54. svećenički dan Zadarske nadbiskupije održan je u srijedu 17. lipnja u Gospinom svetištu u Sinju, odabranom za susret zadarskog prezbiterija jer je ove godine 300. obljetnica čudesne obrane Sinja, kad su branitelji ‘odlikovali’ Gospu zlatnom krunom i prvi put potrčali alku kao znak slavodobitne obrane svog grada i kraja. Zajedništvo od oko pedeset svećenika predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Na putu prema Sinju, mr. don Mario Sikrić održao je nagovor o Apostolskoj postsinodalnoj pobudnici ‘Verbum Domini’ – o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve, upućenu biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i vjernicima laicima. U sinjskom svetištu svećenike je dočekao gvardijan fra Petar Klapež koji je predstavio povijest slike Čudotvorne Gospe Sinjske i svetišta.
Prijepodnevni dio programa zaključen je svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Čudotvorne Gospe sinjske predvodio nadbiskup Puljić. Istaknuvši kako su se zadarski svećenici okupili u hodočasničkom mjestu Gospe Sinjske da bi kao hodočasnici iskazali čast Majci koju tu štuju brojne tisuće vjernika, mons. Puljić je rekao da hodočastiti znači nekomu dati čast u hodu. “Želimo našoj Gospi, koja se ovdje časti tristo godina, i mi reći svoje Hvala. Hvala za sve što je učinila osobno svakome, našim zajednicama, nadbiskupiji, našem narodu i cijelom svijetu, jer ona je Majka svećenika i Majka Crkve” rekao je nadbiskup. U homiliji je istaknuo važnost molitve i milostinje, tragom navještaja koje donosi Isusove upute o molitvi i milostinji. “Nakon govora o blaženstvima, evanđelist Matej donosi konkretne stvari iz života vjernika. Govori o srdžbi, preljubu, zakletvi i osveti, o ljubavi prema bližnjima, ali i prema neprijateljima. Isusova je želja i nakana da ‘njegovi’ budu različiti od farizeja i carinika. Jer, oni su sol zemlje i svjetlo svijeta. Zbog toga im kaže da kad dijele milostinju, ne trube kao licemjeri, nego neka to čine u skrovitosti. Isto pravilo vrijedi i za molitvu” rekao je nadbiskup Puljić.
I apostol Pavao piše Korinćanima o važnosti milostinje i darivanja, ističući da Bog voli veselog darovatelja. Zajednica kršćana u Korintu Pavlu je osobito draga, jer je nastala kao Božji dar nakon razočaranja u Ateni. “On je na nju ponosan i ona je ‘remek djelo’ njegovog apostolata. Slikovito se izrazio da je ona njegovo preporučeno pismo koje mogu svi čitati. Tu zajednicu on ljubi očinskom ljubavlju” rekao je mons. Puljić, dodavši da u poslanici Pavao izlaže nauk o križu, pomirenju, sudioništvu na muci i uskrsnuću Kristovu. “Govori o potrebi molitve i zahvaljivanja. Osobito je dragocjeno izvješće o prikupljanju milostinje, kad opisuje njena svojstva i obrazlaže svrhu. Neke su pojedinosti aktualne pa bi se moglo reći da Pavao, kako ne bi došao u sukob sa ‘Zakonom o diskriminaciji’, te zaštitio sirotinju koju se olako etiketira, kaže da nam je u tome uzor sam Krist, koji premda bogat, radi nas postade siromah, da se mi njegovim siromaštvom obogatimo. Pavao se u toj poslanici otkriva kao apostol i misionar, učitelj i pastir, mistik i čovjek akcije” rekao je nadbiskup. Potaknuo je svećenike da preporuče župne zajednice i sebe same, kako bi, poput Pavla, i svećenici voljeli povjereno stado. “Neka nas povremena razočaranja u ljude ne umore, već potaknu da s većim žarom i oduševljenjem radimo na njivi Gospodnjoj, kako bi drugi mogli po njima otkrivati i prepoznavati tragove našeg apostolata. Povjereni vjernici neka svjedoče i govore o našoj očinskoj ljubavi koju im pokazujemo. Jer i mi ih, poput svetog Pavla, smatramo preporučenim pismom koje svi mogu čitati. Neka nam Gospa Sinjska, Majka Kristova i majka svećenika, isprosi milost vjernosti, ustrajnosti i darivanja” zaključio je mons. Puljić. Poslijepodne su svećenici posjetili vrijednu samostansku arheološku zbirku te su se popeli na sinjsku tvrđavu s Gospinom crkvicom gdje su izmolili Večernju, čime su zaključili svoj hodočasnički posjet Gospinom sinjskom svetištu. (R.J.)