ulogu, već samo pastoralnu i savjetodavnu“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na papine riječi da sinoda nije parlament čije odluke imaju izvršnu vrijednost, nego institucija koja izriče mišljenje i savjetuje papu, a on onda donosi odluke. „Uloga rimskog prvosvećenika na sinodi odražava njegov primat u upravljanju općom Crkvom. Jer, papa saziva, potvrđuje izbor članova, određuje o čemu će se raspravljati. On predsjeda sinodi, zaključuje njen rad ili obustavlja i raspušta njen rad“ rekao je mons. Puljić. Predstavio je rad sinode o obitelji na kojoj sudjeluje 270 sinodskih otaca (107 iz Europe, 64 iz Amerike, 54 iz Afrike, 36 iz Azije i 9 iz Oceanije).
HBK predstavlja požeški biskup mons. Antun Škvorčević, a BK BiH vojni ordinarij mons. Tomo Vukšić. Prisutna su 24 stručnjaka i 18 bračnih parova te 14 ‘bratskih delegata’ iz drugih nekatoličkih zajednica. Rad sinode u tri tjedna podijeljen je u tri dijela, shodno sadržaju pripremnog dokumenta, Instrumentum laboris. To su izazovi za obitelj danas, razlučivanje obiteljskog zvanja i poslanje obitelji u svijetu. Sinodski oci imaju prigodu intervenirati u dvorani o nekoj temi iz radnog dokumenta te u manjim jezičnim skupinama, od po dvadesetak članova, raspravljati o onome što se bude tražilo. Vijeće od deset članova, koje je imenovao papa, sastavit će konačno izvješće, Relato finalis, o kojem će biskupi glasovati 24. listopada i ono će biti predano Svetom Ocu za doradu i objavu.
„Naučili smo govoriti o duhovnim zvanjima, zvanjima svećenika i redovnika. Rijetko govorimo da je obitelj zvanje, koje Bog poziva i potiče da se ostvaruje u životu nošen idealima“ rekao je mons. Puljić.
Istaknuo je papinu poruku na bdjenju uoči sinode, da se Crkva koja nastoji biti vjerna svom Zaručniku i svom nauku, ne boji zasukati rukave kako bi polila ljudske rane uljem i vinom. „Ne gleda na to iz staklenog dvorca kako bi sudila ili razvrstavala ljude; ne boji se jesti i piti s carinicima i grešnicima. Ona širom otvara vrata kako bi primila one koji se kaju ili imaju kakvu potrebu, a ne samo one koji su pravedni ili vjeruju da su savršeni. Crkva se ne stidi brata koji je posrnuo i pao. I ne pravi fintu da ga ne vidi, nego mu pomaže da ustane i krene, ohrabruje ga da nastavi hod s nadom i vjerom“ podsjetio je na papine riječi mons. Puljić, zaključivši s molitvom za blagoslovljen rad sinode Isusu, Mariji i Josipu u kojima je sjaj istinske ljubavi: Sveta Nazaretska obitelji, učini naše obitelji mjestima zajedništva i prostorom molitve, pravom i istinskom školom evanđelja i malim domaćim crkvama.
Nakon liturgije bdjenja, svećenici i puk počastili su moći sv. Šimuna čije tijelo neraspadnuto počiva u dragocjenoj škrinji iznad glavnog oltara u svetištu, a otvara se uz svečev blagdan i otvoren je pogledu vjernika u molitvi tjedan dana od svetkovine sv. Šimuna.
Ines Grbić