„Fešta bl. Jakova Zadranina u Bitettu – poveznica talijanskog i hrvatskog puka“ naziv je večeri duhovnosti ususret proslavi bl. Jakova Zadranina u ponedjeljak 27. travnja, a održana je u četvrtak 23. travnja u dvorani Matice hrvatske u Zadru. Događaj je priredio Miljenko Dujela, dugogodišnji novinar i redatelj talijanskih kuća RAI. Taj blaženik nedovoljno je poznat i vrednovan u Zadru i Hrvatskoj, a u Italiji gdje počiva njegovo neraspadnuto tijelo ima veliko poštovanje i čašćenje. Papa Klement XI. proglasio je Jakova Zadrannina blaženim 1700. g. Umirovljeni papa Benedikt XVI. potvrdio je 19. prosinca 2009. g. herojske kreposti bl. Jakovu Zadraninu. Dekretom Kongregacije za kauze svetaca priznalo se čudo, što je dio njegova postupka proglašenja svetim, uz prijavu 63 čuda po njegovom zagovoru.
Dujela je predstavio kontekst štovanja bl. Jakova u Italiji i temeljem dokumentarnog filma kojeg je snimio 2000. g. u Bitettu, povodom 600. obljetnice njegovog rođenja i 300. godišnjice proglašenja blaženikom. Bitetto je gradić s 13 000 stanovnika pokraj Barija, gdje je Jakov došao 1436. g. u 36. godini života. Tu je živio do starosti, umro je 27. travnja 1496. g. u 96. godini života. Sadašnji samostan u Bitettu gdje je Jakov postao redovnikom nosi naziv Bl. Jakov Zadranin.
Petnaest godina nakon njegove smrti, kada su franjevci izmještali grobnice u samostanu, Jakovljevo tijelo pronašli su neraspadnuto i sada takvo počiva u pokrajnoj lađi te samostanske crkve u Bitettu. To je bio dodatni znak potrebe za njegovim štovanjem. Zbog kreposnih djela služenja i čudesa koja su se u vezi s njim događala, puk ga je proglasio svetim za života i odmah nakon njegove smrti. „U samostanu u Bitettu, kada dođe samo i jedan Hrvat kao hodočasnik, misa se služi na hrvatskom jeziku, makar bilo i stotinu Talijana. Toliko poštuju naš narod i našeg blaženika“ rekao je Dujela.
Jakov je rođen u Zadru 1400. g., u obitelji Leonarda i Blaženke Varindjec. Jakov Zadranin u dokumentima je zapisan kao Ilirski, Zadranin, Slaven, Dalmatinac. U kasnijoj literaturi prevladava ‘da Bitetto’, pa je poznat kao Giacomo Illirico da Bitetto. Povjesničar, blagopokojni fra Petar Runje i dr. don Pavao Kero, vikar za kulturu Zadarske nadbiskupije, potvrdili su temeljem arhiva zadarsko podrijetlo Jakova. To što je dugo nazivan Ilirikom i Slavenom doprinijelo je njegovom nedostatnom poznavanju u Crkvi zadarskoj. Jakov je kršten u crkvi Marije Velike čiji su ostaci sada pokraj zadarske tržnice na poluotoku. Kao laik boravio je u crkvi i samostanu sv. Frane u Zadru gdje je pomagao franjevcima u svakodnevici; bio je sakristan, kuhar, vrtlar, vratar, kupio je milostinju, snabdjevao samostan potrebnim.
„Bl. Jakov je bio običan, ‘mali’ čovjek, kao svatko od nas, naizgled bez velikih darova, a iznimno je služio Crkvi i potrebnima. U tome je njegova veličina i uzor. Taj duhovni velikan nadživljuje vrijeme i prostor svog djelovanja kao redovnik žarke molitve, vrlo marljiv u svakodnevnim poslovima koje je sveto obavljao. Takve smo kreposti pozvani nasljedovati“ rekao je Dujela. Istaknuo je hodočašća vjernika Zadarske nadbiskupije u Bitetto pod vodstvom zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka 1989. g. i 2000. g., koji je rekao kako Hrvatsku i Italiju povezuju Jadransko more i povijest, a Bl. Jakov Zadranin je duhovna poveznica. U lipnju 1989. g. relikvija bl. Jakova je donesena u zadarski samostan sv. Frane i izložena na štovanje. Tom prigodom u homiliji mise koju je predvodio, nadbiskup Oblak je više puta rekao ‘Oprosti nam, blaženi Jakove Zadraninu, što smo te zaboravili’, moleći oprost što ga se dovoljno ne časti, što je zabilježeno i u nadbiskupijskom Vjesniku.
Dujela je opisao dolazak Jakova u Italiju. Jakov je pratio zamjenika provincijala na generalnom kapitulu Franjevačkog reda 1435. g. u Firenzi. Nakon kapitula poželio je ostati u Franjevačkoj provinciji sv. Nikole biskupa sa sjedištem u Bariju. God. 1437. Jakov je položio prve redovničke zavjete u samostanu u Bitettu. Bl. Jakov Zadranin je i naziv glavne ulice koja vodi od tog samostana do katedrale sv. Mihovila arkanđela u Bitettu, a njenom dužinom od skoro kilometar i pol Jakov je svakoga dana išao u katedralu na misu. Koliko ga štuju potvrđuje da se na gradskom trgu u Bitettu nalazi velika slika blaženika, ispod koje na hrvatskom i talijanskom piše Beato Giacomo da Zara/Bl. Jakov Zadranin. Bio je čovjek molitve, pobožan Kristovoj muci i Mariji, pokornik, pratila su ga čudesa i proroštva. Pomagao je djeci u nevolji, a za pošasti kuge u tom kraju 1482. g. iskazao je ljubav i požrtvovnost prema zaraženima.
Uz njegov blagdan, u Bitettu bl. Jakova časte tjedan dana mnogim događajima. Budući da je bio kuhar, a subraća su svjedočila Jakovljevoj levitaciji za vrijeme jednog kuhanja boba, tih se dana u restoranima Bitetta kuhaju jela po Jakovljevom receptu. Na blagdan 27. travnja kao svog nebeskog zaštitnika puk ga slavi svečanim misama i velikom procesijom od samostana do katedrale, s njegovom relikvijom, prstom, koja se ostavi u katedrali do 1. svibnja. U tom tjednu održi se i srednjovjekovni sajam, kada stanovnici Bitetta obuku odjeću iz vremena bl. Jakova. Taj duhovni događaj je i velika turistička atrakcija. Dujela je opisao i povijesni događaj povezan s bl. Jakovom. Kada je bila urota knezova protiv napuljskog kralja, svim knezovima je odrubljena glava, a preživio je samo knez Andrea Matteo Acquaviva, jer je za njega kod kralja posredovao bl. Jakov. Također, kad je sin kneza Acqavive bio na samrti, bl. Jakov se molio za njega i ozdravio je. Prizor iz 1487. g., kad knez Acquaviva dolazi pred samostan u Bitetto i zahvaljuje Jakovu prikazujući mu svog ozdravljenog sina, u zahvalnosti za pomoć, vjernici Bitetta priređuju do danas. Skupina od dvjesto sudionika odjene se u odjeću onoga vremena i u nazočnosti mnogih posjetitelja uprizori te scene kneževe zahvale blaženiku pred samostanom. Za proslavu blagdana dođu i mnogi Talijani porijeklom iz regije Puglia koji žive u Americi, a privrženi su blaženiku. Relikvija se odnese i u New York i Toronto jer ga Pugliani u SAD-u i Kanadi žele počastiti te su mu tamo posvetili kapele. Dujela je podsjetio kako je Pino Bruno, reporter RAI-a koji je u Domovinskom ratu 1991. g. izvještavo iz Zadra, kad je čuo da ide u Zadar, otišao u samostan bl. Jakova u Bitettu pomoliti se blaženiku da ga sačuva, a po povratku mu je zahvalio za život. U Bitettu se u sklopu samostana nalazi i muzej bl. Jakova Zadranina, ambulanta i samoposluga za potrebne koje nose njegovo ime. Prva crkva izvan Italije posvećena bl. Jakovu Zadraninu je u Albaniji. U Italiji je niz crkvi njemu posvećenih, a i HKZ Göppingen u Njemačoj nosi ime Jakova Zadranina.
Ines Grbić