Blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavljen u istoimenoj župi franjevaca glagoljaša na Relji u Zadru u srijedu 24. lipnja večernjim koncelebriranim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. „U povijesti je Katolička Crkva često morala polagati dva teška ispita i voditi dvije ozbiljne bitke: jednu za goli život i opstanak s moćnicima ovog svijeta koji su je htjeli učiniti svojom sluškinjom: od rimskih careva do boljševičkih i komunističkih komesara. Drugu bitku vodila je za očuvanje svetih tajna u svom krilu, s vlastitom djecom. Crkvu je kroz stoljeća pogađalo unutarnje rastakanje i izvanjsko ugrožavanje“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši: „Dok se, s jedne strane, udaralo po njenoj strukturi i obaralo na njenu hijerarhiju, s druge strane kušalo se zanijekati njen nadnaravni karakter i posvjetovnjačiti je. Zaboravljalo se da je ona glasnica vječnosti i nadzemaljske istine, navjestiteljica novog neba i nove zemlje“.
Ivan Krstitelj je prorok posljednjih vremena s kojim se zatvara proroštvo Starog zavjeta, a otvara eshatološko doba, vrijeme Duha Svetoga. Njemu kao preteči dodijeljen je zadatak pripremiti narod na veliki mesijanski događaj, dolazak Isusa iz Nazareta. „Ivan Krstitelj je cijeli život bio usmjeren prema Mesiji, Isusu Kristu. Providnost mu je dodijelila ulogu da bude njegov prethodnik, glas koji će navijestiti utjelovljenu Riječ, pripraviti put Gospodinu, Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta i obratiti srca otaca“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Ivan dijete milosti kao Izak, Samson, Samuel.
Nadbiskup je u propovijedi govorio i o veličini Ivanovih roditelja, Elizabete i Zaharije, koji su živjeli prema zapovijedima i odredbama Gospodnjim. Bili su besprijekorni, savršeni predstavnici starozavjetnih pravednika. Nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja i u poodmaklim godinama. „U povijesti spasenja neplodnost je često bila sastavni dio Božjeg spasenjskog plana. Nekoliko žena u povijesti Starog Zavjeta bile su nerotkinje: Sara, žena Abrahamova, majka Samsonova i Ana, majka Samuelova. Ali Bog preko njihove neplodnosti ostvaruje svoje spasenjske zahvate, pa se preko neplodnih majki rađaju nosioci obećanja i proroci Izraelskog naroda. Bog tako pokazuje kako svoj biološki opstanak i svoje spasenje Izrael treba zahvaliti samo Svemogućem Gospodinu koji je svoj narod vodio za ruku“ istaknuo je nadbiskup. Zaharija je bio iz svećeničke loze te je mogao služiti u hramu. Za tu se službu izabiralo kockom, pa je ta čast nekog mogla dopasti možda samo jednom u životu. Izabranik je ulazio u svetište kao zastupnik Božjeg naroda prinijeti kâd Gospodinu. Obred je nalagao da se pred žrtvenikom nakloni i moli. S njim je u taj čas molio i narod okupljen u predvorju hrama i u cijeloj zemlji.
„Luka započinje evanđelje s liturgijom u hramu gdje Zaharija ulazi u svetište prinijeti kâd. Pred kadionim žrtvenikom koji je obložen zlatom u svetom gradu Jeruzalemu, pred zastorom koji skriva Svetinju nad svetinjama, stoji svećenik Zaharija. I obavlja najsvečaniji čin svoje svećeničke službe. Zato je liturgija bit Crkve. Crkva slavi euharistiju i od euharistije živi. Ona ne može bez Krista i euharistije. Isus je svojim utjelovljenjem ušao u ljudsku povijest i učinio je svojom. Liturgija je to doživljeno opisala i opjevala“ rekao je mons. Puljić, dodavši da u tom kontekstu treba gledati i Ivana Krstitelja. On je svojim radom, propovijedanjem i molitvom ostavio vidljive tragove. „Ni pred kim nije imao straha niti su mu koljena klecala. Imao je jasna načela kojima je ostao vjeran do kraja. Nije popustio pred Herodom i njegovom priležnicom Herodijadom. Bio je pravi granit, značaj i karakter. Zato je Isusu bio drag, pa ga je pohvalio kako se takav od žene nije rodio“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je Ivan Krstitelj takve pohvale zaslužio svojom dosljednošću, žrtvom i smrću.
„Ivan je svjedočio istinu bez kompromisa. Zbog toga je postao drag i našem čovjeku, a po sudbini blizak vjerniku Hrvatu. Jer, puno je Ivanâ stradalo širom Lijepe naše, samo zato što nisu htjeli pogaziti svoju vjeru, zanijekati svoje korijene i odreći se kršćanskih načela. Ivan im je u tome bio nadahnuće i zaštitnik, pa su mogli neustrašivo ostati vjerni onome što su od svojih primili. Gdje bismo danas bili da nije bilo naših hrabrih, neustrašivih i svjesnih očeva i majki“ upitao je mons. Puljić, istaknuvši da je pred brojnim izazovima i zavođenjima kojima su vjernici izloženi, štovanje svetaca tihi, ali radikalni otklon od svih progona i zastrašivanja. „Ono je potvrda nadnaravnom, milosnom i evanđeoskom kršćanstvu koje su ispovijedali i prakticirali naši očevi kroz stoljeća. Oni su s vjerom prihvaćali i liturgijom proslavljali svete događaje iz povijesti spasenja. Njima je misa bila predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska. Stoga i mi, poput sv. Ivana, vjerujemo Jaganjcu koji nam dolazi i oduzima grijehe svijeta“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić