Na 730. godišnjicu posvete katedrale sv. Stošije u Zadru (27. svibnja 1285. – 27. svibnja 2015.), u srijedu 27. svibnja svečano misno slavlje u zadarskoj prvostolnici predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Prema uputi Biskupskog ceremonijala, da je katedralna crkva središte liturgijskog života biskupije te se na prikladne načine u vjernike treba utiskivati poštovanje prema katedrali, nadbiskup je istaknuo da tome doprinosi i godišnja proslava njenog posvećenja te hodočašća vjernika u katedralu. Crkva je namijenjena okupljanju Božjeg naroda i slavljenju svetih otajstava, a posvećeno mjesto ima svoju simboliku koja se očituje i u terminologiji, rekao je mons. Puljić.
„Sveto ili posvećeno na hebrejskom se kaže kadoš, a znači nekoga ili nešto ‘izdvojiti’ za posebnu svrhu. U Starom zavjetu, dok su Izraelci hodili kroz pustinju, postojao je šator sastanka koji je bio mjesto susreta Boga i čovjeka, ali i znak da Bog s njima putuje do ulaska u obećanu zemlju. Tada će sveti prostor ‘prijeći’ u jeruzalemski hram koji se u više navrata gradio i rušio“ rekao je nadbiskup. U Novom zavjetu mjesto susreta čovjeka s Bogom vezano je najprije uz osobu Isusa Krista u kojem se Božja riječ ušatorila među ljudima. „Da bi se u vremenu i prostoru moglo vidljivo slaviti euharistijsko slavlje i druge sakramente, trebalo je odrediti prikladno mjesto za to. Taj prostor posvećivao se za slavljenje svetih otajstava, a nazivao se crkvom“ rekao je mons. Puljić. Predstavio je i obred posvete crkve. Uz svečanu procesiju i službu čitanja, nakon posvetne molitve svetim uljem se pomazuje oltar koji postaje znamen Krista Pomazanika i Glave Crkve. Istim uljem pomazuju se zidovi ili stupovi crkve, što simbolizira jedinstvo Glave (oltar) i tijela Crkve (zidovi). Tamjan koji simbolizira Kristovu žrtvu i upaljene svijeće upućuju na to da je Krist svjetlost na prosvjetljenje naroda te da Crkva odsjeva njegovim sjajem. „Sve to je učinjeno kao priprema za slavlje euharistije, a to je glavni cilj zbog čega se grade crkve i podižu oltari gdje se vjernici hrane na gozbi njegove riječi i tijela“ rekao je nadbiskup Puljić.
I navještena čitanja govore o temi Božjeg hrama. U evanđelju se Isus ljuti što su trgovci pretvorili Božji hram u špilju razbojničku, pa je njihove stolove isprevrtao. Pavao poručuje Korinćanima da su oni hram Duha Svetoga, pa neka se trude da taj hram bude uredan i svet. Prvo čitanje donosi Ezekijelovo viđenje novog hrama. „Dan posvete crkve važan je događaj koji se svake godine svečano obilježava. Podsjeća na to da je ljudsko djelo kao građevina predano Bogu na uporabu i tim svečanim činom postaje svetim prostorom u kojem se Bogu molimo i prinosimo žrtve“ rekao je mons. Puljić.
U Ezekijelovoj knjizi vidi se dramatičnost svega što je predvidio: razaranje Jeruzalema (586) kad su prognanici mislili da su propale sve njihove nade. Dom Jahvin postao je je ruševina, zemlja opustošena, narod raspršen svijetom. „Upravo u tom razdoblju Bog poziva Ezekijela neka bude prorok utjehe, obećanja i spasenja. On počinje naviještati novi i vječni Jeruzalem u kojem će se opet nastaniti slava Jahvina. Na povijesnoj prekretnici, kad Izrael zbog sužanjstva gubi svoju državu i svoje kraljevstvo, svoju samostalnost i svoj hram, ustaje prorok. Govori izgnanicima o velikoj nadi i blistavoj budućnosti. Nekadašnji prorok suda koji je opominjao i najavljivao rušenje hrama, sad postaje prorok spasenja i navjestitelj bolje budućnosti. Na ruševinama Jeruzalema navješta novi početak, novo stvaranje. U viđenju gleda novi dom Jahvin i zemlju nastanjenu, plodnu i bogatu“ rekao je nadbiskup. Iako narod kojem se prorok obraća živi u beznadnim okolnostima, nema države, domovina je izgubljena, hram porušen, narod raspršen, Ezekijel u vjeri vidi blistavu budućnost mesijanskog kraljevstva te prepoznaje Božji spasiteljski naum i njegova djela, zaključio je mons. Puljić.
Katedrala sv. Stošije, trobrodna romanička građevina, najveća je crkva u Dalmaciji izgrađena u 12. i 13. st. na temeljima starije iz 9. i 11. st., podignute na mjestu starokršćanske bazilike iz 4. st. God. 1202. Zadar su razorili Mlečani te je obnova katedrale koja je tada stradala trajala cijelo 13. st., a 1285. g. posvetio je nadbiskup Lovro Periandar. Ispod povišenog prezbiterija nalazi se kripta iz 12. st. Sakristija/ kapela sv. Barbare među najstarijim je dijelom katedrale, u njoj je podni mozaik iz prve polovice 5. st. Neoromanički zvonik građen je u 15. i 19. st., 1894. g. dovršen je po nacrtu poznatog engleskog arhitekta Thomas Graham Jacksona.
Ines Grbić