MONS. ŽELIMIR PULJIĆ O UVOĐENJU POZDRAVA ‘ZA DOM SPREMNI’ U SUSTAV HRVATSKE VOJSKE

Na brojne upite vezano za inicijativu o službenom uvođenju pozdrava ”Za dom spremni” u sustav Hrvatske vojske, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić upućuje javnosti slijedeću izjavu:

”Predstavljati i voditi razne inicijative u demokratskom društvu način je izražavanja slobode mišljenja. Oni pak koji takvoj inicijativi dadnu svoj pristanak i svoj potpis očituju dvije stvari:

– Prvo, podržavaju ono što pokretači ideje obrazlažu;

– Drugo, svojim potpisom pokazuju da živimo u ozračju demokratskog društva u kojem se može pisati i potpisivati bez straha da će zbog toga netko poći na ”obavijesni razgovor” ili završiti na sudu i u zatvoru.

No, svi koji potpisuju i podržavaju takve inicijative, moraju biti spremni odgovarati svima koji opravdano traže obrazloženje i argumente takvih prijedloga. Ne bih stoga mogao obrazlagati osobne stavove dvojice biskupa koji su svojim potpisom na tu peticiju izrazili svoje očitovanje o tom prijedlogu. Naravno, takvim potpisom to ne čini ni biskup u ime svoje biskupije, ni  profesor u ime fakulteta, ni redovnik u ime svoje redovničke zajednice, ni akademik u ime Akademije, već u svoje osobno ime.

Ostajući dakle na demokratskoj razini, imao bih prijedlog s obzirom na ovu i slične teme o kojima se nerijetko traži očitovanje putem peticije ili referenduma. Pogotovu kad se radi o dvoznačnim i nedovoljno definiranim pojmovima koji najčešće izazivaju napetosti i prijepore. Ili pak ako ideje i prijedlozi daju široku mogućnost manipulacije ljudskim osjećajima, vrijednostima ili tome slično. A čini se da pozdrav ‘Za dom spremni’ ulazi u to područje  dvoznačnosti i nejasnoće.

Smatram, stoga, kako bi bilo korisno i svrsishodno o određenom predmetu, koji u danom trenutku zaokuplja javnost, prirediti prigodan skup ljudi od struke koji će dati svoje stručne i znanstvene priloge. A nakon toga, temeljem zaključaka s toga skupa eventualno poduzeti očitovanje putem potpisa ili referenduma. U protivnom, postoji opasnost da se neku zanimljivu inicijativu ‘privatizira’, a ona može imati obilježja šireg, općeg interesa, pa je šteta ako nema znanstvenu i stručnu podlogu. Pogotovu ako nosi ‘političku’ ili neku drugu etiketu što je onda izlaže još većoj pogibelji i mogućnosti manipuliranja, navijanja i stvaranja nepotrebnih napetosti i društvenog raslojavanja, umjesto konstruktivnih rasprava, razgovora, dogovora i zaključaka”.