Blagdan Gospe od Ružarija svečano je proslavljen u nedjelju 4. listopada u istoimenoj župi u Preku koncelebriranim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon mise nadbiskup je predvodio i procesiju s Gospinim kipom kroz mjesto. „Crkva Isusovih učenika započela je svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje večere. S Marijom će i završiti svoj hodočasnički put prema eshatonu. Uz Isusa, Marija je u središtu Crkve. Stoga je pozdravljamo hvalospjevom njene rođakinje Elizabete koja ju je prepoznala kao ženu vjere: ‘Blagoslovljena si među ženama jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina’“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da vjernici čuju Gospin pozdrav, kako ga je uputila i Elizabeti i da osjete kako Marija nosi Isusa.
Nadbiskup je podsjetio da je prije trinaest godina, 16. listopada 2002., sv. Ivan Pavao II. objavio apostolsko pismo kojim je proglasio Godinu krunice (2002.- 2003.). Uz radosna, žalosna i slavna otajstva, uveo je i i otajstva svjetla koja govore o krštenju na Jordanu, svadbi u Kani Galilejskoj, navještenju Božjeg kraljevstva, preobraženju i euharistiji. „Pozivajući vjernike da moljenjem krunice razmatraju Kristovo lice, poželio je da im na tom putu razmatranja učiteljicom bude Marija, njegova Presveta Majka. Uz blagdan Svetog Ružarija, lijepo se uklapaju i godine naše molitve i neizvjesnosti iz Domovinskog rata, kad su naši branitelji, goloruki i s krunicom oko vrata, ustali u obranu slobode i narodnog identiteta. I dogodilo se čudo slobode zahvaljujući moćnom zagovoru Presvete Djevice, kako je rekao i kardinal Franjo Kuharić. Krunica je bila draga molitva naših roditelja i brojnih svetaca i blaženika. Ona je postala simbolom obrane naših ognjišta i svetišta. Nju je stoljećima poticalo i preporučivalo crkveno učiteljstvo, a po svojoj jednostavnosti dobro se uklapa u duhovni hod kršćanstva. Premda je krunica marijanski intonirana, ona je molitva kristološkog srca, sažetak evanđeoske poruke, po kojoj promatramo Isusovo lice Marijinim očima, kaže sv. Ivan Pavao II.“ rekao je mons. Puljić.
Crkva je božanska i ljudska stvarnost, rođena u krvi na križu te nastavlja u vremenu i prostoru kao produljeno Isusovo utjelovljenje živjeti među ljudima. „Na Duhove je s Marijom počela rasti i osvajati svijet. I razvija se kroz stoljeća sve do naših dana.
U Sikstinskoj kapeli, u sredini Posljednjeg suda, paralelno s Gospinim obrisima s desne strane Otkupitelja koji sudi svijetu, detalj je mišićavog čovjeka koji u ispruženoj lijevoj ruci čvrsto drži krunicu i pruža je muškarcu i ženi kako bi im pomogao popeti se u raj. Ovo je Michelangelo oslikao tridesetak godina prije nego je papa Pio V. ustanovio liturgijski spomen BDM od Pobjede kao uspomenu na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. g. Pučka pobožnost pripisala je tu pobjedu zagovoru Djevice koju se molilo i zazivalo molitvom krunice. Marijina svetišta kao oaze duhovnosti i kad su suzama oblivena, ozdravljaju dušu čovjeka i donose okrepu i blagoslov“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši radost naroda koje se okuplja i hodočasti u Gospina svetišta gdje se pjeva i moli. Ususret blagdanu, u župi Preko p. Zvonimir Vlah je održao pučke misije od 27. listopada do 4. listopada. P. Zvonimir je susreo posebno svaku skupinu vjernika, djecu, mlade, odrasle. Svakog dana je predvodio misno slavlje i imao nagovor o obitelji i odgoju.
Ines Grbić