Devedeseta godišnjica euharistijskog kongresa u Preku održanog 8. rujna 1925. g. obilježena je u nedjelju 6. rujna Simpozijem u Domu na žalu u Preku, gdje je o značenju euharistijskih kongresa za Crkvu u Hrvatskoj kao jedan od izlagača govorio mons. dr. Juraj Batelja. Kao autor trilogije, on je u drugoj knjizi čiji je naslov ‘Povijesne crtice o Zadarskoj nadbiskupiji u prvoj polovici 20. st. i euharistijski kongresi u Preku (1925.) i Benkovcu (1938.)’ i koja je dio povijesti Crkve u počecima 20. st., otkrio brojne vrijedne poruke za Crkvu današnjeg vremena. Jedna od njih je i euharistijski kongres u Preku, koji je bio sredstvo promicanja i upoznavanja vjere, življenja u vjeri, ali, u ono vrijeme je bio i učvršćivanje naroda u svijesti njegovog identiteta u tisućgodišnjici Hrvatskog kraljevstva, rekao je mons. Batelja.
„Ako gledamo povijesni kontekst, kongres u Preku je u određenom trenutku bio okosnica za vjernike zadarskog podneblja, kao i euharstijski kongres u Benkovcu 1938. g. koji je imao poteškoću sačuvati hrvatski živalj uz sakrament euharistije na području Ravnih kotara i Bukovice. Euharistijski kongresi su bili prilika za učenje u vjeri, produbljivanje i evangelizaciju vjere, jer u njima nisu sudjelovali samo vjernici. Kongresi su i simpatizerima vjere bili dragi, a pokrenuli su se i mnogi indiferentni. I bezbožnici su to promatrali, premda su ih često sabotirali ili organizirali akcije kojima su nastojali omesti održavanje takvih kongresa. A ti kongresi su jačali vjeru u narodu“ rekao je mons. Batelja, istaknuvši da je euharistijski kongres u Preku, s jedne strane, imao zadaću učvrstiti narod u vjeri, a s druge, uslijed talijanizacije Zadra i njegove okolice, narod je trebalo očuvati u njegovom zdravom, nacionalnom identitetu. Mons. Batelja je istaknuo i kako je Katolička Crkva u hrvatskom narodu kroz vjekove stvorila nerazorivu baštinu koju čine bratovštine Presvetog sakramenta, Presvetog tila i krvi Kristove, s tolikim barjacima, oltarima, svetohraništima, kandilima, predmetima potrebnima za ophodne procesije, sudjelovanje u posebnim odorama u procesijama, pobožnost; naime, nitko od članova bratovština nije umirao a da nije bio okrijepljen sakramentima.
Nedavno je proslavljeno i šesto godina euharistijskog čuda u Ludbregu, pa je mons. Batelja istaknuo: „I papa sv. Ivan Pavao II. je zamolio Crkvu da se dublje uživi u otajstvo euharistije kao vrelo evangelizacije. Stoga sam želio otkriti vrijednost euharistijskih bratovština. Želio sam da Božji narod sebe doživi u veličini onoga što su naši očevi, majke i djedovi vjerovali. Ako stalno govorimo, na izvore, što to znači, ići na izvore? Kako ćemo ići na izvore pred dvije tisuće godina, kad se ne možemo nagnuti nad ovo vrelo od prije devedeset godina“ upozorio je mons. Batelja. Iz teološkog pogleda na kongrese, želio je povući zaključak i vidjeti ljepotu euharistije kao sredstva evangelizacije, jer su takvi kongresi kroz povijest u hrvatskom narodu, nacionalni, biskupijski, krajevni, dekanatski, župni, imali ulogu učvrstiti narod u vjeri. „To nije bilo samo okupljanje naroda na misu. Misa je bila vrhunac drugih događanja koja tome imaju doprinijeti. To su bila staleška zborovanja muškaraca i žena, roditelja, djece, mladih, posebno mladići i djevojke, sociološka i privredna predavanja, obrađene teme, npr. obitelj i euharistija, nedjeljna misa i euharistija u životu vjernika, euharistija u izgradnji mladih ljudi. To su bile razređene teme, a kongres se nije održavao jedan dan. On je imao pripreme i do tri dana, a na završetku je bila velika procesija koja je iznjedrila svu ljepotu onoga što narod vjeruje i to je na izvanjski način pokazao. K tome, svaki kongres donio je svoje rezolucije, odluke, vrijedile su za pojedince, bratovštine, župe i pojedine biskupije“ rekao je mons. Batelja.
Sudjelovanje u kongresima u ono vrijeme bilo je i izraz hrabrog svjedočenja naših predaka, jer je to značilo i izloženost i mogućnost za otvaranje javnosti, biti obilježen od vlastodržaca protivnih vjeri itd. Kongresi u Preku i Benkovcu održani su kad je Zadarska nadbiskupija obuhvaćala samo grad i najbližu okolicu te otoke Lastovo, Lošinj, Cres i nekoliko drugih otočića, a 111 župa unutar Kraljevine Jugoslavije bile su povjerene apostolskom administratoru šibenskom biskupu Jeronimu Mileti. „Kongresi koji su se pripremali; bile su pripremljene knjižice s rasporedom tema i održavanja govora, sadržavale su molitve i pjesme. Bile su izdavane prigodne značke, prigodni plakati, letci. To nije bila improvizacija događaja, nego se kongres godinama pripremao.
Žalim da Crkva u Hrvata još od 1984. g. ili nema volje ili nema snage održati jedan nacionalni euharistijski kongres. Čini mi se da smo po tom daleko iza zemalja i Crkava u Europi i svijetu za koje mislimo da su indiferentni u odnosu na vjeru. Čini mi se da Crkva u Hrvata nije odgovorila na poziv Ivana Pavla II. na ovu evangelizaciju čiji je izvor u euharistiji i u odnosu na euharistiju koja izgrađuje Crkvu, kao i na encikliku o euharistiji umirovljenog pape Benedikta XVI. Mislim da nismo posuvremenili govor o euharistiji, nego smo ga sveli na klanjanja i prigodne manifestacije. Ali euharistija nije postala ono što bi trebala biti – stil, nadahnuće i način života. Jer Isus nas kroz euharistiju uči što moramo biti za svijet. Isusova riječ, ‘Veće ljubavi nema od ove, život svoj položiti za braću’, koji se u euharistiji daje za suvremenog čovjeka. Možda baš radi te manjkavosti dolazi do određenih perturbacija radi kojih vjera i nije razumljiva suvremenom svijetu“ upozorio je mons. Batelja, istaknuvši polazište od vjere kroz sakrament euharistije kojem se vjeruje, koji se blaguje i kojemu se vjernik klanja.
Prema istraživanju mons. Batelje, u Hrvatskoj je održano 125 euharistijskih kongresa na nacionalnoj, biskupijskoj, krajevnoj, dekantskoj ili župnoj razini. „To je baština, bogatstvo i nadahnuće koje bi Crkva danas morala uvažiti, poštovati i vidjeti koji je to odraz imalo na ondašnje vrijeme, što je to značilo u homogenizaciji hrvatskog nacionalnog tkiva i njegove katoličke samosvijesti, čega je danas, čini mi se, sve manje. Što bi bilo u povijesti od našeg naroda, da nije bilo te male bijele hostije koja je atom ljubavi za čovječanstvo“ upitao je mons. Batelja, dodavši kako su obljetnica kongresa u Preku i Godina euharistije u zadarskoj nadbiskupiji prigoda da počnemo misliti, učiti i živjeti euharistijski. Kao postulator kauze bl. Alojzija Stepinca, mons. Batelja je istaknuo da je prva Stepinčeva misao kao mladog svećenika zabilježena u jednom pismu, ‘Ima li raja na zemlji, to ga svećenik i vjernik nalaze u svetoj euharistiji’. Bio je osvjedočen da je Euharistiju “Isus izrezao iz svoga srca” i po njoj želi obnavljati svijet u žrtvi i ljubavi. „On je poimao da u svetoj euharistiji Isus govori kao u Betlehemu, u kući kruha, kao u Nazaretu gdje se mistično rađa, kao u dvorani Posljednje večere. Isus je tu prisutan svojom rječju i otajstvenom prisutnošću. On je znao da će narod, ako nije dovoljno poučen u vjeri, odlaziti na stranputice ideologija i drugih vjerskih opredjeljenja“ rekao je mons. Batelja, podsjetivši kako je u malo godina što je imao slobodnog razdoblja, od 1934. do 1941. g., Stepinac u Zagrebačkoj nadbiskupiji predvodio osamnaest euharistijskih kongresa, na kojima je sudjelovalo stotine tisuće oduševljenih katolika. Sudjelovao je i na tri euharistijska kongresa izvan Zagrebačke nadbiskupije, u Ljubljani, u Cetingradu, Starigradu. „Ti su kongresi pridonijeli revitalizaciji naroda i obnovi naroda po euharistiji. Stepinac je znao odakle snaga da se poteškoće mogu nadvladati i dobiti svjetlo da se ne hodi u tami života, nego ide za Isusom koji je jedini pravi put, istina i život“ zaključio je mons. Batelja.
Ines Grbić