„Potrebna nam je terapija pohoda i susreta – drugih nama i nas drugima“ poručio je generalni vikar zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić u propovijedi svečanog misnog slavlja koje je predvodio na zavjetnu svetkovinu Gospe od Zečeva u ponedjeljak 11. svibnja u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu.
U najstarijem marijanskom svetištu zadarske nadbiskupije koje će sljedeće godine, kako je najavio don Božo Barišić ninski župnik i dekan, proslaviti petsto godina od Gospina ukazanja pastirici Jeleni Grubišić kod otočića Zečevo u ninskoj uvali, mons. Lenkić je govorio o vrijednosti i značenju pohoda, susreta i susretanja u životu.
„Pohodi i susreti unose radost, oslobađaju od osamljenosti, stvaraju zajedništvo, otvaraju nova obzorja, potiču, ohrabruju, nadahnjuju. Jednostavno, susreti nam život znače“ poručio je mons. Lenkić, dodavši kako je i Elizabeta, osjetivši snagu Marijina pozdrava, klicala od radosti, a dionik te njene radosti bilo je i dijete koje je nosila pod srcem.
„Ni Marija u pohod ne dolazi sama. U svom krilu nosi utjelovljenog Boga koji budi radost kod Elizabete i njenog djeteta. Elizabetina radost nalazi odjek i u Marijinoj radosti. Istinska radost rađa se zbog radosti drugoga. Samo u radosti preobraženog srca dodiruje se nebo i zemlja, susreću se Bog i čovjek, čovjek i njegov bližnji. Radost iskrenog susreta tako je duboka da nam često nedostaju prave riječi. Umjesto riječi, teku suze radosnice. Stoga Mariju s pravom zazivamo ‘Uzroče naše radosti’“ poručio je mons. Lenkić.
Istaknuo je kako nam Marija, naša majka i odgojiteljica, svojim pohodom i danas želi reći: ‘Ne zaboravite susrete! Oni su izvor života, radosti i nade. Radost susreta preobražava nas i našu zemaljsku stvarnost. Ne zaboravite ih u obitelji i društvu. Ne zaboravite susrete, jer susreti život znače’.
„Majčinska je to važna poruka u dane kad nemamo vremena jedni za druge, nervozni smo, opterećeni brigama i poteškoćama, sa sve manje potreba za razgovorima. Ako smo postali neosjetljivi na uvrede i potrebe drugih, ako smo bezdušni i hladna srca… Sjetimo se naših rodbinskih i susjedskih odnosa. Često zbog svađa i sukoba ne prelazimo prag njihova doma niti se pozdravljamo“ upozorio je mons. Lenkić.
Marija danas i nama dolazi ususret. „Pozdravlja i sve nas osobno pita: ‘Kako si?’ Nije to formalno i površno pitanje – već majčinsko, blisko i toplo. Pita okom i srcem, želi vidjeti i čuti glasove radosti i nade, tjeskobe i žalosti svoje djece. Pita nas ona koja nas je pod križem primila i rodila, i sada svoje nebesko majčinstvo još dublje veže uz nas, svoje sinove i kćeri. ‘Kako si?’, pita nas ona, učenica i učiteljica vjere, u čijem je srcu i domu boravila Riječ Božja – Isus Krist, začetnik i dovršitelj naše vjere, po kome smo kršćani.
Pita nas majka koja zna da je ljudski život poput putovanja na uzburkanom moru, nije uvijek lako izdržati. Puno je oluja, tama, noći, izazova, pitanja, ponuda, patnji, nepravdi, rana na duši i tijelu. U moru poteškoća voda zna doći do grla. U životnim ugroženostima svi tražimo svjetlo i usmjerenje“ rekao je mons. Lenkić, upitavši, gdje ćemo naći Krista, ako ne pred Majkom. Ona je svjedokinja prošlosti i znak budućnosti.
„Majčino pitanje ‘Kako si?’ nije uobičajeno pitanje trenutka, već zahvaća dublje i šire. Odnosi se na zdravlje, zaposlenje, primanja, ali i zdravlje duše, odnose u braku, obitelji i na radnom mjestu. Majčinskom brigom i toplinom to se pitanje pretvara u svijest dostojanstva sinovstva, rađanja i ohrabrenja novog čovjeka u nama. Svojim milosrdnim pogledom Gospa od Zečeva želi nas potaknuti da molitva bude prisutnija u našem životu“ rekao je mons. Lenkić. To znači nedjeljom sudjelovati na euharistiji, pristupati sakramentu pomirenja i pružati ruku pomirenja drugima, biti otvoren životu, odgovoran u životnim poslanjima, solidaran s potrebnima.
Propovijednik je potaknuo vjernike da zahvale Bogu na daru vjere u kojoj se prepoznaje da je u našem životu prisutan živi Bog. „Došli smo noseći sa sobom drage ljude, bolesne članove obitelji, poznanike, zavjete i prošnje. Gledajući nju kako sluša i prihvaća, i sami smo upućeni na slušanje, da ne zaboravimo svoje bližnje, njihov glas i potrebe. Došli smo moliti mir i dar Božjeg milosrđa. Svatko od nas, zagledan u nju, pita se i gleda onkraj njezina lika. Jer njezin pogled kao da se osvrće baš na nas; znamo da nas njene oči vide“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da je vjera životni hod s Bogom i bližnjima.
„U daru vremena kršćani su pozvani otkriti bogatstvo i ljepotu zajedništva u vjeri. Svakome je potrebno iskustvo sv. Augustina, koji je otkrivši ljubav Božju i blago vjere priznao: ‘Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom.’ Blagdan Gospe od Zečeva, učenice i učiteljice vjere, pruža nam upravo tu mogućnost spoznaje“ poručio je mons. Lenkić. Marija, koja ulazi u Elizabetinu kuću, pohađa i naš dom i domovinu.
„Nismo od svijeta, ali smo za svijet. Kao vjerovjesnici Radosne vijesti, koliko smo prisutni u društvenoj stvarnosti? Krist nas posla biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Nema nas i odsutni smo kada samo kritiziramo stanje i druge optužujemo stojeći sa strane. Nema nas ako smo razočarani, površni i ravnodušni. Od svih znanstveno-tehničkih otkrića, važnih za život čovjeka i svijeta, najpotrebnije je otkriće i bogatstvo Božje ljubavi u Isusu – posvjedočiti ga u stvarnosti osobnog života, društva i domovine“ istaknuo je mons. Lenkić. Podsjetio je i na velebnu proslavu Branimirove godine u Ninu, usmjerenu na obnovu obitelji.
„Po molitvi i misi Bog nam daje svoju pomoć. Takvi susreti nas preobražavaju i usmjeravaju jedne prema drugima. Iz susreta s Bogom idimo ususret čovjeku“ potaknuo je mons. Lenkić. Zahvalio je Gospi za to hodočasničko zajedništvo i zamolio je da pomogne da domovi budu kolijevke života, „da bi hrvatskom tijelu, osobito kršćani, odgovornošću i solidarnošću, dali i dušu“. „Gospe od Zečeva, usmjeri naše ponekad umorne korake i nesigurne poglede slavi Krista uskrsloga. Daj da život na tlu Lijepe naše bude obogaćen srdačnim susretima života. Neka nam otvaraju nove horizonte i nadahnjuju humanije odnose“ zaključio je mons. Lenkić.
Nakon mise, generalni vikar je sa subraćom svećenicima predvodio procesiju središtem Nina s kipom Gospe od Zečeva, za vrijeme koje je brojni puk pjevao marijanske pjesme.
Večernje misno slavlje i procesiju kroz grad predvodio je mons. Joso Kokić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar, kao izaslanik zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji nije predvodio slavlje u Ninu, kako to tradicionalno čine zadarski nadbiskupi, zbog sudjelovanja na zasjedanju Vijeća Europskih biskupskih konferencija (CCEE) u Bratislavi kao predsjednik HBK.
„Mi kršćani, baštinici Evanđelja, koje je Radosna vijest, znamo li se radovati? Kažu podaci da nas je 88 posto kršćana u Hrvatskoj. Gdje nam je ta radost? Zašto smo pretvorili hrvatsku zemlju u zemlju bez smijeha, u meridijan pesimizma i domovinu svakidašnjih jadikovki? Molimo našu zagovornicu Gospu od Zečeva da nam pomogne da se opet vratimo na pravi put radosti, jer bez takvog puta nema bolje budućnosti“ rekao je mons. Kokić.
Cijelog dana svetište u Ninu pohodilo je tisuće vjernika iz cijele nadbiskupije, a navečer i KUD-ovi iz Zadarske županije koji su u narodnim nošnjama nakon večernje mise predstavili svoju folklornu baštinu. Mnogi su od ranog jutra hodočastili i pješice iz Zadra, utječući se zagovoru Gospe od Zečeva, „majke nježne i jake, naše suputnice na stazama života koja uvodi u ljepotu i bogatstvo života u vjeri“, kako glasi dio posvetne molitve Gospi od Zečeva.
Ines Grbić
